AKO te treba podsjetiti: trebao bi biti opsjednut tobom.

 

 

I ne samo u vašoj vezi, nego i u svim ostalim životnim situacijama: uvijek su krivi drugi.

 

 

Čak i kad uspiješ početi pričati o sebi, on nekako uvijek usmjeri razgovor u suprotnom smjeru. Ipak su on i njegovi problemi najvažniji.

 

 

Sjećaš se, on baš nikada nije kriv. A kad ne znaš prihvatiti odgovornost, i nešto pođe po zlu, to mora biti kriv netko drugi.

 

 

Ako si ikada pokušala intervenirati svojim savjetima, kao npr. kad se on žali na probleme na poslu, u kojima jasno izražavaš kako se ne slažeš s njim u vezi toga tko je kriv, on to jednostavno ne želi čuti. On ne čuje to da mu želiš pomoć, već samo to da mu govoriš da nije u pravu, a to mu nije po volji.

 

 

Ako on izađe za vikend s prijateljima, to je u redu. Ako to isto ti želiš, to je itekakav problem, jer se on osjeća napušteno.

 

 

Koji film ćete gledati, gdje ćete ići na večeru, što ćeš ti jesti...

 

 

On voli čuti pozitivne stvari o sebi te je najsretniji, kada je on na prvom mjestu. To je došlo do takvih razmjera da gotovo osjećaš potrebu da to radiš stalno.