Index Rouge
Lifestyle

Čitajte s nama hit Jamie McGuire: "Divna Propast" (sedamnaesto poglavlje)

JAMIE MCGUIRE / PETAK, 09.01.2015 10:00 Moja se nutrina slamala i bila sam iznenađena od strašne boli koja me preplavila • On mi je nudio izlaz, a to je bilo upravo ono što nisam htjela • Gledala sam ga, zatečena • Prvi put otkad se znamo, otišao je od mene, a da se nije ni osvrnuo
  

Foto: Instagram, Fokus

Sedamnaesto poglavlje: Ne, hvala 

ŠARALA sam po bilježnici, crtala kvadrate u kvadratima, spajala ih međusobno kao neke stare 3D-kocke. Deset minuta prije nego što je nastava počela, učionica je i dalje bila prazna. Život se vraćao lagano u normalu, ali trebalo mi je i dalje vremena da se prisilim biti u bilo čijem društvu osim Finchovu i Americinu.
 
“Iako više ne hodamo, to ne znači da ne možeš nositi narukvicu koju sam ti poklonio”, rekao je Parker i sjeo pokraj mene.
 
“Mislila sam te pitati želiš li je natrag.”
 
Nasmijao se i nagnuo da stavi poklopac na vrh jedne kutije papira. “Bio je to poklon, Abs. Ne dajem poklone s uvjetima.”
 
Dr. Ballard uključila je projektor i sjela na čelo razreda pa pregledavala papire po svojem zatrpanom stolu. Predavaonicu je ispunila graja koja se odbijala od širokih prozora mokrih od kiše.
 
“Čuo sam da ste ti i Travis prekinuli još prije nekoliko tjedana”, rekao je Parker, a zatim je, kad je vidio moj nervozni izraz lica, podigao ruke kao da se predaje. “Ne tiče me se. Nego, izgledaš tako tužno da sam ti želio reći kako mi je žao.”
 
“Hvala”, promrmljala sam pa okrenula novu stranicu u svojoj bilježnici.
 
“A i htio sam ti se ispričati za svoje prijašnje ponašanje. Ono što sam rekao... nije bilo lijepo. Bio sam samo ljutit i pobjesnio sam na tebe. Nije bilo u redu i žao mi je.”
 
“Ne zanima me veza s tobom, Parker”, prekinula sam ga.
 
Nasmijao se. “Ne govorim ti to da bih te pridobio. Ne pokušavam iskoristiti svoju prednost. Još uvijek smo prijatelji i samo želim da si dobro.”
 
“Ok. Dobro sam.”
 
“Ideš kući za praznike, za Dan zahvalnosti?”
 
“Idemo k Americinima. Uglavnom proslavim Dan zahvalnosti kod njih.”
 
Parker je zaustio još nešto reći, no dr. Ballard počela je svoje predavanje. Tema proslave Dan zahvalnosti podsjetila me na moje prijašnje planove da pomognem Travisu pripremiti puricu.
Razmišljala sam o tome kako bi to izgledalo i shvatila sam da se brinem hoće li oni opet naručiti pizzu. Osjećala sam kako tonem. No, te sam misli odmah gurnula od sebe, pokušavajući se koncentrirati na svaku riječ dr. Ballard.
 
Nakon predavanja vidjela sam Travisa kako s parkirališta trči prema meni i odmah sam se zacrvenjela. Bio je ponovno svježe izbrijan, nosio je majicu s kapuljačom i svoju najdražu crvenu šiltericu, skrivajući glavu od kiše.
 
“Vidimo se nakon praznika, Abs”, rekao je Parker i pogladio me po leđima.
 
Očekivala sam Travisov bijesni pogled, ali činilo se kako uopće nije primjećivao Parkera. “Hej, Golube.”
 
Nasmijala sam mu se, a on je stavio ruke u džepove svoje majice. “Shepley je rekao da ideš s njim i s Mare sutra u Wichitu.”
 
“Da?”
 
“Cijele praznike bit ćeš kod Americe?”
 
Slegnula sam ramenima, pokušavajući djelovati smireno. “Stvarno sam bliska s njezinim roditeljima.”
 
“A što je s tvojom mamom?”
 
“Ona je pijanica, Travis. I ne zna da je Dan zahvalnosti.”
 
Odjednom je postao nervozan, a meni se u želucu stvarala napetost zbog mogućnosti nove scene i javnog prekida. Iznad nas se čuo grom i Travis je pogledao u nebo žmirkajući, a krupne su mu kapljice padale po licu.
 
“Trebam tvoju uslugu”, rekao je. “Dođi ovamo.” Povukao me ispod najbližeg krova i ja sam pristala, samo da izbjegnem moguću novu scenu.

“Kakvu uslugu?” pitala sam, sumnjičavo.
 
“Moj ovaj...”, premjestio se s noge na nogu, “... tata i dečki i dalje te očekuju na večeri u četvrtak.”
 
“Travis!” zacviljela sam.
 
Pogledao je u svoje noge. “Rekla si da ćeš doći.”
 
“Znam, ali... Ne misliš da je to sad ipak malo neprikladno?”
 
Njega to nije diralo: “Rekla si da ćeš doći.”
 
“Kad sam pristala ići s tobom k tvojima još smo bili zajedno. Otkako smo prekinuli, to baš i nisam planirala.”
 
“Nisam znao. Ali sad je ionako kasno za promjenu plana. Thomas će stići avionom, a Tyler je uzeo slobodne dane na poslu. Svi se raduju što će te vidjeti.”
 
