Foto: Alan Ford Team

YUGO možda jest jedan od najpoznatijih automobila na ovim prostorima, ali nikako ne spada u kategoriju najsigurnijih. A pogotovo ga ne bismo izabrali za duga putovanja.

S tim se nikako ne bi složio riječki trojac koji se okupio pod imenom Alan Ford Team, a uskoro kreću na dugo i nesigurno putovanje tijekom kojeg namjeravaju posjetiti čak 27 zemalja  zbog čega su i započeli kampanju na crowdfunding platformi Indiegogo kako bi pokrili dio troškova. 

Moto je "nije važno stići prvi, važno je stići", a mi smo porazgovarali s Filipom Jakovcem koji nam je opisao o čemu je riječ i pozvao i čitatelje Indexa da im pomognu.

Filip Jakovac

Kakav je plan i zašto baš Mongol Rally?

Plan je obići pola svijeta u potpuno neprikladnom automobilu. Zašto? For the fun. Jer možemo. Jer je život predosadan, ako nema ovakvog začina. To je onaj "touch" koji čini život... realnijim. Upoznavanje ljudi, novih kultura i mjesta, naći se u moru problema... Pa to je to! Ajmo!

Zamislite samo vašu svakodnevicu. Dizanje ujutro, kava, tuš, oblačenje i pregledavanje da vam toalet papir ne visi s cipela ili khm, hlača i gledanje umornog odraza u ogledalu prije nego zatvorite vrata s vanjske strane... Eh... Sad zamislite da se na trenutak možete od toga odmaknuti. Probudi vas oštra bol u glavi uzrokovana njenim odbijanjem o vrata poput loptice skočice zbog poskakivanja Juga preko rupe veličine kratera u Nevadi. I dok slijepljenih očiju brišete usta i zaslinjeno staklo koje ste zamaglili dahom, pogledate lijevo u vozača i ugledate polu čovjeka polu biljku koja napola sklopljenih očiju i poker face izraza lica drži taj volan i cijedi dušu trošnom autu da slučajno ne zakasnimo na granicu s Uzbekistanom jer nam turkmenistanske vize ističu.

Eto, to je plan. Doći tamo. Ako je ikako moguće. A sve je moguće. Pa eto.

Prošle sam godine čuo od mojih španjolskih gostiju da je jedan od njih išao na tzv. Mongol Rally utrku koja je sve samo ne prava utrka, a koja ima za cilj podizanje svijesti u građanstvu za neki humanitarni cilj. Odmah sam se zapalio za ideju i rekao ajmo. Znao sam da ćemo ići na utrku, ali nisam se mogao odlučiti za humanitarni dio. Onda je jednoga dana naišao Živko i putevi su nam se sreli. On je trebao pomoć, ja sam mu je dao. Nakon mjesec dana njegovanja mirne i nježne ruke gđe. Ane Škarice i slušanja njenih priča o strašnom slučaju nepostojanja azila za ptice u Hrvatskoj, rodila se ideja koja je nam je humanitarna misao vodilja do dan danas. Na kraju dolazimo do toga što sam naglasio na početku - ugodno s korisnim.

Reci nam nešto o ekipi koja kreće na put.

Ekipu čini pet momaka. Od ljudskog roda Ja - Filip Jakovac a.k.a. Sir Oliver, Marino Rempešić kao Alan Ford i Aleksandar Puača kao Bob Rock. Ostaju nam galeb Živko kao Broj 1 i Jugo kao R2D2 koji zaista nije mogao dobiti ime niti jednog lika iz stripa, ali se savršeno uklapa u okvire R2D2-a. Toliko je cool da nije ovozemaljski, a sladak je za poludit. Ima svojih falinga jer kao i u tehnološkom svijetu, u međuvremenu ga je pregazilo vrijeme i izašli su novi modeli, ali on je osnova. Duša. Legenda.

Aleksandar Puača

Broj 1 je kraljina sam po sebi. Naređuje svima i ništa ne radi, a još manje uzvraća. Da nam je od njega živjeti otpalo bi nam svo perje već odavno.

Preuzeli smo imena od poznatih Alan Ford strip junaka i time je svatko dobio svoju ulogu. Zašto je svatko dobio to ime više piše na opisu tima na stranici.

Marino Rempešić

Vjerujete li R2D2-u ili strahujete da bi vas na ovom dugom putu mogao izdati?

