Htio pomoći unesrećenima, a završio u svinjcu koordinatora: Jebem vam mater politikantsku, organizatorsku

KLJUČNI PODACI
  • Duško Domanović opisao kako je završio njegov pokušaj da pomogne unesrećenima
Piše: Duško Domanović
petak, 23.5.2014. 20:26
Smanji veli�inu slova Tekst Pove�aj veli�inu slova

Foto: Facebook

KLJUČNE riječi: poplava, organizacija, svinjac, sendvič, JEBEM VAM MATER.

Sinoć, nešto prije ponoći, a usred ove vodurine koja po cijeloj Srbiji davi sve živo i neživo, naletjeh na informaciju sa “Južnih vesti”, u kojoj se veli kako “Vranje zove dobrovoljce za obranu Kraljeva”. Budući da i sam posljednje mjesece provodim u tom (rodnom) gradiću u centralnoj Srbiji, dakle u Kraljevu, točnije u (rodnom) selu Adrani neposredno uz njega, pokušah nekako iščačkati gdje i što treba raditi, pa da i ja, ko svaki pošten pjesnik-stokilaš, lopatu do’vatim, ne bih li kako pomogao da mi djetinjstvo i mladost râna niz Moravu u Stalać i Rumunjsku ne otplivaju. Za “dobru organizaciju” Kriznog štaba u Kraljevu znao sam još od onih dana, kad mi je, u istom ovom selu, 3. studenog 2010. godine, potres nabio guzicu u frižider, otpuhao dimnjak dva’es metara niz livadu, a sestri i zetu, te još desetinama prijatelja i mještana okolnih sela, kuće skoro do temelja sravnio. Velim, za “dobru organizaciju” sam znao, ali nisam znao za njihovu još bolju skrivenost, valjda zbog tajnosti zadatka koji obavljaju, da ne čuju pakosni Mađari da se Srbendama opet smrklo. Skrivenost, kažem, zbog koje sam nešto više od pola sata pokušavao da dođem do broja telefona rečenog Štaba kriznog. Naposljetku, zahvaljujući još neishlapljenom instinktu novinarčića-čeprkala, uspjeh nekako doći i do top-secret broja, a, da iznenađenje bude veće, na isti broj mi se javi dežurni muški glas.

“Kamo i kome pomoći treba?”, pitam.

“Nemam pojma”, veli glas.

“Kako nemaš pojma, jebem mu mušmulu, mislio sam da je debelo dogorjelo, čim Vranjance neuhranjene zovete u pomoć gradu od stotinu i kusur tisuća naočite čeljadi, od koje je bar svaki peti nezaposlen muškarac moje konstitucije?!

“Ne znam”, veli glas, “dođi sutra u Općinu, pa će ti portir reći.”

Dobro, de, mislim, aj’ doći ću, da me portir zapiše, i on, mukica, dnevnicu mora opravdati. Navijem ja tako sat za jutros, prvi put poslije petnaestak godina kliznog radnog vremena, te rekoh da još jednom, ipak, telefonom probam, da ne idem do centra, ako baš ne moram, nego da direkt otpedaliram do unesrećenog mjesta, te da zapnem onoliko koliko zapeti mogu i umijem. A ima me, velim, bar zapeti mogu. Opet mi se javi dežurni glas, kolega onog noćašnjeg, ja mu kažem “taj i taj, iz tog i tog sela, htio bih da pomognem koliko mogu”. “Odlično”, veli glas, “taman skupljamo dobrovoljce za Adrane, treba hitno nekom narodu nesretnom kuće raščistiti da imaju gde prespavati.” Mašala, mislim ja, znam da je nesreća i da ništa lijepo nije, ali je ipak bar malo lijepo što se prvi put u životu mogu naći na raspolaganju selu svom, od Pariza ljepšem. Izdiktira mi glas broj “organizatora akcije”, a organizator mi kaže da dođem do zbirnog mjesta ispred jedne kavane na drugom kraju sela, gdje će me čekati “koordinator akcije”. Napravim sendvič, natočim flašu vode sumnjive kvalitete, spakiram u vrećicu i malo duhana, nabodem čizme na noge, pa krenem pedalirati, osjećajući se ko kakav Bicycle Man moravski, super-heroj u najavi. Što je sedam-osam kilometara pedaliranja, za ovako plemenitu namjeru?!