Šutjela sam i uvijajala mokre pramenove kose oko prsta. “Pa, oni bi ionako došli, zar ne?”
 
“Ne svi. Već godinama se nismo svi okupili za Dan zahvalnosti. Svi su se posebno potrudili jer sam im obećao pravu obiteljsku večeru. Nismo imali ženu da nam kuha otkako je mama umrla i...”
 
“Ovo sad zvuči seksistički.”
 
Nakrivio je glavu. “Nisam to mislio, Golube, daj. Svi želimo da si tamo. To je sve što ti imam reći.”
 
“Nisi im rekao da smo prekinuli, jel’ da?” Potrudila sam se zvučati prijekorno, najviše što sam mogla. Na trenutak se uzvrpoljio pa odmahnuo glavom.
 
“Tata bi pitao zašto, a nisam još spreman razgovarati s njim o tome. Ne bi prestao ponavljati koliko sam glup. Molim te, dođi, Golube.”
 
“Puricu bih onda morala staviti peći u šest sati ujutro. Morali bismo otići odavde u pet...”
 
“Ili možemo prespavati tamo.”
 
Skupila sam obrve. “Ma, nema šanse! Dosta mi je već i to što ću lagati tvojoj obitelji i pretvarati se da smo još uvijek zajedno.”
 
“Ponašaš se kao da sam tražio od tebe da se samospališ.”
 
“Trebao si im reći!”
 
“Hoću. Nakon Dana zahvalnosti... Reći ću im.”
 
Uzdahnula sam, gledajući oko sebe. “Ako obećaš da ovo nije neka tvoja igra da nas pokušaš ponovno spojiti, onda pristajem”.
 
Kimnuo je glavom. “Obećavam.”
 
Iako je pokušavao to sakriti, u oku sam mu vidjela iskru. Skupila sam usne i trudila se svim snagama da ne prasnem u smijeh. “Vidimo se onda u pet.”
 
Travis se nagnuo da me poljubi u obraz i njegove su usne ovlažile moju kožu. “Hvala ti, Golube.”
 
Na ulazu u kantinu presrela sam Americu i Shepleyja i ušli smo zajedno. Uzela sam pribor za jelo sa stalka pa stavila tanjur na pladanj.
 
“Što je s tobom, Abby?” pitala je America.
 
“Društvo, ne idem sutra s vama.”
 
Shepley je stao i u čudu ostao otvornih usta. “Ideš k Maddoxovima?”
 
Americine oči sijevnule su prema mojima. “Što?” Uzdahnula sam i pokazala na blagajni svoju studentsku iskaznicu.
 
“Obećala sam Travu još kad smo bili u avionu. I on im je obećao da ću doći.”
 
“U njegovu obranu”, počeo je Shepley, “on stvarno nije mislio da ćete vas dvoje prekinuti. Mislio je da ćeš se predomisliti. Kad je shvatio da si ozbiljna, bilo je prekasno.”
 
“To je sranje, Shep, znaš i sam”, procijedila je America. “Ne moraš ići k njegovima, ako to ne želiš, Abby.”
 
Bila je u pravu. Nije baš da nisam imala izbora. No, nisam to mogla učiniti Travisu. Nisam mogla, taman i da sam ga mrzila. A nisam.
 
“Ako ne odem, onda će im morati objašnjavati zašto se nisam pojavila, a ne želim mu uništiti Dan zahvalnosti. Oni svi dolaze tamo, misleći kako ću ja biti s njima.”
 
Shepley se nasmijao. “Njima se ti svima sviđaš, Abby. Jim je baš neki dan pričao s mojim tatom o tome.”
 
“Super”, promrmljala sam.
 
“Abby je u pravu”, rekao je Shepley Americi. “Ako ne ode, Jim će cijeli dan napadati Travisa. Nema smisla da im uništi dan.”
 
America je stavila ruku oko mojih ramena. “Još uvijek možeš ići s nama. Više nisi s njim. I ne moraš ga više spašavati.”
 
“Znam, Mare. Ali to je u ovoj situaciji jedino ispravno.”

***
Sunce je nestajalo među zgradama ispred prozora, a ja sam stajala ispred ogledala, četkala kosu i pokušavala odlučiti kako ću se postaviti prema tom pretvaranju s Travisom. “To je samo jedan dan, Abby. Možeš izdržati jedan dan”, rekla sam samoj sebi u ogledalu.
 
Nikad mi nije bio problem pretvarati se. Brinulo me ono što bi se moglo događati dok se mi budemo pretvarali. Kad me Travis ostavi nakon večere, moram donijeti konačnu odluku. Odluku koja bi mogla biti iskrivljena zbog lažnog osjećaja sreće koji ćemo prikazati pred njegovom obitelji.
 
Kuc kuc.
 
Okrenula sam se, gledajući prema vratima. Kara cijele večeri nije bila u sobi, a znala sam da su America i Shepley već krenuli prema njezinima. Nisam mogla zamisliti tko bi to mogao biti. Stavila sam četku na stol i otvorila vrata.
 
“Travis”, uzdahnula sam.
 
“Jesi li spremna?”
 
Podigla sam obrvu. “Spremna za što?”
 
“Pa, rekla si da te pokupim u pet.”
 
Prekrižila sam ruke na prsima. “Mislila sam u pet ujutro.”
 
“Oh. Onda moram nazvati tatu i reći mu da ipak nećemo doći večeras.”
 
