Screenshot: YouTube

OVIH sam dana pratila nastanak jedne vijesti. U nedostatku boljeg izraza, nazvat ću to tim pojmom, jer doista ne znam  kako bih imenovala nešto što nastane "iz zraka", a opet odjekne u medijima. Od godinama starog lančanog e-maila, čija povijest seže do 2007., a možda i ranije, do toga da se u zemljama regije praktički već naveliko dila drogom koja mirisom i okusom podsjeća na jagode, i to pred školama, jer su cilj djeca. No, povucimo tu kočnicu i provjerimo kako je u nekoliko dana došlo do "vijesti" koja je obišla regiju, kronološkim redoslijedom.

Tekst koji kruži u manje-više istom obliku mogao se primijetiti danima prije no što je prenesen na portale – i to na Facebooku (primjer). Dijelili su se statusi, kopirali i ponovno postavljali, nekad samo u tekstualnom obliku, nekad su ih i pratile slike koje su zorno prikazivale "posljedice" te razarajuće droge koje ona ostavlja na njene korisnike (treba napomenuti da se mjesecima ranije sličan tekst također pokušao proširiti, ali tada nije naišao na ovoliki odjek). Prvi paragraf kružnog teksta glasi otprilike ovako:

"Pojavila se nova droga koju dileri dijele po školama, doduše najviše u Njemačkoj, ali jako brzo doći će i do nas. Zove se Jagoda Quick ili Jagoda Meth. Miriši na jagode, a izgleda kao gumeni žele bombon ili Pop Rocks. Upozorite svoju djecu da nikad od nikoga ne uzimaju. Ta droga je kristal meth s okusom jagode i može ih ubiti."

Uz to se moli druge da šire ovu vijest kako bi što veći broj roditelja bio upozoren na opasnost.

S Facebooka na portale

Svi oni koji bar neko vrijeme obitavaju na internetu lako mogu prepoznati takozvane forvarduše, odnosno sadržaj koji se do prije nekoliko godina mahnito prosljeđivao putem maila, a sada se preselio na društvene mreže, te internetske hoaxove, prijevare koje su nastale na internetu, a potom i proširene ovim medijem – iz raznih razloga, neznanja, pa čak i zbog prikupljanja e-mail adresa, jer oni koji šalju forvarduše mahom zaboravljaju na BCC opciju u mailu.

No, čini se da to određenim medijima nije upalo u oči, pa su tako pojedini prije nekoliko dana počeli prenositi vijest, pozivajući se upravo na to upozorenje na društvenim mrežama. Čini se da se to prvo počelo događati u Srbiji, gdje su pojedini samo kopirali tekst u potpunosti s Facebooka, drugi su otišli korak dalje i počeli upozoravati da droga samo što nije stigla u tu zemlju, a treći su kao dokaz stavili i video!


Kako je “panika” već poharala Srbiju, a i Bosnu i Hercegovinu, hrvatski su mediji odlučili citirati susjede, a vijest je, kako se širila, izgledala sve stvarnije i stvarnije. Čak se citiraju i "stručnjaci" koji "upozoravaju kako je daleko opasnija od kokaina i heroina jer djeluje pogubno na mozak kao i centralni živčani sustav. Korisnici ove droge vidljivo iz dana u dan ‘propadaju’, dobivaju plikove po cijelom tijelu, a velik broj na kraju oboli i od HIV-a".

Natrag na izvor

Da se i ne osvrnemo na način na koji se doista obolijeva od HIV-a, jednostavnim guglanjem pojmova iz teksta, naravno, na engleskom jeziku, poput Strawberry Quick ili Strawberry Meth lako se uočava da je riječ o internetskoj prijevari. Ona je ukratko opisana i na Wikipediji, a detaljnije na blogu posvećenom urbanim legendama. Pregledavajući povijest ove priče, može se vidjeti da je možda nekada na njenom početku i imala temelje, jer, zahvaljujući seriji Breaking Bad, sad svi znamo da meth može biti i u plavoj boji (a zašto onda ne bi bio u ružičastoj?), a navodno su neki od "kuhara" eksperimentirali s dodavanjem aroma, pa možda čak i od jagode, kako bi njihov proizvod bio prepoznatljiv. No, sama DEA ili Drug Enforcement Administration (sjećate se, opet, Breaking Bada i Hanka?), potvrdila je još 2008. kako je riječ o urbanom mitu, riječima kako je to “još jedan od onih mailova”.

Koliko mi je trebalo da pronađem sve to? Tri sekunde. Označi tekst, desni klik, pretraži Google. Manje no što je novinaru potrebno da kopipejsta tekst i objavi ga te tako “zajaši” val panike. Internet nam je dao laku mogućnost brzog širenja informacija, ali i dezinformacija – oboma smo svjedočili prateći informacije o poplavama proteklih dana na društvenim mrežama. No, dao nam je i još nešto – mogućnost da brzo provjerimo je li neka informacija, pogotovo ovog tipa, osnovana ili ne, stoga izgovora nema.

Da se razumijemo, naravno da na slične prijetnje treba upozoravati – ali samo ako su stvarne. Umjesto da se širi panika, radije neka se ta energija iskoristi za upozoravanje na neke druge “opasnosti”, poput činjenice da informacije na koje nabasate na internetu – mogu biti i neistinite!

Tekst prenesen s Netokracije uz dozovolu autorice.