KADA prvi, serijski BMW i3, siđe s proizvodne trake u Leipzigu krajem iduće godine bit će to vrhunac 40-godišnjeg razvoja električnih vozila u BMW-u.

Sve je počelo 1972. godine na Olimpijskim igrama u Munchenu gdje je BMW predstavio dva električna testna vozila. Razvijen na osnovi BMW-a 1602 služio je za prijevoz članova organizacijskog odbora i kamermana na dugoprugaškim utrkama. Već tada su olovne baterije uočene kao osnovni problem komercijalizaciji električnog pogona u automobilima.
 
Tako je na autosalonu u Frankfurtu 1991. godine predstavljen BMW E1, koncept gradskog električnog automobila koji je bio (i ostao) daleko ispred svog vremena. Novi korak prema serijskom vozilu bio je MINi E, čijih 600 primjeraka je pušteno u svakodnevni promet. Samo godinu dana kasnije predstavljen je BMW Concept ActiveE koji je također poslužio kao testna platforma za razvoj modela Megacity Vehicle (MCV) ili budućeg i3.

I konačno dolazi i3 koji na najbolji način ilustrira napredak postignut u samo nekoliko godina. Primjera radi, njegov pogon zauzima 40% manje prostora od sustava u MINI E, a razvija jednaku snagu. Nema sumnje kako će kraj iduće godine biti u znaku BMW-a i njegovog "električnog" programa.

BMW 1602 Electric (1972)

Prva dva eksperimentalna vozila u BMW-u su počeli razvijati daleke 1969. godine. Tri godine kasnije posao je dovršen, a BMW-ovi stručnjaci su uspjeli u model 1602 ugurati 32 kW snažan elektromotor s potpisom Boscha koji je težio 85 kg.

Dodatnih 350 kg išlo je na račun 12 standardnih 12V Vartinih olovnih baterija kapaciteta 12,6 kWh smještenih sprijeda ispod poklopca motora. Električni 1602 je 50 km/h postizao za 8 sekundi, maksimalna brzina bila je 100 km/h, a autonomija oko 30 km. Već tada automobil je imao mogućnost regenerativnog kočenja, a zanimljivo je da su prototipi promovirani tijekom OI u Munchenu, i to u pratnji maratona.

Naravno, zaključak je bio kako je osnovna prepreka daljnjem razvoju sustava skladištenje energije, odnosno baterije same.

BMW LS Electric (1975)

Polovicom 1975. godine razvijen je prototip koji je koristio opet Boschov elektromotor i olovne baterije. Za njihovo punjenje je bilo potrebno 14 sati. Uz konvencionalne kočnice automobil je imao mogućnost regenerativnog (električnog) kočenja. Nadalje, ovo je bio prvi BMW-ov el. automobil opremljen punjačem. Postizao je 65 km/h, na 50 km/h je bio za 11,4 sekundi, a autonomija je bila tek 30 km.

BMW 325iX (1987–1990)

Projekt započet 1981. godine je nakon nekoliko godina istraživanja urodio sa ukupno osam primjeraka razvijenih na osnovi popularne "kockice", i to u izvedbi 325iX s pogonom na sve kotače.

Osnovni cilj bio je provjera mogućnosti natrij-sumpornih (naS) baterija koje je za BMW-a razvila tvrtka Asea Brown Boveri. Ove su baterije imale trostruko veći kapacitet od olovnih čime je otvorena mogućnost praktične primjene el. energije u pogonu automobila. Po prvi puta prototip je dan na testiranje izvan kruga kompanije. Karavanska izvedba dana je njemačkim poštarima, gradskoj upravi i sl. službama.

Prototip je postizao maksimalno 100 km/h do kojih je stizao za 9 sekundi. Autonomija u gradskim uvjetima je dostigla čak 150 km.