“Travis!” viknula sam na njega. “Uzeo sam Shepov auto da se ne moramo mučiti torbama na motoru. Kod tate imamo sobu u kojoj možemo spavati. Možemo pogledati neki film, ili...”
 
“Travis! Neću ostati kod tvog tate!”
 
Lice mu se rastužilo. “U redu... Onda se vidimo ujutro.” Zakoračio je natrag i izišao iz sobe, a ja sam zatvorila vrata i naslonila se na njih. Svaki osjećaj koji sam imala u sebi sad se kovitlao u meni i izvan mene te sam na kraju duboko uzdahnula. Travisov razočarani izraz lica još mi je bio svjež u mislima pa sam otvorila vrata, izišla i vidjela ga kako lagano ide niz hodnik. Nazvala sam ga na mobitel.
“Travis, čekaj.” Okrenuo se i od tolike siline nadanja na njegovu licu presjeklo me u prsima. “Daj mi par minuta da spakiram nekoliko stvari.”
 
Smiješak olakšanja i zahvalnosti preplavio mu je lice. Slijedio me do sobe, gledajući me kako u torbu pokraj vrata trpam nekoliko stvari.
 
“Još uvijek te volim, Golube.”
 
Nisam ga ni pogledala. “E, ajde nemoj. Ne radim ovo zbog tebe.”
 
Uzdahnuo je. “Znam.”
 
Vozili smo se u tišini do tatine kuće. Automobilom se širila nervoza i bilo je užasno teško mirno sjediti na hladnim kožnim sjedalima. Kad smo stigli, Trenton i Jim su izišli i smijali se. Travis je uzeo naše torbe iz auta, a Jim ga je pogladio po leđima.
 
“Dobro je vidjeti te, sinko.” Njegov se osmijeh još više razvukao kad mu se pogled susreo s mojim.
 
“Abby Abernathy. Radujemo se sutrašnjoj večeri s tobom. Nismo tako otkad... pa... prošlo je dosta vremena.”
 
Kimnula sam i slijedila Travisa u kuću. Jim je odmarao ruke na svojem ovećem trbuhu i smijao se.
 
“Vas ste dvoje u gostinskoj sobi, Trav. Mislio sam da vam se neće dati natezati sa spojenim krevetima u tvojoj.”
 
Pogledala sam Travisa. Bilo je teško gledati ga kako se bori da nešto kaže. “Abby će... ona će ovaj... spavati u gostinskoj sobi. A ja ću u svojoj.”
 
Trenton je napravio grimasu. “Zašto? Pa ona inače spava u tvojem stanu, zar ne?”
 
“Ne baš u posljednje vrijeme”, rekao je, očajnički pokušavajući izbjeći istinu.
 
Jim i Trenton su se pogledali. “Thomasova soba već je godinama skladište pa sam planirao da on spava u tvojoj sobi. Ok. Onda on neka spava na kauču”, rekao je Jim pomirljivo, gledajući na ofucane, bezbojne jastuke u dnevnoj sobi.
 
“Ne brini za to, Jim. Samo smo željeli pokazati poštovanje”, rekla sam, dodirujući mu ruku.
 
Kućom je odjeknuo njegov gromoglasni smijeh. Pogladio mi je ruku. “Upoznala si moje sinove, Abby. Trebala bi znati kako je mene gotovo nemoguće uvrijediti.”
 
Travis mi je kimnuo prema stubištu, a ja sam ga slijedila. Otvorio je vrata nogom, gledajući prema krevetu pa se okrenuo prema meni. Soba je bila u smeđim tonovima; namještaj je bio smeđ, baš kao i tepih. Zidovi su bili u prljavo bijeloj boji, na mjestima posve izguljeni. Na cijelom zidu bio je samo jedan okvir. U njemu je bila fotografija Jima i Travisove majke. Par je imao natapiranu kosu i mlada, nasmijana lica. Sigurno je snimljena prije nego što su dobili dječake; ni on ni ona na fotografiji nemaju više od dvadeset godina.
 
“Žao mi je, Golube. Spavat ću na podu.”
 
“Itekako hoćeš”, rekla sam i podigla kosu u konjski rep. “Ne mogu vjerovati da si me na ovo nagovorio.”
 
Sjedio je na krevetu i trljao lice, zamišljen. “Ovo će biti jebeni nered. Uopće ne znam kako sam ovo zamislio.”
 
“Znam točno na što si mislio. Nisam glupa, Travis.”
 
Pogledao me i nasmijao se. “Ali si ipak došla.”
 
“Moram sve pripremiti za sutra”, rekla sam, otvarajući vrata.
 
Travis je ustao. “Pomoći ću ti.”
 
Ogulili smo brdo krumpira, izrezali povrće, ostavili puricu da se otapa i počeli pripremati tijesto. Prvih sat vremena bilo je i više nego neugodno, ali onda su stigli blizanci i svi su se okupili u kuhinji. Jim je pričao anegdote iz djetinjstva svakog od svojih dječaka. Smijali smo se pričama o tome kako su im prijašnje proslave Dana zahvalnosti bile potpuni promašaj i kako su pokušavali promijeniti uobičajenu blagdansku večer koja je završavala naručivanjem pizze.
 
“Diana je bila sjajna kuharica”, prisjećao se Jim. “Trav se toga ne sjeća, ali nakon što je umrla, više nije bilo potrebe truditi se.”
 