Pih! Petnaest minuta, i stigoh do kavane, a tamo stoje dvije djevojčice od oko šesnaest godina i jedna baba što čeka autobus za grad. Nakon manje od cigare i po, eto i koordinatora, nekadašnjeg poštara seoskog, a danas uglednog građanina i, vjerojatno, uspješnog aktivista neke od naprednih stranaka koje su mu ukazale čast da živalj od Morave brani. Al’, ne lezi vraže, ni koordinator nema pojma gdje bi me trebalo transportirati, on je, veli, znao za one dvije djevojčice što treba da “čiste kuhinju jednoj ženi”. Smilovao se nad mojim molećivim pogledom te pristao voziti ispred mene, dok ja za njim pedaliram, ne bismo li našli nekog tko bi se obradovao mojoj snazi. Elem, piči koordinator, ja za njim, već me pod mudima malo žiga od silnog motanja, al’ se ne dam. “Ne budi pizda”, govorim sebi, “valja ljudima pomoći”. A koordinator pred svakom kućom zastaje i kroz prozor hrabro pita: “Treba li vam pomoćnik?” Odgovori variraju, od “ne treba, hvala” do “jebo te pomoćnik”. A ja, što ću, kad sam već tu, verglam i dalje za njim, a sve se više (iako to sebi ne smijem priznati) osjećam ko rumunjski nadničar što veselih devedesetih za makroom svojim potrčkuje. Nakon nepunih pet-šest kilometara, stigosmo i do table s imenom susjednog sela. Tu koordinator stane, čovjeku bude neugodno. “Izgleda da ne treba nikome”, zaključi mudro, a bez ijedne logički upotrebljive premise, ko što i dolikuje ljudima koji znaju raditi i donositi zaključke u dinamičnom okruženju i pod stresom.

Ja ga pitam “je l’ to mene neko zajebava?”, a on kaže “jok, majke mi, mislili smo da treba”. Onda, valjda opet vidjevši moj tugaljiv pogled, dodaje: “Ako hoćeš, možeš kod mene, i meni su dvije kuće pod vodom, ljudi mi pomažu, a ja, eto, idem pomagati drugima”. Nešto kao onaj sa silikonskim ustima, kad se žali na sudbinu što mu je podvalila da diktator bude. Da me sad neko pita, ne bih imao pojma zašto, valjda zbog tradicionalne zbunjenosti i tupavosti svoje, ali rekoh mu: “Dobro, aj’ kod tebe, ako već ima što za raditi i ako pomoći treba.” Opet ja otpedaliram za njim, on mi, s ulaza u jedan sokak, pokaže na svoju kuću, kaže mi da “slobodno kažem da me je on poslao”, te nastavi čovjek juriti i koordinirati, kako bi ostale volontere rasporedio tamo gdje je najneophodnije.

Dođem ja pred njegovo dvorište, unutra predsjednik Mjesne zajednice i njegov pomoćnik s fasciklom pod miškom razgovaraju s komšijom, koji još od kapije na džibru miriše. Raspravljaju ozbiljno o nečemu, neugodno mi je prekidati ih. Naposljetku se ohrabrih, te rekoh da su me iz “Kriznog štaba ovdje rasporedili”, a opet me malo sramota, i opet to sebi ne smije priznati, jer bih se, znam, ako priznam, ko kreten osjećao. Rukujem se ja s ljudima (i s PREDSJEDNIKOM, JEBOTE!), a džibromirišljavi mi kaže da pričekam, “sa’ će gazda, pa da mi kaže šta trebam raditi”. Usput mi kaže i da se “opustim”, da je “lijepo” što sam došao, te da se niko na mene “ne ljuti”. (Sreće mi moje grbave, baš tako mi kaže.) Ispušim ja još jednu cigaru, kad gazda-koordinator upravo pristiže, te uparkira svoju muku pred dvorište. Upotrijebivši sve svoje organizacijske sposobnosti, za manje od dvije minute me odveo iza kuće, do svog brata i sinovca, koji će mi, kaže, reći što treba raditi. I ja, opet, ko tele, kažem “dobro, aj’ da radimo, kad sam već tu i kad već pomoći treba”. Dođem ja do brata i sinovca, a oni u štali, nešto se zajebavaju i usput lopataju slamu i balegu. “Aj’ ti ostani ovdje, a nas dvojica ćemo”, tu pokaže na mene, “očistiti svinjac”. I sad, opet (ovo je već previše “opet” za jedan ovako kratak period u životu), velim OPET, ja mislim “dobro, kad sam već tu, tralala…” A, iskreno, malo me i sramota odmah se vratiti kući jerbo sam najavio neće biti cijeli dan, čak i jaknu ponio, “ako uvečer zahladi”. Usput, doduše, pitam “zar je moguće da me jebete ovako, sad kad krš ljudi ne može u kuću uči i kad sam nekome bar sobu za spavanje mogao očistiti?”, a “nadređeni” mi mirno odgovaraju da je to “stvar organizacije” i da oni s tim ništa nemaju. Da ne dužim više, očistim ja svinjac koordinatoru, te na kraju eksplodiram i odlučim se vratiti kući. Zapalim cigaru i prošetam potegnuti malo vode iz one vrećice što sam ju ponjeo "za cijeli dan", čisto da je ne vraćam neotvorenu. A u vrećici stoji flaša s vodom i duhan, sendvič ni da zamiriše. I TO prešutim. Tada. Sjednem na bicikl, otpedaliram svojih petnaest minuta u rikverc, te pomislim kakva sam kretenčina i kako je trebalo onu govnjivu lopatu svakome od mojih “nadređenih” polomiti o glavu. Rekoh, tada prešutjeh, ali sad ne mogu, koliko god kasno bilo, no… Elem:

