"TEŠKO mi je bilo priznati da sam gay i još teže odvojiti se od Crkve", kaže, između ostaloga, u svojoj priči 26-godišnji Šibenčanin Hrvoje Vukov koji je nadomak odluci da postane svećenik, priznao da je gay i odlučio krenuti skroz drugim putem.

 

A kako je to izgledalo i kako je ta odluka promijenila njegov život, ispričao je za portal Šibenik.In.

 

"Oduvijek sam bio hiperaktivan. Kao dijete sam živio za ljeto i dane Međunarodnog dječjeg festivala gdje sam bio u potpunosti angažiran, ali i surađivao s HRT-om u emisijama Dizalica i Zdravo, maleni", priča Hrvoje. U 14. je godini "osjetio poziv" i odlučio postati svećenik.

 

"Nije ta odluka o prihvaćanju tog poziva baš ludo prihvaćena u mojoj obitelji jer ne dolazim iz načelno vjerske obitelji. Ali, za mene nije bilo dileme. Od malih nogu bio sam uključen u rad župe, od čitanje do pomaganja redovnicima.

 

U svemu sam imao i veliku podršku šibenskog biskupa Ante Ivasa i župnika Krešimira Mateše uz čiju sam pomoć i otišao u metropolu jer inače mladi budući svećenici iz Šibenika odlaze u Split na školovanje", kaže.

 

 

Odselio se u Zagreb i tamo otišao u sjemenište, te na Katoličko-bogoslovni fakultet. Gotovo dvije godine proveo je u karmelićanskom samostanu. A onda ga je biskup odlučio premjestiti u Split. 

 

"Tad mi se, na neki način, svijet počeo rušiti. Promijenio sam sredinu, Split me gušio i nisam se baš najbolje snašao. Nakon putovanja u Izrael, odlučio sam da trebam pauzu od Crkve", opisuje Hrvoje, i dodaje: "Tad sam se počeo preispitivati, tražiti odgovor što sam. Počeo sam istraživati vlastitu seksualnost i postao svjestan činjenice da određene životne ciljeve ne mogu ostvariti unutar institucije". 

 

U to vrijeme radio je kao promotor u dvjema stranim kozmetičkim kućama i počeo shvaćati da se "zaljubljuje u modu, kozmetiku i dizajn".

 

 

 

"Ali i dalje sam živio u laži. Teško mi je bilo priznati da sam gay i još teže odvojiti se od Crkve koja mi je pružala materijalnu sigurnost. Nenaviknut na plaćanje računa, počeo sam se zaduživati, ali to nije bio moj glavni problem.

 

Shvatio sam napokon da je glavni izvor mog nezadovoljstva bio taj što se nisam 'outao', što nisam sebi niti drugima priznao da sam homoseksualac. 

 

No, osjećao sam da sam to što jesam i tako našao u sebi nevjerojatnu hrabrost da sve te stvari koje sam si natovario na leđa, prihvatim kao normalne, jer život je borba", prepričava Hrvoje i dodaje da je tada "spalio svoj 'ormar', promijenio život iz temelja i shvatio tko su mu pravi prijatelji" i ljudi koji ga podržavaju.

 

Roditelji, kako kaže, nisu bili među njima.

 

"Roditelji su prestali razgovarati sa mnom i, nažalost, to se nije promijenilo do danas. Previše sam im valjda šokova priredio, bilo bi im lakše valjda da imaju sina narkomana nego pedera".

 

 

Hrvoje je još uvijek povezan s Crkvom, no, drugačije: "Biti vjernik znači tražiti sebe, a to nije nužno vezano uz Crkvu kao instituciju".

 

Trenutno je posvećen poslu koji pokreće - svom modnom brendu "StiH" čiji ime dolazi od riječi "strast" i "hrabrost", a cilj mu je pokrenuti jedan multi-projekt koji bi se realizirao kroz hetero-gay suradnju. 

 

"Želja mi je pokazati normalnost zajedničkog suživota, ukazati na činjenicu da ne postoji gay i straight svijet, već samo ovakvi i onakvi ljudi. Čovjek je uvijek čovjek".