“Ne osjećaj pritisak, Abby”, rekao je Trenton. Nasmijao se pa zgrabio pivo iz hladnjaka. “Ajmo. Gdje su karte? Mogao bih vratiti nešto novca od onoga što je Abby uzela.”
 
Jim je mahnuo prstom prema sinu. “Nema pokera ovog vikenda, Trent. Donio sam domino. Nema kockanja, jebemu. I to mislim.”
 
Trenton je odmahnuo glavom. “U redu stari, u redu.” Travisova braća izišla su iz kuhinje, a Trenton je krenuo za njima, zaustavljajući se da pogleda iza sebe. “Ajmo, Trav.”
 
“Pomažem Golubu.”
 
“Nemaš mi oko čega pomoći, dušo”, rekla sam mu. “Idi.”
 
Njegove su se oči raznježile na moje riječi i dodirnuo me po boku. “Jesi sigurna?”
 
Kimnula sam. Prije nego što je krenuo u sobu za dečkima, nagnuo se i poljubio me, držeći me za bok. Jim je gledao kako njegovi sinovi ulaze u sobu pa odmahnuo glavom i počeo se smijati. “Ovo je nevjerojatno što radiš, Abby. Mislim da nisi ni svjesna koliko smo ti zahvalni.”
 
“Bila je to Travisova ideja. Drago mi je da sam mogla pomoći.”
 
Njegova se široka figura naslonila na policu. Otpio je gutljaj piva pa me pitao: “Ti i Travis niste puno razgovarali. Imate nekih problema?”
 
Istisnula sam deterdžent u sudoper koji se punio toplom vodom, pokušavajući smisliti nešto što neće biti potpuna laž. “Stvari su pomalo drugačije, mislim.”
 
“To sam i mislio. Moraš biti strpljiva s njim. Travis se puno toga ne sjeća, ali on je bio jako blizak sa svojom majkom. I nakon što smo je izgubili, više nikad nije bio isti. Mislio sam da će to prerasti, znaš, jer je bio tako mlad. Bilo nam je svima teško, ali Trav... On je jednostavno prestao pokušavati voljeti ljude nakon toga. Bio sam iznenađen kad te doveo ovamo. Način kako se ponaša prema tebi, kako te gleda... Znao sam odmah da si nešto posebno.”
 
Nasmijala sam se, ali sam i dalje gledala u suđe.
 
“Travis je imao težak život. I napravit će još puno grešaka. Odrastao je uz dječake bez majke i usamljenog mrzovoljnog starca koji mu je otac. Bili smo svi izgubljeni kad je Diane umrla i mislim da u tim trenucima nisam dečkima pomogao onako kako sam trebao. Znam da je teško ne kriviti ga, ali i dalje ga moraš voljeti, Abby. Ti si jedina žena koju on voli, osim svoje majke. Ne znam što bi mu se dogodilo da ga i ti ostaviš.”
 
Progutala sam suze i kimnula glavom; nisam mogla odgovoriti. Jim je stavio ruke na moja ramena i stisnuo me. “Nisam ga nikad vidio da se smije kao što se smije kad je s tobom. Nadam se da će svi moji dečki jednoga dana pronaći svoju Abby.”
 
Njegovi su koraci nestajali u hodniku, a ja sam zgrabila rub sudopera pokušavajući doći do daha. Znala sam da će biti teško provesti praznike s Travisom i njegovom obitelji, ali nisam mislila da će mi se srce stalno i iznova slamati. Dečki su se smijali i šalili u susjednoj sobi, a ja sam oprala i osušila suđe i spremila ga na mjesto. Očistila sam kuhinju pa oprala ruke i krenula prema sobi.
 
Travis me uhvatio za ruku. “Rano je, Golube. Ne ideš valjda već u krevet, zar ne?”
 
“Bio je dug dan. Umorna sam.”
 
“Spremamo se pogledati film. Zašto ne dođeš gledati s nama?”
 
Pogledala sam gore, prema stepenicama, pa opet u njegov pogled pun nade. “U redu.”
 
Odveo me za ruku do kauča i sjeli smo zajedno upravo kad je počela uvodna špica.
 
“Ugasi svjetlo, Taylor”, naredio je Jim.
 
Travis je stavio ruku iza mene, odmarajući je na kauču. Pokušavao je pretvarati se kako bi mi udovoljio. Bio je dovoljno pažljiv da ne iskoristi situaciju i ja sam se našla u nekakvu vakuumu emocija, istodobno zahvalna i razočarana. Sjedila sam tako, mirišući dim cigareta i njegov parfem, i bilo mi je vrlo teško biti udaljena od njega, i fizički i emotivno. Baš kao što sam se bojala da će se dogoditi, moja je odlučnost nestajala. Pokušavala sam blokirati sve ono što mi je Jim govorio u kuhinji.
Na pola filma otvorila su se ulazna vrata i Thomas je upao u sobu, s torbama u ruci. “Sretan Dan zahvalnosti!” rekao je, stavljajući prtljagu na pod. Jim je ustao i zagrlio najstarijeg sina, a svi osim Travisa ustali su da ga pozdrave.
 
“Nećeš se pozdraviti s Thomasom?” prošaptala sam.
 
Odgovorio mi je ne pogledavši me. Samo je promatrao svoju obitelj kako se grli i smije. “Imam samo jednu noć s tobom. Neću ni sekundu potrošiti na nešto drugo.”
 
“Hej, zdravo, Abby. Dobro je opet te vidjeti”, nasmijao se Thomas.
 
