FILIP PAŽANIN iz Šibenika "ljetovao" je na najhladnijem kontinentu, Antarktici, a tamo se zaputio kao kormilar na turističkom kruzeru na turi specijaliziranoj za one s dubljim džepom, točnije za one koji si mogu priuštiti 25 tisuća dolara za četverodnevni boravak.

 

"Budući da je Antarktika na južnoj polutci, kad je nama zima, njima je ljeto, i upravo je razdoblje od kraja prosinca do kraja veljače idealno za posjet Antarktici. Temperature nisu strašno niske. Dnevne su oko pet stupnjeva, a noćne minus pet. Budući da je ljeto, na Antarktici skoro 24 sata traje polarni dan. Na brodu Corinthian radio sam kao kormilar, a kad bi stigli na Shetlandsko otočje ili Antarktiku onda sam oblačio posebno odijelo i spuštao se na gumenjak kojim smo vozili turiste na kopno.

 

 

Nakon toga bih se spuštao u more u kojem je temperatura svega nekoliko stupnjeva i pritom pazio da gumenjak ne bi zaderao tlo. Kad sam prvi put ušao u more, odmah sam se prehladio jer je unatoč najboljoj opremi i dalje hladno budući da se stoji skoro sat i pol vremena u vodi dok se turisti ukrcaju i iskrcaju", prepričava Filip svoju pustolovinu za Šibenik.in.

 

 

 

Brod, odnosno kruzer dužine stotinjak metara, kreće kroz kanal Cape Horna, a vožnja traje četiri sata. Nakon toga slijedi "najopasniji prolaz na svijetu", Drakeov prolaz, gdje valovi znaju doseći visinu i do 15 metara.

 

"Dva dana plovimo do Shetlandskih otoka, a tu se počinju pojavljivati i sante leda. Bitno je reći da kruzer nije ledolomac pa je jako važno da je posada uigrana i uvježbana te da ima iskusnog kapetana. Na Shetlandskim otocima turisti posjećuju argentinske, britanske i čileanske baze, a na otočju se nalazi i Port Lockroy, baza odakle su znanstvenici pedesetih godina prošlog stoljeća otkrili ozonske rupe. U toj se bazi nalazi i najudaljenija pošta na svijetu iz koje turisti šalju razglednice kojima treba skoro pola godine da stignu do Europe", kaže Filip. 

 

Prije iskrcavanja gostiju, na otočje najprije pristaje on s vodičima da bi utvrdili jesu li uvjeti za pristajanje gumenjaka sigurni. Boravak tamo je, kako navodi Filip, poseban. Gosti na brodu dolaze iz svih krajeva svijeta, a obilazi se glečere, kolonije pingvina i tuljana, dok se jata kitova mogu vidjeti tijekom putovanja. 

 

 

 

"Posao kormilara nije opasan kako se čini, zapravo je najopasniji dio puta ta navigacija između ledenih santi. Turiste vozimo i na sami kontinent, odnosno u Neko Harbour. Naravno, i ja sam bio u toj bazi pa sam se slikao s pingvinima koji su poprilično znatiželjni. Zanimljiv je i Deception Island koji je zapravo aktivni vulkan. Turisti se mogu skinuti u kupaće i okupati na posebnom dijelu plaže jer je vulkan aktivan pa je more nešto toplije, ali ipak sve smrdi po sumporu", kaže Filip.

 

Na Deception Islandu se nekad prerađivalo kitovo ulje, no kada je vulkan eruptirao smrtno je stradalo nekoliko radnika, pa je tvornica uskoro napuštena, a danas se ta slika, u kombinaciji sa sumporom maglom, doima kao kulisa za neki horor film. 

 

 

"Na Antarktici nema polarnih medvjeda, ali ima jako puno vrsta tuljana i pingvina, a veliki su predatori i morski leopardi koji su poprilično agresivni za razliku od svih ostalih vrsta. Leopardi su nam jednom sa svojim očnjacima probušili gumenjak, što je prilično opasno kad se nalazite u moru najhladnijeg kontinenta na Zemlji. No, odlazak na Antarktiku bio je veliko iskustvo. Ne može se baš svatko pohvaliti da je bio dolje. Činjenica je da samo 20 brodova na svijetu ima dozvolu ploviti na Antarktiku, a zanimljivo je da turisti ne smiju ništa donijeti ni odnijeti s 'bijelog kontinenta' pa prije odlaska dezinficiraju cipele, a isto rade i kad se vrate s ekspedicije", priča Filip koji se na Antarktiku vraća ponovno, krajem ove godine, te dodaje:

 

"Iskustvo je stvarno jedinstveno, jedino što nije bilo dobro je hrana jer je kuhar bio iz Indije. Na sljedećem 'vijađu' posjetit ću nordijske zemlje odnosno norveške fjordove, a naravno, jedva čekam i povratak na Antarktiku koja kao da nije dio ovoga svijeta".