Index Rouge
Lifestyle

Čitajte s nama hit Jamie McGuire: "Divna Propast" (šesnaesto poglavlje)

JAMIE MCGUIRE / PETAK, 02.01.2015 10:00 “Zaradit ću dovoljno novaca da nadoknadim ono što ti je Mick oduzeo, da platimo tvoju školarinu, da otplatimo moj motor i da tebi kupimo novi auto”, rekao je, stavljajući karticu od sobe u bravu. Gurnuo je vrata i spustio me na noge. “A to je samo početak!”
  

Foto: Fokus, Instagram

Šesnaesto poglavlje: Dom 

TRAVIS SE konačno probio kroz gomilu, Bennyjeva ruka bila mu je na ramenu, šaptao mu je nešto na uho. Travis je kimnuo i odgovorio. Krv mi je uzavrela kad sam ga vidjela kako je prijateljski raspoložen prema čovjeku koji nam je prije manje od dvadeset četiri sata brutalno prijetio. Travis je uronio u pljesak i čestitanje gomile. Slavila se njegova pobjeda. Masa je urlala. Bio je visok i ponosan, osmijeh mu je bio nekako širi, i kad je došao do mene, brzo me poljubio u usta.
 
Na njegovim sam usnama mogla osjetiti slani znoj pomiješan s bakrenim okusom. Pobijedio je, ali je i dobio nekoliko udaraca. “Što je to bilo?” pitala sam, gledajući Bennyja kako se smije zajedno sa svojom kohortom.
 
“Reći ću ti poslije. Moramo razgovarati”, rekao je, široko se osmjehujući.
 
Jedan je čovjek potapšao Travisa po leđima.
 
“Hvala”, rekao je Travis i stisnuo njegovu ispruženu ruku. “Radujem se tvojim idućim borbama, sinko”, rekao je čovjek i dodao mu bocu piva. “Ovo je stvarno bilo nevjerojatno.”
 
“Idemo, Golube.” Otpio je gutljaj piva, promuljao ga u ustima pa ispljunuo na pod. Žuta tekućina bila je pomiješana s krvlju. Prolazio je kroz gomilu i duboko udahnuo zrak kad smo se konačno našli vani. Poljubio me jednom pa me poveo kroz Strip. Koraci su mu bili brzi i odlučni.
 
U dizalu našeg hotela gurnuo me uza zid sa zrcalom, zgrabio mi nogu i podigao je uz svoju. Usne je zaronio u moje i osjećala sam kako mu ruka klizi po mojem koljenu i prema bedru, i kako mi zadiže suknju.
 
“Travis, tu je kamera”, rekla sam mu.
 
“Jebe mi se”, nasmijao se. “Slavim.”
 
Odgurnula sam ga. “Možemo slaviti i u sobi”, rekla sam, brišući usta i gledajući u ruku, na kojoj je još bilo ostataka grimiznog.
 
“Što nije u redu, Golube? Ti si pobijedila, ja sam pobijedio, otplatili smo Mickov dug i upravo sam dobio ponudu života.” Vrata dizala otvorila su se, a ja sam ostala ukopana na mjestu kad je Travis iskoračio u hodnik.
 
“Kakvu ponudu?” pitala sam. Travis je ispružio ruku da me povede, ali nisam je prihvatila.
 
Oči su mi se skupile, kao da sam unaprijed znala što će reći. Uzdahnuo je. “Rekao sam ti, o tome ćemo poslije razgovarati.”
 
“Razgovarajmo sad.”
 
Nagnuo se i povukao me za struk u hodnik, zatim me na rukama ponio kroz hodnik.
 
“Zaradit ću dovoljno novaca da nadoknadim ono što ti je Mick oduzeo, da platimo tvoju školarinu, da otplatimo moj motor i da tebi kupimo novi auto”, rekao je, stavljajući karticu od sobe u bravu. Gurnuo je vrata i spustio me na noge. “A to je samo početak!”
 
“A kako točno planiraš ostvariti sve to?” Stezalo me u grudima, i ruke su mi se počele tresti.
 
Travis je uzbuđeno uhvatio moje lice rukama. “Benny će mi organizirati borbe, ovdje, u Vegasu. Šest znamenki po borbi, Golube. Šest znamenki po borbi!”
 
Zatvorila sam oči i odmahnula glavom samo da ne gledam to uzbuđenje u njegovim očima. “Što si rekao Bennyju?” Travis mi je podigao bradu, a ja sam otvorila oči. Bojala sam se da je već potpisao ugovor.
 