Travis mi je stavio ruku na koljeno, a ja sam pogledala prvo tu ruku pa njega. Pomaknuo ju je i isprepleo prste u krilu. “Hej-hej, nevolje u raju?” nije promaklo Thomasu.
 
“Ušuti, Tommy”, zarežao je Travis.
 
Raspoloženje u sobi promijenilo se, a ja sam osjećala kako svi gledaju u mene, tražeći objašnjenje. Nervozno sam se smijala i uzela Travisovu ruku među svoje.
 
“Samo smo umorni. Cijelu smo večer pripremali jelo”, rekla sam, naslanjajući glavu na Travisovo rame.
Pogledao je naše ruke pa ih stisnuo, a obrve su mu se tek malo namrštile.
 
“A kad smo već kod toga, ja sam mrtva umorna.” Uzdahnula sam. “Idem u krevet, dušo.” Pogledala sam ostale. “Laku noć, dečki.”
 
“Laku noć, seko”, rekao je Jim.
 
Sva su mi Travisova braća zaželjela laku noć, a ja sam krenula uz stube.
 
“Idem i ja”, čula sam Travisa kako govori.
 
“Naravno da ideš”, kroz smijeh mu je dobacio Trenton.
 
“Travis, sretni konju”, nasmijao mu se i Tyler.
 
“Hej. Nećete tako govoriti o svojoj sestri”, upozorio ih je Jim. U trbuhu sam osjetila bol. Jedina prava obitelj koju sam godinama imala bila je ona Americina i premda su se Mark i Pam uvijek istinski brinuli za mene, oni su bili – zamjenska obitelj. Ova šestorica neobičnih, luckastih i dragih muškaraca dočekali su me raširenih ruku, a ja ću im sutra reći “zbogom”.
 
Travis je uhvatio kvaku od vrata spavaće sobe i zastao. “Hoćeš li da pričekam u hodniku dok se ne odjeneš za spavanje?”
 
“Idem se tuširati. Odjenut ću se u kupaonici.”
 
Počešao se po vratu. “U redu, ja ću onda napraviti sebi ležaj.”
 
Kimnula sam, i otišla u kupaonicu. Snažno sam se trljala pod trošnim tušem, fokusirajući se na vodu i sapunicu kako bih odagnala strah od onoga što slijedi, i noćas i ujutro. Kad sam se vratila u spavaću sobu, Travis si je već pripremio ležaj na podu i stavio jastuk. Oprezno mi je uputio smiješak pa krenuo na tuširanje.
 
Ušla sam u krevet, navukla plahte do prsa, pokušavajući ignorirati te plahte na podu. Kad se Travis vratio, gledao je taj ležaj s istom tugom kao i ja, zatim je ugasio svjetlo i smjestio se na jastuk.
Bila sam tiha nekoliko minuta, a onda sam čula kako je Travis očajnički uzdahnuo. “Ovo je naša posljednja večer zajedno, zar ne?”
 
Čekala sam trenutak, pokušavajući smisliti prave riječi. “Ne želim se svađati, Trav. Samo spavaj.”
 
Čula sam kako se okrenuo i nagnula sam se postrance da ga pogledam, stavljujući obraz na jastuk. Držao je glavu podbočenu rukom i gledao me u oči.

“Volim te.”
 
Gledala sam ga na trenutak u tišini. “Obećao si.”
 
“Obećao sam da ovo nije trik kako bismo se pomirili. I nije”, ispružio je ruku da njome dotakne moju. “Ali ako je značilo to da budem opet s tobom, ne mogu reći da nisam o tome razmišljao.”
 
“Stalo mi je do tebe. Ne želim te povrijediti, ali trebala sam odmah slušati svoj instinkt. Nikada ne bismo uspjeli.”
 
“Ali voljela si me, zar ne?”
 
Skupila sam usne. “Još uvijek te volim.”
 
Oči su mu zasjale i stisnuo mi je ruku. “Mogu te zamoliti za uslugu?”
 
“Upravo sam usred jedne”, rekla sam, uz cerek.
 
Njegov izraz lica bio je napet, nimalo promijenjen mojim smijuljenjem. “Ako je to to... ako smo stvarno završili priču, hoćeš li mi dopustiti samo da te noćas zagrlim?”
 
“Mislim da to nije dobra ideja, Trav.”
 
Njegova se ruka čvrsto stisnula nad mojom. “Molim te. Ne mogu spavati, znajući da sam samo na par centimetara od tebe, i da više nikad neću dobiti takvu šansu.”
 
Gledala sam njegove očajne oči i namrštila se. “Neću seks s tobom.”
 
Odmahnuo je glavom. “To i ne tražim.”
 
Gledala sam po slabo osvijetljenoj sobi i razmišljala o posljedicama. Pitala sam se hoće li Travis odustati ako mu kažem ‘ne’. Zatvorila sam oči, odmaknula se od ruba kreveta i otkrila prekrivač. Upuzao je u krevet pokraj mene i naglo me zagrlio. Njegova su gola prsa rasla i spuštala se s mojim nejednakim disanjem, a ja sam preklinjala samu sebe što se uz njega osjećam tako mirno. “Ovo će mi nedostajati”, rekla sam.
 
Poljubio me u kosu i privukao k sebi. Činilo se da me ne može privući k sebi toliko blizu koliko bi htio. Zario je lice u moj vrat, a ja sam odmarala svoju ruku na njegovim leđima. Moje je srce bilo jednako slomljeno kao i njegovo. Udahnuo je i stavio čelo na moj vrat i dalje me držeći za leđa. Koliko god smo bili jasni posljednje noći oklade, ovo je bilo mnogo, mnogo gore.
 
