Foto: Shutterstock

NE MOŽEMO sve i ono što želimo trebao bi biti naš slobodan izbor. Svi znamo da to i nije baš tako. Za slobodan izbor treba se i u dvadesetprvom stoljeću izboriti. U stvarnosti, daleko smo od slobode te ravnopravnosti spolova, a naša stečena prava ne bi smjeli uzimati zdravo za gotovo.

Svi znamo, a mnoga istraživanja pokazuju da „slobodan“ izbor nije tako slobodan niti lak, jednostavan kako se čini i kako zvuči. I to su svakodnevni izbori: izbor školovanja, izbor aktivnosti i djelovanja, posvetiti se teoriji ili praksi, umjetnosti ili obrtu, izbor prehrane, izbor partnera, biti roditelj ili nemati dijete, ženiti se ili ne, posvetiti se djeci ili karijeri, dojiti ili hraniti dijete zamjenskim mlijekom, cijepiti dijete ili izabrati alternativne metode zaštite, upisati dijete u vrtić ili ga čuvati kod kuće, živjeti u gradu ili na selu...

Što smo stariji i što više obaveza i odgovornosti preuzimamo to postaje očitiji otpor i pritisak društva te razlike u vrednovanju, mogućnostima stjecanja moći i mogućnostima životnih izbora. Izbor nije slobodan niti za muškarce, a osobito nije slobodan za žene. Žene su zbog razlike stereotipa i mogućnosti žena dvadesetprvog stoljeća pod znatno većim pritiskom.

Stereotipi

Od žena se i dalje očekuje uloga njegovateljice. Brižnost za sve uz smješak. „Uspješna žena“, po kriterijima društva, ni muškarcima ni ženama nije simpatična, a to osobito dolazi do izražaja ako govori o vlastitom uspjehu. „Uspješne žene“ ne doživljavaju se kao dobri kandidati za timski rad i njihov se rad slabije vrednuje. Istraživanja pokazuju da se isti autorski rad doživljava znatno manje uspješan ako je u potpisu žensko ime. Od žene se ne očekuje da govori u svoje ime niti da se uključuje u rasprave. Na putu do „uspjeha“ ne pomaže niti naš ženski strah od uspjeha, osjećaj vječne nesigurnosti, straha od pogrešnog izbora, samokritičnost, a niti manjak ženske solidarnosti.

„Mogu sve“

No uspijemo li prijeći preko svih tih zapreka te odabrati i ostvariti ono što želimo, osjećaj zadovoljstva i osobnog uspjeha ovisi o shvaćanju realnih granica „uspjeha“, shvaćanju poruke „mogu sve“ te o podršci okoline. „Možemo sve“ mit je i zamka. Iako se upotrebljava kao inspiracija, ova nas poruka navodi na osjećaj vječnog neuspjeha i nezadovoljstva. Žena koja se odlučila za karijeru osjeća se manje vrijedno, krivo, ugroženo u odnosu na ženu koja se posvetila djeci i najčešće radi za opće dobro. I obrnuto. Žena koja se posvetila djeci osjeća se krivom, ugroženom i manje vrijednom u odnosu na ženu koja se posvetila karijeri. Muškarcu koji želi preuzeti brigu o djeci i kućanstvu također se nameće osjećaj manje vrijednosti.

Socijalne norme

Svatko od nas konstantno donosi odluke u odnosima posao - obitelj, tjelovježba – odmaranje, vrijeme za druge – vrijeme za sebe. Roditeljstvo podrazumijeva prilagodbe , kompromise i žrtve svaki dan. Za većinu žrtvovanje i prevladavanje teškoća nisu izbor već potreba. No iako se zaposleni roditelji, oboje, bore s hrpom obveza, samo majke moraju podnositi i okrivljavajuća pitanja, izjave i poglede po pitanju uspješnosti žongliranja. Stoga ako se na poslu uspoređujemo s "uspješnim" kolegama koji nemaju obiteljskih obveza te su se posvetili karijeri, a kod kuće s majkama koje su se u potpunosti posvetile djeci tada nemamo nikakve mogućnosti za osobni osjećaj uspjeha. To je recept za razočaranje i nezadovoljstvo.

Osobna vrijednost u očima drugih

Svi želimo isto: biti zadovoljni svojim izborima te se osjećati vrijedni, da nas okolina poštuje. Stoga počnimo poštivati jedni druge. Majke koje rade izvan kuće trebale bi jednako poštovati rad majki kod kuće. A majke koje rade kod kuće trebale bi jednako poštovati majke koje su odabrale drugu mogućnost. Isto se odnosi i na muškarce. Isto se odnosi na sve životne izbore. Rat spolova treba odmah prestati. Sve stereotipe i socijalne norme trebamo prerasti jer nas koče. Osjećaj ugroženosti izborom drugih spriječava nas u napredovanju. Dok ne prerastemo sva očekivanja, ona bi trebala odgovarati osobnim talentima i interesima, a ne spolu i izborima drugih.

Sheryl Sandberg u knjizi Lean In progovara o stvarnom položaju žena, ali i muškaraca, u današnjem društvu te nas sve poziva da progovorimo o tabu temi (ne)ravnopravnosti spolova, stereotipima i
socijalnim normama koje nas koče. Poznavanje i priznavanje stereotipa pomoći će nam u njihovom zaobilaženju i nošenju s njima, a javno progovaranje pomoći će jačanju moći žena te izbjegavanju mogućeg kontraefekta zbog naglašavanja nejednakosti u cilju jednakosti.