Nasmijao se. “Rekao sam mu da ću razmisliti o tome.”
 
Ispustila sam dah koji sam sve dotad zadržavala. “O, hvala ti, Bože. Nemoj me tako plašiti, Trav. Mislila sam da govoriš ozbiljno.”
 
Travis se isprva namrgodio, zatim naglo umirio. “Ozbiljan sam, Golube. Rekao sam da prvo moram razgovarati s tobom. Ali... Mislio sam da ćeš biti sretna. On će mi dogovarati jednu borbu mjesečno. Znaš li koliko je to novca? I to u gotovini!”

“Znam zbrajati, Travis. Znam također paziti na sebe kad sam u Vegasu, što ti očito ne znaš. Moramo otići odavde prije nego što učiniš neku glupost.” Otišla sam prema ormaru i počela trgati našu odjeću s vješalica, bijesno je trpajući u kovčege.
 
Travis mi je nježno zgrabio ruke i okrenuo me prema sebi. “Ja to mogu. Mogu se boriti za Bennyja godinu dana. I onda smo dugo, dugo mirni.”
 
“Što ćeš raditi? Odustati od škole i preseliti se ovamo?”
 
“Benny će mi organizirati da putujem avionom i napravit će tako da mi se uklapa u raspored.”
 
Nasmijala sam se u nevjerici. “Ne možeš biti toliko naivan, Travis. Kad te Benny plaća, budi siguran da se nećeš boriti samo jednom mjesečno. Zar si zaboravio kako je prošao Dane? Završit ćeš kao jedna od njegovih hulja!”
 
Odmahnuo je glavom. “Već smo o tome razgovarali, Golube. On ne želi da išta drugo radim osim da se borim.”
 
“I ti mu vjeruješ? Znaš li da ga ovdje zovu Ljigavi Benny?”
 
“Želio sam ti kupiti automobil, Golube. Lijep automobil. A i naše bi školarine bile plaćene.”
 
“A, da? Mafija po novome dijeli stipendije?”
 
Travisova se čeljust stisnula. Bio je ljut jer me mora uvjeravati. “Ovo je dobro za nas. Ja mogu tako zarađivati sve dok ne dođe vrijeme da kupimo kuću. Toliko novaca kao ovdje ne mogu zaraditi nigdje drugdje.”
 
“A što je s tvojom diplomom iz kaznenog prava? Gledat ćeš svoje bivše kolege kako rade za Bennyja, obećavam ti.”
 
“Dušo, razumijem tvoju zabrinutost. Stvarno razumijem. Ali, upuštam se u to mudro i s nekakvim planom. Radit ću ovo godinu dana, onda ćemo izaći iz toga i raditi što god želimo.”
 
“Ne možeš dati otkaz Bennyju, Trav. Jedino i samo on može reći kad je gotovo. Pojma nemaš u što se petljaš! Ne mogu vjerovati da o tome uopće razmišljaš! Raditi za čovjeka koji bi nas oboje sinoć prebio da ga nisi spriječio?”
 
“Točno. Spriječio sam ga. Zaustavio.”
 
“Zaustavio si dvojicu njegovih idiota iz lake kategorije, Travise. Što ćeš napraviti kad ih bude desetak? Što ćeš napraviti kad krenu za mnom nakon jedne tvoje borbe?”
 
“Ma, neće on to napraviti. Ja ću mu donositi puno novaca.”
 
“Onog trena kad odlučiš da to više nećeš raditi, bit ćeš potrošna roba. Tako ti ljudi rade.”
 
Travis se odmaknuo od mene i pogledao kroz prozor, a blještava svjetla obasjavala su i bojila njegove zabrinute crte lica. On je već bio donio odluku i prije nego što je došao k meni.
 
“Bit će sve u redu, Golube. Ja ću se potruditi da tako bude. I onda ćemo biti mirni.”
 
Odmahnula sam glavom i okrenula se pa nastavila ubacivati naše stvari u kovčege. Kada sletimo u našu zračnu luku, on će opet biti onaj stari Travis. Vegas je ljudima činio čuda, i ja ga nisam bila u stanju razuvjeravati, sve dok je bio opijen dotokom novca i viskija. Odbila sam dalje o tome raspravljati sve dok ne stignemo u avion. Bojala sam se će me Travis pustiti da odem bez njega. Zakopčala sam svoj sigurnosni pojas i stisnula zube, gledajući ga kako čeznutljivo gleda kroz prozor dok se avion penjao u noć. Očito mu je već nedostajala izopačenost i bezgranični izazovi koje je Vegas nudio. “To je puno novca, Golube.”
 