“Ja... ja mislim da ne mogu ovo, Travis.”
 
Povukao me bliže k sebi i osjetila sam kako mi je prva suza pala niz sljepoočnicu. “Ne mogu”, rekla sam, držeći oči zatvorene.
 
“Onda nemoj”, rekao mi je. “Daj mi drugu šansu.”
 
Pokušala sam se odgurnuti od njega, ali njegov je stisak bio previše čvrst. Pokrila sam lice objema rukama i moji su nas tihi jecaji oboje potresli. Travis me pogledao, a oči su mu bile teške i mokre. Svojim dugačkim, nježnim prstima povukao mi je ruku s očiju i poljubio me u dlan. Uzdahnula sam dok je gledao u moje usne pa u moje oči. “Nikada neću nikoga voljeti kao tebe, Golube.”
 
Šmrcnula sam i dodirnula njegovo lice. “Ne mogu.”
 
“Znam”, rekao je, slomljenog glasa. “Nikad nisam ni povjerovao u to da sam dovoljno dobar za tebe.”
 
Lice mi se zgrčilo i odmahnula sam glavom. “Ma, nisi samo ti u pitanju. Jednostavno nismo dobri jedno za drugo.”
 
Odmahnuo je glavom, želeći nešto reći, ali se predomislio. Nakon duga, polagana udaha stavio je glavu na moje grudi. Kad su zeleni brojevi na satu pokazali da je 23:00, Travisovo se disanje ujednačilo i usporilo. I moje su oči bile teške i nekoliko sam puta trepnula prije nego što sam utonula u san.
 
“Au!” vrisnula sam, vadeći ruku iz pećnice i automatski stavljajući opečeni dio u usta.
 
“Jesi dobro, Golube?” pitao je Travis, oblačeći majicu preko glave. “Sranje! Ovaj pod je leden!”
 
Smijala sam se dok sam ga gledala kako skakuće na jednoj nozi pa sve dok se njegovi tabani nisu prilagodili hladnim pločicama. Sunce je jedva virilo kroz zastore, a svi osim jednog Maddoxa čvrsto su spavali u svojim krevetima. Gurnula sam stari lim za pečenje u pećnicu, zatvorila vratašca pa pustila vodu po opečenim prstima.
 
“Možeš se vratiti u krevet. Samo sam morala staviti puricu.”
 
“Dolaziš li?” pitao je i obgrlio se rukama kako bi se bar malo ugrijao od hladnoće koja je okovala kuhinju.
 
“Da”.
 
“Onda kreni prva”, rekao je, pokazujući rukom prema stubama. Skinuo je majicu tek kad smo oboje legli pod plahte i povukli ih do vrata. Stisnuo me snažnije dok smo se tresli, čekajući da naša tjelesna toplina ugrije taj mali prostor između kože i plahti.

Osjećala sam njegove usne na svojoj kosi, zatim i na vratu. “Pogledaj, Golube. Sniježi.”
 
Okrenula sam se prema prozoru. Bijele pahuljice jasno su se vidjele pod svjetlom ulične lampe. “Kao da je Božić”, rekla sam, a moje se tijelo konačno ugrijalo. On je uzdahnuo i okrenula sam se da vidim njegov izraz lica. “Što?”
 
“Ti nećeš ovdje biti za Božić.”
 
“Sad sam tu.” Podigao je usne i nalaktio se kako bi me mogao poljubiti. Odmaknula sam se i odmahnula glavom. “Trav...”
 
Njegov je zagrljaj postao čvršći. Spustio je bradu, a njegove su kestenjaste oči bile odlučne: “Ostalo mi je još manje od 24 sata s tobom, Golube. Poljubit ću te. Puno ću te ljubiti danas. Cijeli dan. Svaki put kad imam priliku. Ako želiš da stanem, samo reci, ali dok to ne učiniš, ja ću učiniti sve da zapamtim svoj posljednji dan s tobom.”
 
“Travis...” Na trenutak sam još razmišljala o tome što je rekao, a onda shvatila kako on očito nema iluzija o onome što će se dogoditi kad se vratimo doma. Došla sam se ovdje pretvarati, i koliko god će nam to biti teško poslije, nisam mu htjela reći ne.
 
Kad je primijetio da gledam u njegove usne, nasmijao se i nagnuo da me poljubi. Počelo je slatko i nevino, ali čim su mu se usne razdvojile, jezici su nam se isprepleli. Njegovo se tijelo u istom trenutku napelo i on je duboko udahnuo kroz nos, stišćući se uz mene. Pustila sam da mi koljena padnu sa strane i on se našao iznad mene, a da se nismo razdvajali usnama.
 
Nije gubio puno vremena na skidanje. Kad među nama više nije bilo odjeće, uhvatio se za željezne rubove kreveta i u jednom brzom pokretu već je bio u meni. Snažno sam se ugrizla za usnu kako bih prigušila vrisak. Travis mi je stenjao pokraj usana, a ja sam stisnula noge uz madrac kako bi se što više izvila uz njega.
 
Jednom rukom na željezu, a drugom na mojim leđima, nabijao se u mene stalno i još, a moje su se noge tresle od njegovih jakih, odlučnih pokreta. Jezik mu je pretraživao moja usta, i mogla sam osjetiti njegove snažne trzaje uz moje grudi. Kao što je obećao, naš posljednji zajednički dan bit će za pamćenje. Mogla sam provesti tisuću godina pokušavajući ukloniti taj trenutak iz svoje glave, ali on će uvijek biti usađen u mojem sjećanju.
 