A to je uvijek rizik. Može i Honda crknut kad se najmanje nadaš. Mi vjerujemo da je ključ u dobroj pripremi. Opremili smo se dijelovima, dobili ruke i brzu poduku "popravi sam" od mehaničara i zaštitu i ojačanje karoserije od auto limara. Što god smo mogli učiniti, učinili smo. Ponijeti ćemo i rezervnih dijelova pa što bude bit će. Mi ćemo svakako sve učiniti u svojoj moći da naš Jugo izdrži i vrati se s puta. To će definitivno biti jedini Jugo ikada koji je prešao toliku udaljenost odjednom. Ukoliko se pokaže pouzdan obići ćemo njime sve kontinente do 35. godine naših života.

To je test nama i njemu. Živi bili pa vidjeli.

Kako namjeravate motivirati ljude da vam pomognu?

Premda smo kasnili s pripremama jer se mijenjala i početna postava tima, imali smo privatnih problema itd. mi vjerujemo u naše pregovaračke vještine. Evo postoje naznake da smo i sponzorstvo humanitarnog dijela pokrili u iznosu od 5000 kuna. Da se razumijemo, naš R2D2 i dalje ostaje Jugo. Nema pomaka od originala samo mali face lifting.

Uz navedeno, pokrenuli smo crowdfunding kampanju na stranici Indiegogo pod nazivom "An adventure for the 1st bird asylum in Croatia". Pripremili smo mnoštvo zanimljivih "perkova" i pozivamo sve da si priušte neki od njih po želji ili predlože nešto svoje. Problema nema.

Koji su planovi jednom kad krenete na put?

Stići. To je to. I vratiti se. Plan je jednostavan. Upoznati što više ljudi, sklopiti što više prijateljstva, kušati što više lokalnih proizvoda, posjetiti što više mjesta, naći se u što više super zanimljivih situacija, snimiti što više video i foto uradaka i napraviti sjajan putopis na kraju s gomilu priča za prepričavanje.

To je plan. Drugog plana nema. Proživjeti rutu punim plućima. Nadamo se da ćemo ostati i dobra ekipa cijelim putem. Mali je to prostor i nije jednostavno dijeliti dva kvadratna metra sam sa sobom, a kamoli s još dvoje ljudi, ali da se to riješiti. Snaći ćemo se.

Jeste li već imali sličnih iskustava ili avantura?

Osobno imam dosta, možemo ih nazvati, sličnih iskustava. Putujem od malena i stalno sam negdje. Ni faks nisam uspio završiti na jednom mjestu. Što autom, što kombijem obišao sam oko 80% Europe i mali dio Azije. Volim putovati. To mi je trenutačni smisao života. Putovanje uzemljuje čovjeka i čini ga objektivnim. Na putu shvatiš koliko su naši državni, politički, kulturni "problemi" nebitni.

Shvatiš da je jedino bitno kakav je tko čovjek. Možeš ti pročitati što god želiš, ali ako si bio tamo to je ono što se broji. Alex je pustolovni duh koji je sklon stopiranju, lutanju po divljinama i prašumi i odlasku u nepoznato - tek tako. Mislim da je na taj način prošao cijelu Tursku kroz dva mjeseca puta. Njemu je kao geografu to donekle i profesija. Marino je naš dobri duh koji ima veliku želju otisnuti se u nepoznato i saznati nešto o sebi. Dobro, ovo zadnje svi radimo. Jedva čekamo da vidimo što će od toga svega ispasti.Ali ovo je nešto potpuno novo za sve. Što očekivati, ne znam. Vidjet ćemo. Puno zabave i gomilu priča kasnije za ispričati.

I za kraj, zašto baš Alan Ford?

Nije čudno da je Alan Ford doživio najveći uspjeh na ovim prostorima. Ono što je u stripu predstavljena kao nemoguća satira i nezamisliv scenarij naša je nerijetko sušta realnost. Fantazmagorija. Svi elementi koji sačinjavaju naše putovanje se sjajno uklapaju u okvir i priču stripa.

Naš put je kao zadnji nastavak stripa možemo reći. Od nas samih, galeba kao zvijezde vodilje pa do samog komičnog prijevoznog sredstva (bez uvrede R2D2). Dolazimo s brdovitog Balkana i služimo se isključivo našim vještinama i karakternim osobinama u probijanju granica koje su nam do sad bile nemoguće za probiti. Balkan je u mnogočemu teatar apsurda, a Alan Ford ga sjajno prenosi kroz strip. Nama je to fora. Ako se ne možeš boriti protiv struje, pusti da te nosi i uzmi najbolje od svega.