Foto: Anadolija

SELO Podhum pokraj Livna vjerojatno se ni po čemu ne bi razlikovalo od ostalih mjesta u Livanjskom kantonu, na krajnjem zapadu Bosne, da nije neobičnog običaja njihovih muškaraca i mladića koji se ne žele ženiti.

Nije to nešto što stanovnici ovog pitomog mjesta u kojem žive Hrvati i Bošnjaci odmah neće priznati. Štoviše, pokazuju neobičan osjećaj ponosa zbog činjenice da ih "nitko nije uspio prevariti". Shvaćaju, kako kažu, da taj njihov ponos mogu razumjeti i mnogi danas oženjeni muškarci diljem svijeta. Međutim, novinari Anadolije otkrivaju i drugu stranu medalje, istinu o tome zašto se Podhumljani ne žele ženiti.

Kada su Miroslava Perkovića zvanog Babo pitali je li Podhum zaista mjesto s toliko neženja, spremno je prihvatio razgovor:

"Na pravom ste mjestu. Točno je da ovdje ima toliko neoženjenih muškaraca. Većina mještana nekada je radila u Njemačkoj i Austriji i tako su izdržavali porodice. Očevi današnjih neženja bili su sinovi tih ljudi. I svi su živjeli od tih plaća, a kasnije i penzija. Neženje i njihovi očevi zbog toga nemaju nijednog dana radnog staža", pojasnio je popularni Babo.

Perković ih je potom uputio na lokal po imenu "Tri ruže“, gdje su ih dočekale neženje. Iako su, očito, ponosni na svoj "uspjeh", odbili su razgovarati o tome. Vjerojatno zato da se pripadnice ljepšeg spola ne bi dale u nekakav lov na Podhum.

Novinari su o ovoj temi razgovarali s onima koji, ipak, imaju životne suputnice. Vlasnikom lokala Vladom Perkovićem i njegovim prijateljem Zdravkom Velićem.

Susret kod "Tri ruže"

Vlasnik "Tri ruže" Vlado Perković nije štedio riječi. On, ipak, nudi i drugu medalju priče o odbijanju mladića. Problem je, kazao je, nastao početkom rata u BiH. Perković tvrdi kako muškarci u selu, kao i u drugim dijelovima BiH, danas ne vide perspektivu.

"Krenuo je taj nesretni rat, a svi znamo što je napravio. Napravio je veliko zlo. Kome nije poginuo netko iz obitelji, odrazilo mu se na drugim stranama. Uništio je tvornice, sve je privatizirano, a sve je propalo. Dok je bilo bolje stanje u Hrvatskoj, dečki su išli tamo i nešto se radilo. Sad ni Hrvatska nije u dobroj situaciji", pojasnio je Perković.

Mentalitet Podhuljana je takav. Ako sebi nisu osigurali egzistenciju, neće se ni ženiti. Ne žele stvarati sirotinju.

"Ovdje ima puno više muških nego ženskih. Nema žena dovoljno, a problem je i ekonomske prirode. Ne traže žene nigdje drugdje, jer ne znaju dalje od kuće. Znaju do Splita. Sve je to neuko i neškolovano. Većina školovanih ide dalje, vani", tvrdi Perković.

Žene su, napominje, ipak, snalažljivije pa se udaju. Neke u Bosni, a neke u Dalmaciji.

"Za 20 godina u selu će ostati 500-600 ljudi. I ovako, po posljednjem popisu, u selu ima 2200 ljudi. Od tih 2200, najmanje ih je 1000 staraca. A od mlađih je preko 350 neoženjenih. Imamo školu koja je ranije imala više od 900 učenika. A sad ih ima 250. Čak i po dva razreda zajedno idu u jednu smjenu. Područne škole se zatvaraju, jer nema djece", upozorava Vlado Perković.

On je dodao da je ove godine u prvi razred upisano samo 13 djece!

Snahe iz Bjelorusije

Ali, možda za selo, ipak, ima nade. Boreći se za egzistenciju Perkovićev prijatelj Zdravko Velić tijekom rata je iznajmio lokal i otvorio kafić. Malo po malo, ljudi su počeli dolaziti na druženje i muziku. Velić je u Kaštelima upoznao djevojku iz Bjelorusije, koja je došla kod njega. Zaljubio se i oženio je. Potom je ona u Podhum dovela još 11 svojih prijateljica iz Bjelorusije koje su se udale za mještane.

Danas Velić ima misiju da na sličan način spasi svoje selo. Osnovat će agenciju za spajanje parova.

"Namjeravam otvoriti agenciju. Dovodit ću nevjeste iz one države koja se nekom sviđa. Sve legalno. Gledat ćemo da te djevojke udamo za one koji su bolje situirani i imaju kuće, da ih ne bi unesrećili", pojasnio je Velić svoju ideju.

Krive su mame

On tvrdi da su za veliki broj neoženjenih mladića krive i njihove majke. Mame su ih, rekao je Velić, razmazile. Onaj koji se ne uspije oženiti, majku mu daje nadimak Braco. Dio krivice, istakao je Velić, pripada i onim majkama koje su birale nevjeste.

"A kada zađu u godine onda je daj što daš. Muškarci nemaju posla i boje se žena. Ima ih, koje ja poznajem, pod stare dane imaju simpatiju i ne usude im se prići. Nemaju iskustva iz mladih dana. A s agencijom im planiram dosta pomoći", tvrdi Velić kroz smijeh.

Dio odgovornosti je, kažu mjesni "sociolozi", i na današnjim djevojkama. Perković kaže da više piju nego muškarci. I to je jedan razlog.

"Momci ne žele ženiti djevojke koje konzumiraju alkohol i cigarete. E, tako će sad naš Zdravko, zvani Vabec, otvoriti tu agenciju i te Ukrajinke i Bjeloruskinje usrećiti ovdje, da nas ne pobije ta bijela kuga, kako je moderno nazivaju. Ta bijela kuga je sam đavo", zaključuje Vlado Perković.