Nakon nekog vremena čvrsto sam zatvorila oči, a svaki moj živac bio je usmjeren na drhtanje iznutra. Travis je zadržao dah dok je ulazio u mene posljednji put. Srušila sam se na madrac, potpuno istrošena, a on je soptao, bez riječi, i mokar od znoja. Mogla sam čuti glasove ispod nas i pokrila sam usta. Bilo mi je smiješno. Travis se okrenuo ustranu, gledajući moje lice svojim mekanim smeđim očima.
 
“Rekao si da ćeš me samo poljubiti”, nasmijala sam se.
 
Dok sam ležala uz njegovo golo tijelo, u njegovim očima vidjela sam bezuvjetnu ljubav i pustila svoju razočaranost i ljutnju i tvrdoglavu odluku. Voljela sam ga, i kakvi god bili moji razlozi da živim bez njega, znala sam da to nije ono što želim. Čak i da se nisam predomislila, bilo bi nemoguće da budemo daleko jedno od drugoga.
 
“Zašto ne ostanemo u krevetu cijeli dan?” nasmijao se.
 
“Došla sam ovamo kuhati, sjeti se.”
 
“Ne, došla si ovamo da mi pomogneš kuhati, a ja se neću javiti na dužnost idućih osam sati.”
 
Dodirnula sam mu lice; potreba da okončam našu patnju postala je nepodnošljiva. Kad mu kažem da sam se predomislila i da je sve isto kao prije, nećemo morati provesti cijeli dan pretvarajući se. Cijeli ćemo dan provesti slaveći.
 
“Travis mislim da...”
 
“Nemoj to reći, u redu? Ne želim o tome misliti sve dok ne budem morao.” Ustao je i obukao bokserice pa odšetao do jedne od mojih torbi. Bacio mi je odjeću na krevet pa preko glave prebacio košulju. “Želim ovo pamtiti kao dobar dan.”
 
Napravila sam jaja za doručak i sendviče za ručak, a kad su oni počeli igrati, ja sam počela spremati večeru. Travis je stajao iza mene u svakoj prilici; držao je ruke oko moga struka, usne na mom vratu. Uhvatila sam samu sebe kako gledam na sat, tražeći trenutak nasamo s njim. Htjela sam mu reći svoju odluku. Bila sam nestrpljiva da vidim izraz na njegovu licu kad mu kažem da je sve kako je i bilo.
Dan je bio ispunjen smijehom, razgovorom i stalnim Tylerovim šalama na račun Travisova otvorenog pokazivanja nježnosti.
“Daj, nađite si sobu, Travis! Isuse!” vriskao je Tyler.

“Postaješ zelen”, zezao ga je Thomas.
 
“To je zato što mi je zlo od njih. Nisam ljubomoran, glupane”, frktao je Tyler.
 
“Pusti ih na miru, Ty”, upozoravao je Jim.
 
Kad smo sjeli za večeru, Jim je inzistirao da Travis izreže puricu, a ja sam se nasmijala kad je on ponosno ustao da to učini. Bila sam malo nervozna sve dok nisu počele pljuštati pohvale. Dok sam poslužila pitu, na stolu više nije bilo ni mrvice.
 
“Hoće li nam uopće biti dovoljno?” smijala sam se.
 
Jim se nasmijao i izvukao vilicu iz usta da se pripremi za desert. “Napravila si i previše hrane, Abby. No, mi se samo želimo namiriti do iduće godine... ako ne želiš opet doći ovamo za Božić. Ti si sada Maddox. Očekujem te na svim praznicima, ali ne samo da bi kuhala.”
 
Pogledala sam Travisa, kojem je s lica u sekundi nestao osmijeh. Srce mi je potonulo. Morala sam mu uskoro reći što sam odlučila. “Hvala ti, Jim.”
 
“Nemoj joj to govoriti, tata”, rekao je Trenton. “Mora kuhati. Nisam ovako jeo od svoje pete godine!”
Ubacio je pola kriške pite u usta, mrmljajući od zadovoljstva.
 
Osjećala sam se kao kod kuće, sjedeći za stolom punim muškaraca, koji su se naslonili u svojim stolicama i trljali svoje pune trbuhe. Dok sam razmišljala o Božiću i Uskrsu i svim drugim praznicima koje ću provesti za ovim stolom, preplavili su me osjećaji. Nisam željela ništa drugo nego biti dio ove slomljene, glasne obitelji koju sam obožavala. Kad je pita nestala, dvojica su počela čistiti stol, a dvojica prati suđe.
 
“Ja ću to”, rekla sam, ustajući.
 
Jim je odmahnuo glavom. “Ne, nećeš. Dečki se time mogu pozabaviti. Ti i Travis odmorite se na kauču i opustite. Puno si radila, seko.”
 
Blizanci su jedan drugoga polijevali vodom. Trenton je psovao jer se poskliznuo na lokvi pa mu je ispao tanjur. Thomas je zezao braću i otišao po metlu kako bi pomeo staklo, a Jim je pomilovao svoje sinove po ramenima, zagrlio me pa se povukao u sobu na spavanje. Travis je stavio moje noge u svoje krilo, skinuo mi cipele i palčevima mi počeo masirati stopala. Nagnula sam glavu natrag i uzdahnula.
 