“Ne.”
 
Okrenuo je glavu prema meni. “To je moja odluka. Mislim da nisi realno sagledala cijelu sliku.”
 
“A ja mislim da si ti potpuno skrenuo.”
 
“Čak nećemo ni razmisliti o tome?”
 
“Ne, ja neću, a nećeš ni ti. Nećeš raditi za kriminalca i ubojicu u Las Vegasu, Travis. To je potpuna idiotarija, dovoljno je ako samo i razmišljaš o njoj.”
 
Travis je uzdahnuo i pogledao kroz prozor. “Prva je borba za tri tjedna.”
 
Otvorila sam usta u čudu. “Pristao si?”
 
Namignuo je. “Ne još.”
 
“Ali namjeravaš?”
 
Nasmijao se. “Proći će te ljutnja kad ti kupim lexus.”
 
“Ne želim lexus”, procijedila sam.
 
“Možeš imati sve što želiš, dušo. Zamisli kako ćeš se osjećati kad odemo u salon automobila, a ti samo moraš odabrati boju...”
 
“Ovo ne radiš radi mene. I prestani se pretvarati da radiš.”

Nagnuo se i poljubio mi kosu. “Ne, ovo radim za nas. Samo što ti ne shvaćaš koliko će to biti sjajno.”
 
Hladnoća mi je prolazila od prstiju preko kralježnice do nogu. On neće shvatiti što mu govorim sve dok ne stignemo natrag u stan. Užasavala me mogućnost da mu je Benny dao ponudu koju ne može odbiti. Pokušala sam otresti svoje strahove; morala sam vjerovati da me Travis dovoljno voli da bi bio u stanju zaboraviti dolare i lažna obećanja koja mu je dao Benny.
 
“Golube, znaš li ispeći puricu?”
 
“Puricu?” zbunila me nagla promjena teme. Uhvatio me za ruku. “Pa, uskoro je Dan zahvalnosti, a znaš da te moj tata voli. Želi da dođemo k njemu, ali svake godine na kraju uvijek naručujemo pizzu i gledamo utakmicu. Mislio sam da bismo možda ti i ja mogli pokušati zajedno ispeći tu životinjicu. Znaš, da napravimo pravu večeru s puricom, u rezidenciji Maddox.”
 
Skupila sam usne i pokušala se othrvati smijehu. “Pa samo na-baviš puricu, utrpaš je u pećnicu pa je tako pečeš cijeli dan. Nema tu puno mudrosti.”
 
“Znači, doći ćeš? Pomoći ćeš mi?”
 
Slegnula sam ramenima. “Naravno.”
 
Više nije bio usredotočen samo na opojna svjetla Vegasa, koja su se gubila za nama i počela sam se nadati da će shvatiti da je pogrešno procijenio Bennyja.
 
Travis je stavio naše kovčege na krevet i srušio se pokraj njih. Nije spominjao Bennyja, a ja sam se nadala kako će Vegas konačno pasti u drugi plan. Okupala sam Tota. Kad smo se vratili, s gađenjem sam shvatila da smrdi po dimu i prljavim čarapama. Dok nas nije bilo, čuvao ga je Brazil u svome stanu. Štene sam ručnikom osušila u sobi. “Eto. Sad mirišeš puno bolje!” nasmijala sam se kad se stresao, prskajući sve kapljicama vode. Ustao je na stražnje noge i prekrio mi lice malim slatkim poljupcima štenca. “I ti si meni nedostajao, mališa.”
 
“Golube?” zazvao me Travis i nervozno pogledavao svoje, grčevito isprepletene prste.
 
“Da?” pitala sam, i dalje brišući Tota čupavim, žutim ručnikom.
 
“Ja to želim. Želim se boriti u Vegasu.”
 
“Ne”, rekla sam kratko i nasmijala se Totovu sretnom pogledu.
 
On je uzdahnuo. “Ne slušaš me. Učinit ću to. Vidjet ćeš za nekoliko mjeseci da nisam donio pogrešnu odluku.”
 
Pogledala sam ga. “Radit ćeš za Bennyja.”
 
Kimnuo je nervozno pa se nasmijao. “Samo se želim brinuti o tebi, Golube.”
 
U očima su mi zasjale suze. Znala sam da je odlučio. “Ne želim ništa što bi bilo kupljeno tim novcem, Travis. Ne želim imati veze ni s Bennyjem, ni s Vegasom, ni s bilo čime što ide uz to.”
 