JEBEM VAM MATER PRLJAVU, GADNU, POLITIKANTSKU, UGOVNJENU, NEPISMENU, ORGANIZATORSKU, KOORDINATORSKU, USVINJENU, RUŽNU, GRBAVU, SIFILIČARSKU, ZARAŽENU, ONU MATER NA DNEVNICAMA, ONU MATER U KRIZNIM ŠTABOVIMA, ONU MATER NA BUDŽETIMA, ONU MATER ŠTO ZAJEBAVA KOG STIGNE KAKO BI OPRAVDALA SVOJU PLAĆU, ONU MATER ŠTO SE BRKATA SMIJE U LICE ONIMA KOJI ŽELE KAKO-TAKO DA POMOGNU, ONU MATER KURATU KOJU BOLI KURAC ŠTO SAM ZA DVA SATA U SVINJCU KOORDINATORA MOGAO BITI OD KORISTI NEKOME KOME JE POMOĆ UISTINU POTREBNA, ONU MATER ŠTO SE U SUHIM CIPELAMA VOZA PO KROVOVIMA SAHRANJENIH GRADOVA, ONU MATER ŠTO IZDAJE PRIOPĆENJA, ONU MATER ŠTO SE NE JAVLJA NA DEŽURNE TELEFONE, ONU MATER KOJA JE OPET CIJELU ZEMLJU U CRNO ZAVILA, ONU MATER ČIJI JE NAJMANJI GRIJEH TO ŠTO JE DANAS OD MENE BUDALETINU NAPRAVILA…

ONU MATER KOJA VAS NI POSLIJE SVEGA OVOGA NEĆE SMIJENITI, ONU MATER ČIJOM ĆE SISOM ZADOJENI SRBIJOM I DALJE VLADATI POŠTARI, I GROBARI, I KOORDINATORI, I ORGANIZATORI. I ČAMDŽIJE U PLITKIM CIPELAMA. ONU MATER KOJA ZNA SAMO MRTVE BROJITI I RAČUNATI KOLIKO IH JE DO JUČER NA NJENOJ STRANI BILO I ZA KOLIKO GLASOVA ĆE NA SLJEDEĆIM IZBORIMA TANJA BITI. ONU MATER ŠTO SE, AKO NIJE KURVA KO I VI, U GROBU PREVRĆE ŠTO VAS JE RODILA.

JEBEM VAM MATER!

Tekst novinara i pisca Duška Domanovića preuzet je s bloga  "Nema tih para".
 

Komentari
Komentari na forumu objavljuju se u realnom vremenu i Index.hr ne može se smatrati odgovornim za izrečeno. Zabranjeno je vrijeđanje, psovanje i klevetanje. Upisi s takvim sadržajem bit će izbrisani, a njihovi autori prijavljeni nadležnim službama.
Vezano
Vijesti  |  Tagovi

Lajk

Kanye West se pohvalio novim natikačama, mladić u kolicima ga uništio samo jednim komentarom
Kanye West se pohvalio novim natikačama, mladić u kolicima ga uništio samo jednim komentarom
Najpopularnije
Danas  |  Jučer  |  Tjedan
Najnovije
Podržite jedini hrvatski neovisni medij.
Molimo vas, ugasite AdBlock na Indexu.

U proteklih 15 godina Index.hr je pisao o Sanaderu dok su drugi mediji šutjeli. Pisali smo o Todoriću i Mamiću dok su im se drugi uvlačili u guzicu. Otkrili smo Linića i za to platili visoku cijenu. Index vam je pri tom potpuno besplatan.

Podržite jedini hrvatski neovisni medij gašenjem AdBlocka na Indexu te šeranjem naših članaka.

Hvala,


i redakcija Indexa
SAZNAJTE KAKO UGASITI ADBLOCK NA INDEXU