Foto: Shutterstock

MALO je sretnih roditelja čiji mališani, kada za to vrijeme, bez ikakvih problema steknu prijatelje. Međutim, takve socijalno hrabre duše često se žele upoznati baš sa svima, uključujući potpune strance, pa roditeljima zadaju druge brige.

Većina će mališana postupno naučiti sklapati prijateljstva. Neka će se djeca neko vrijeme tome odupirati, skrivati iza roditelja kada upoznaju nove ljude, usprkos ohrabrenju da se igraju s novom djecom.

Uglavnom je to dio normalnog razvoja. Neka su djeca jednostavno sramežljivija i teže se prilagođavaju drugim ljudima i uvjetima, pa tako i, primjerice, novim igrama. Jednostavno izgledaju sretniji sami. Osim ako je dijete zaista ekstremno uplašeno i povučeno, nemate razloga za zabrinutost.

Polako i mirno

Važno je da djeca polako nauče kako steći prijatelje jer su rane interakcije kamen temeljac za kasniji socijalni uspjeh. Uz nove se prijatelje uči mnogo toga - od dijeljenja, strpljenja, brige za druge, do prilagođavanja različitim društvenim situacijama. Stoga je vrlo važno ne prisiljavati djecu da imaju prijatelje dok još za to nisu spremna. Osobito je nepoželjno dogovarati druženja s drugom djecom ako se dijete tome suprotstavlja.

Put do prijateljstva je postupan, kreće od djece koja borave u istoj prostoriji i igraju se odvojeno do igre u kojoj surađuju i igraju se zajedno. To znači da trebate svom mališanu dopustiti da prvo izdaleka promatra dugu djecu prije nego što im se sam pridruži kad se osjeti spremnim.

Često mališani ne osjećaju potrebu za prijateljima jer su potpuno zadovoljni roditeljskim društvom i stimulirajućim igračkama. Prvi korak stoga treba viti uklanjanje poznatih igračaka kako bi se dijete zabavilo čak i samo promatranjem druge djece. Ako nemaju omiljene igračke pri ruci, vjerojatnije je da će se pridružiti u igru drugoj djeci.

Korak po korak

Umjesto dogovaranje igre s jednim djetetom, radije odvedite dijete u grupnu igraonicu, najbolje ujutro kada je odmorno i dobre volje. Neka za početak ondje bude kratko, a kada se počne uklapati, sve duže.

Dobar način je i druženje s roditeljima koji imaju djecu slične starosti. To je više roditeljsko okupljanje, nego dogovor za dječju igru, ali dopušta djeci da se igraju zajedno ili odvojeno, kako žele. Izbjegavajte izrežirane igre, ali im možete dati igračke koje potiču suradnju. Kada se djeca naviknu jedna na drugu, možete početi i s druženjima namijenjenima isključivo njihovoj igri.

Na kraju, potičite dijete da bude dobro prema drugima, da dijeli igračke i ima strpljenja. Ohrabrujte ga u svakom novom društvenom koraku koje je savladalo.

Ako dijete i nakon što ste poduzeli sve ove korake ima problema s vršnjacima, posavjetujte se s dječjim psihologom.