“Bio je ovo najbolji Dan zahvalnosti otkad smo ostali bez mame.”
 
Podignula sam glavu da mu vidim izraz lica. Smijao se, ali bio je napet i tužan.
 
“Drago mi je da sam bila tu i vidjela to.”
 
Travisov se izraz lica promijenio i ja sam se pripremila na ono što mu imam reći. Srce mi je jako udaralo. Nadala sam se kako će tražiti da se vratim natrag i kako ću mu reći ‘da’. Las Vegas činio se stoljećima udaljen od nas dok sam sjedila ovdje, u domu svoje nove obitelji.
 
“Drugačiji sam. Ne znam što mi se dogodilo u Vegasu. To nisam bio ja. Razmišljao sam samo o tome što bismo mogli kupiti tim novcem. Samo sam o tome mislio. Nisam vidio koliko te to povrijedilo. Činjenica je da sam te htio vratiti tamo, ali mislim da sam duboko u sebi i znao – zaslužio sam da me ostaviš. Zaslužio sam da ne spavam i da osjećam bol. Trebalo mi je sve to kako bih shvatio koliko te trebam i na što sam sve spreman da bih te zadržao u svom životu.”
 
Ugrizla sam se za usnu, nestrpljiva da dođe do dijela kad ću mu reći ‘da’. Željela sam da me odvede natrag u stan i da provedemo ostatak noći slaveći. Nisam mogla dočekati trenutak da se opustim na novom kauču s Totom, gledajući filmove i smijući se, kao što smo to radili nekad.
 
“Rekla si da je gotovo. I ja to prihvaćam. Drugačija sam osoba otkad sam te sreo. Promijenio sam se... nabolje. Ali, koliko god pokušavao, mislim da nisam dobar za tebe. Bili smo prvo prijatelji i ja te ne želim izgubiti, Golube. Uvijek ću te voljeti, ali ako te ne mogu usrećiti, nema puno smisla ni da tražim od tebe da mi se vratiš. Ne mogu zamisliti biti s nekim drugim, ali bit ću sretan dokle god smo prijatelji.”
 
“Želiš da budemo prijatelji?” pitala sam, a riječi su mi gorjele u ustima.
 
“Želim da budeš sretna. Što god trebalo.”
 
Moja se nutrina slamala i bila sam iznenađena od strašne boli koja me preplavila. On mi je nudio izlaz, a to je bilo upravo ono što nisam htjela. Mogla sam mu reći da sam se predomislila, i on bi povukao sve što je rekao, ali znala sam da ne bi bilo pošteno ni prema jednom od nas. Nasmijala sam se samo da spriječim suze.
 
“Kladim se u pedeset dolara da ćeš mi biti zahvalan na ovome kad upoznaš svoju buduću ženu.”
 
Travisove su se obrve skupile, a lice snuždilo. “To je lagana oklada. Jedina žena koju bih ikada želio oženiti upravo mi je slomila srce.”
 
Nakon toga više nisam mogla glumiti osmijeh. Obrisala sam oči i ustala. “Mislim da je vrijeme da me odvedeš doma.”
 
“Daj, Golube. Žao mi je, to nije bilo smiješno.”
 
“Ma, nije to, Trav. Samo sam umorna i stvarno sam spremna ići doma.”
 
Udahnuo je i kimnuo pa ustao. Zagrlila sam njegovu braću na odlasku i zamolila Trentona da pozdravi Jima. Travis je stajao na vratima s našim torbama, dok su se ostali dogovarali kako će doći doma za Božić. Glumila sam sreću sve dok nismo izišli iz kuće.
 
Kad me Travis otpratio do Morgana, lice mu je bilo i dalje tužno, ali nestalo je patnje s njega. Nakon svega, vikend nije bio trik da me vrati. Bio je to kraj. Nagnuo se kako bi me poljubio u obraz i držao mi otvorena vrata doma, gledajući me dok sam ulazila. “Hvala ti za danas. Nemaš pojma koliko si usrećila moju obitelj.”
 
Stala sam na stubama. “Sutra ćeš im reći, zar ne?”
 
Pogledao je prema pakriralištu, pa prema meni. “Poprilično sam siguran da već znaju. Nisi ti jedina s pokeraškim izrazom lica, Golube.”
 
Gledala sam ga, zatečena. Prvi put otkad se znamo, otišao je od mene, a da se nije ni osvrnuo.
 
Nova poglavlja ovog senzacionalnog bestselera kojeg vam je omogućio Fokus čitajte petkom u 10 sati u podrubrici Index Rougea - Lifestyle.
 

 

Komentari
Komentari na forumu objavljuju se u realnom vremenu i Index.hr ne može se smatrati odgovornim za izrečeno. Zabranjeno je vrijeđanje, psovanje i klevetanje. Upisi s takvim sadržajem bit će izbrisani, a njihovi autori prijavljeni nadležnim službama.
Podržite jedini hrvatski neovisni medij.
Molimo vas, ugasite AdBlock na Indexu.

U proteklih 15 godina Index.hr je pisao o Sanaderu dok su drugi mediji šutjeli. Pisali smo o Todoriću i Mamiću dok su im se drugi uvlačili u guzicu. Otkrili smo Linića i za to platili visoku cijenu. Index vam je pri tom potpuno besplatan.

Podržite jedini hrvatski neovisni medij gašenjem AdBlocka na Indexu te šeranjem naših članaka.

Hvala,


i redakcija Indexa
SAZNAJTE KAKO UGASITI ADBLOCK NA INDEXU