BMW E1/E2 (1991-1993)

Potaknuti uspjehom razvoja natrij-sumpornih (NaS) baterija u BMW-u su se odlučili na radikalni korak - razvoj električnog automobila od nule. Cilj je bio jasan, razviti električnom energijom pogonjen automobil za četiri putnika pogodan za svakodnevno korištenje u gradskim uvjetima.

Nakon svega 10 mjeseci stvoren je E1, revolucionaran gradski automobil skromnih gabarita (3.460x1.648x1.500 mm) i začuđujuće prostrane kabine. BMW E1 je definitivno bio ispred svog vremena, bilo da govorimo o primjeni aluminija i reciklirane plastike za elemente karoserije, ili pak baterijama teškim 200 kg smještenim ispod stražnjih sjedala. Elektromotor je integriran u stražnju osovinu zajedno s mjenjačem. Za punjenje baterija kapaciteta 19 kWh bilo je potrebno 6 sati, odnosno 2 sata priključenjem na specijalizirani punjač. E1 je u konačnici imao autonomiju od 150 km, ubrzavao do 50 km/h za 6 sekundi i postizao maksimalnih 120 km/h.

Već 1993. godine u Frankfurtu je predstavljena unaprijeđena verzija sa tzv. "ZEBRA" natrij nikal kloridnih (NaNiCl2) baterija putem kojih su poboljšane performanse. Također, pogonski modul je opremljen sustavom regenerativnog kočenja.

BMW 325/BMW electric (1992-1997)

Početkom 1990-tih električna vozila su još uvijek bila čista utopija, a realno nije ni bilo potrebe za njima. BMW je ipak nastavio s razvojem i predstavio električno proizvedeno seriju 3. Proizvedeno je ukupno 25 vozila koja su se međusobno najviše razlikovala po tipu baterija.

Krenulo se sa natrij sumpornim preko natrij nikal kloridnih, da bi se u konačnici optimalnim pokazale nikal kadmijeve (NICd) baterije. Pogonski elektromotor snage 45 KW je s mjenjačem težio odličnih 65 kg, a dodatnih 260 kg išlo je na račun seta baterija kapaciteta 21,7 kWh. Recimo i kako je za 40 minuta bilo moguće baterije napuniti na 75% kapaciteta. U konačnici ovaj je automobil mogao postići 50 km/h za 6 sekundi, maksimalna brzina je bila 135 km/h, a autonomija 150 km.

MINI E (2008)

Vrlo značajna novost u "električnom razvooju" BMW-a je Mini E lansiran 2008. godine. Flotu od 600 vozila iskušali su poslovni i privatni korisnici iz Europe i SAD-a. S ovim konceptom bavarski je proizvođač javnosti predstavio pogon u okviru kojeg su po prvi puta uvedena Li-Ion baterije (35 kWh, 260 kg), kao i odgovarajuću sustav za punjenje putem kojeg je vrijeme punjenja skraćeno na 2,5 sata.

Pokretan asinhronim motorom snažnim čak 150 kW Mini E hvata 100 km/h za 8,5 sekundi, postiže 152 km/h, a sve uz autonomiju od 250 km. Vrijednosti su to koje su BMW-u izmamile osmijeh na lice - projekt MCV-a (Megacity Vehicle) mogao je krenuti.

BMW ActiveE (2010)

Odmah po lansiranju modela MINI E iz BMW grupe stiže koncept Active E kao pokazno vozilo za tehnologije koje će slijediti na modelu MCV (Megacity Vehicle) u obliku tzv "i serije", i to od već iduće godine.

Na osnovi serije 1 coupe proizvedena je flota od čak tisuću primjeraka koja se na cestama širom svijeta pojavila godinu kasnije. Električni pogon čini sinhroni motor snage 125 KW i maksimalnog okretnog momenta od 250 Nm napajan iz seta Li-Ion baterija (32 kWh, 450 kg). Dovoljno da 100 km/h uhvati za 9 sekundi i postigne 145 km/h. Svakodnevnu upotrebljivost potvrđuje i autonomija od 160 km.