Taksi usluga je u Zagrebu "prihvatljiva"
EUROPSKI konzorcij nacionalnih autoklubova, EuroTest, testirao je kvalitetu taksi uslugu u 22 grada među kojima se našao i Zagreb. Usprkos evidentnim manjkavostima prošao je sasvim solidno u testiranju za koje je bio odgovoran HAK.
Zagreb solidan
"Rezultat testiranja u Zagrebu pokazuje da je razina kvalitete taksi usluge pozitivno ocijenjena i u sredini je tablice testiranih gradova. Na prvi pogled, ovaj je rezultat prilično dobar", rekao je g. Igor Novačić, jer su se ispitivači u zagrebačkom dijelu testa susretali sa vozačima koji su upravljali očuvanim i čistim vozilima. Taksimetar je bio uključen, naknada naplaćena prema propisanoj tarifi, vozači su "čak" pomagali kod prtljage, poznavali su lokaciju odredišta, a dozvole i oznake poduzeća bile su istaknute. Vožnja na relaciji dugoj 7 km stoji 8.59 eura, a jedini jeftiniji je Lisabon sa 7.98 eura.
No, detaljnim uvidom pokazalo se da nijedna zagrebačka vožnja nije ispunila sva očekivanja. U dvije vožnje zabilježeni su zaobilasci, nije bilo moguće odabrati taksi na stajalištu, nije bilo zahtjeva za korištenje pojasa, tri vozača su zanemarila propise o korištenju mobitela i ograničenja brzine, kod osam vozača bilo je problema u sporazumijevanju, u devet slučajeva nije bilo moguće platiti kreditnom karticom, kod šest vožnji račun nije uredno izdan.
Ukupni rezultati
Cilj testiranja bio je provjeriti je li kvaliteta taksi usluge odgovara njenom ugledu, odnosno jesu li neugodna iskustva samo izolirani slučajevi. Ukupno gledano, drastične razlike u kvaliteti usluge u pojedinim gradovima Europe ukazuju kako je još uvijek željeni standard usluge dostiziv. Tako su primjerice kao krajnosti zabilježene skupe zaobilazne rute i do 213% dulje od najizravnijih, prekoračenje brzine i do 42 km/h (u gradu), prolasci kroz crveno svjetlo na semaforu, agresivna vožnja, psovanje u vožnji i negodovanje zbog vožnji na kratkim udaljenostima i sl.
Sve u svemu, čak 25% testnih vožnji nije dobilo pozitivnu ocjenu, a niti jedan testni grad nije dobio maksimalnu ocjenu. Sedam gradova (Barcelona, Berlin, Köln, Lisabon, Milano, München i Pariz) ocijenjeno je sa ocjenom "dobar", osam gradova ocijenjeno je sa ocjenom "prihvatljivo" (Bruxelles, Ženeva, Hamburg, Oslo, Rotterdam, Salzburg, Zagreb i Zurich), dok je šest testiranih gradova ocijenjeno ocjenom "loše" (Amsterdam, Luxembourg, Madrid, Prag, Rim, Beč). Najgore je prošla Ljubljana, jedina s ocijenom "vrlo loše".
Kao najbolji grad nametnuo se Barcelona, u kojem je zabilježeno i najbolje, gotovo besprijekorno putovanje po svim testiranim segmentima. Najgore je putovanje bilo u Rimu, u kojem se vozač dvaput izgubio, koristio je zaobilaznu rutu, a vozilo je bilo bez klime, bučno i prljavog interijera.
Što se zaključilo?
Zaključak testiranja je kako je u pružanju usluge ključna uloga vozača. Sa polovicom vozača bio je veliki problem komunicirati na engleskom jeziku, većina ih nije bila u stanju pružiti informacije o turističkim atrakcijama i restoranima, vozili su na pogrešne destinacije ili lokacije udaljene i 500 metara od cilja. Neki su odbili pružiti uslugu jer je 'do destinacije moguće prošetati' - testiranje je upravo iz tog razloga uključivalo jednu kratku vožnju (1-2 km) od pet vožnji u svakom gradu. I na vozilima se, zaključak je europskog testiranja, može dosta poraditi po pitanju opremljenosti i urednosti. Više od trećine testiranih nije primalo kreditne kartice a oznake vožnje, identifikacije vozača ili adrese tvrtki često su nedostajale. Ponekad su prtljažnici bili puni i nije bilo mjesta za prtljagu.
Metodologija ispitivanja
Ispitivači su bili u svakom od 22 grada na sličnim i usporedivim rutama: zračna luka - glavni željeznički kolodvor, glavni željeznički kolodvor - sajam, sajam - hotel (3 do 5 kilometara), centar grada - znamenitosti u centru (kraće putovanje do 2 km), hotel - restoran (5 do 7 km). Svaku od precizno definiranih ruta testirao je muški putnik u radnom tjednu, jednom tijekom dana između 6 i 21 sati, izuzev vršnih opterećenja u prometu (od 7.30 do 9 sati i od 16.30 do 19 sati) i jednom tijekom noći između 22 i 5 sati. Početne i krajnje odredišne točke su uvijek bile iste. Svaka od pet ruta u svakom od 22 grada testirana je dva puta, što čini ukupno 220 individualnih vožnji. Uvijek se kretalo sa taksi stajališta, a gdje je bilo moguće ispitivači su morali izabrati treći taksi u redu.
Testiranje je između 2. svibnja i 17. lipnja proveo institut Skopos Next GmbH iz Kölna, po načelima 'tajnog kupca' (mystery shopping). Ispitivači su nastupili kao poslovni ljudi i imali su uz sebe jednu veliku torbu s kotačićima. Nisu poznavali grad, nije im se žurilo i htjeli su doći do odredišta po najjeftinijoj ruti bez obilazaka. Razgovori s vozačem provedeni su na engleskom jeziku. Na početku vožnje pitali su može li se platiti kreditnim karticama ili je vožnja plaćena s novčanicom od 50 € ili 20 € kod kratkih vožnji. Kontrolna lista ispitivača bila je podijeljena na kategorije vozač (40% udjela u ukupnoj ocjeni), vozilo (20%) i pridržavanje rute (40%), a sadrži ukupno 60 parametara za ispitivanje.
>> Video: Ljubljanski vožnju možete vidjeti u nastavku
bi Vas mogao zanimati
Izdvojeno
Pročitajte još
bi Vas mogao zanimati