“A nisi imala problem s tim što si htjela kupiti auto od novca koji smo zaradili na mojim ovdašnjim borbama?”
 
“To je drugo, i ti to dobro znaš.”
 
Namršio se. “Bit će dobro, Golube. Vidjet ćeš.”
 
Gledala sam ga i na trenutak se ponadala kako ću u njegovim očima vidjeti iskru šale, čekala sam da mi kaže kako se šali. Ali sve što sam mogla vidjeti u njima bila je nesigurnost i pohlepa.
 
“Zašto si me onda uopće pitao, Travis? Odlučio si raditi za Bennyja bez obzira na mene.”
 
“Želim tvoju podršku u ovome. Previše je novaca u priči da bih olako odbio. Zapravo, bio bih lud da kažem ‘ne’.”
 
Sjedila sam na trenutak, zatečena. Sad, kad se sve poklopilo, kad je sve rekao, mirno sam kimnula glavom. “U redu, onda. Ti si odlučio.”
 
Travis je sav zasjao. “Vidiš, Golube. Bit će to sjajno.” Podigao se s kreveta, prišao mi i poljubio mi prste. “Umirem od gladi. Jesi ti gladna?”
 
Odmahnula sam glavom i on je poljubio moje čelo prije nego što je krenuo prema kuhinji. Čim sam čula njegove korake u hodniku, počela sam skidati svoju odjeću s vješalica, zahvalna što ovdje imam upravo toliko stvari koliko stane u jedan kovčeg. Suze su mi se od bijesa počele slijevati niz obraze. Morala sam znati da Travisa ne smijem voditi na takvo mjesto. Borila sam se svom svojom snagom da ga zadržim izvan mračnih dijelova svojeg života, a na prvoj prepreci povukla sam ga upravo u središte onoga što sam mrzila, i ne promislivši pošteno o tome. Travis je sad postao dio tog svijeta. A kad mi već ne dopušta da spasim njega, morala sam spasiti sebe.

Kovčeg je bio dupkom pun i jedva sam povukla zatvarač. Skinula sam ga s kreveta i povukla prema hodniku, prolazeći kroz kuhinju i ne pogledavši prema Travisu. Pojurila sam niz stube i odahnula jer su se America i Shepley još ljubili i smijali na parkiralištu, prebacujući njezine stvari iz njegova chargera u njezinu hondu.
 
“Golube?” zvao je Travis s ulaznih vrata stana.
 
Dodirnula sam Americinu ruku. “Moraš me odvesti u Morgan, Mare.”
 
“Što se događa?” pitala je. Po mojem izrazu lica shvatila je da je situacija ozbiljna.
 
Okrenula sam se i vidjela Travisa kako skakuće niz stube i juri preko trave do mjesta na kojemu smo stajali.
 
“Što radiš?” pitao je, pokazujući prema mojem kovčegu.
 
Da sam mu u tom trenutku rekla što sam mislila, sve nade da ću se odvojiti od Micka, Vegasa i Bennyja i svega što nisam željela, bile bi izgubljene. Travis me ne bi pustio da odem i do jutra bi me uvjerio da prihvatim njegovu odluku. Počešala sam se po glavi i nasmijala. Željela sam kupiti malo vremena i pronaći kakvu ispriku.
 
“Golube?”
 
“Nosim svoje stvari u Morgan. Tamo su sve one vešmašine i sušilice, a moram oprati strašno puno odjeće.”
 
Namrštio se. “Htjela si otići, a da mi ne kažeš?”
 
Pogledala sam prema Americi pa prema Travisu, tražeći najuvjerljiviju laž.
 
“Vratila bi se ona natrag, Trav. Tako si jebeno paranoičan”, rekla je America razoružavajućim osmijehom kojim se često koristila da zavara svoje roditelje.
 
“Aha”, rekao je on, još uvijek nesiguran.
 
“Ostaješ tamo večeras?”pitao me, dodirujući moj kaput.
 
“Ne znam. Ovisi o tome kada ću sve to oprati.”
 
Travis se nasmijao i privukao me k sebi. “Za tri tjedna plaćat ću nekome da pere rublje umjesto tebe. Ili možeš samo baciti staru odjeću i kupovati novu.”
 
TEKST SE NASTAVLJA ISPOD OGLASA
“Opet ćeš se boriti za Bennyja?” shvatila je America, potpuno šokirana.
 
“Dao mi je ponudu koju ne mogu odbiti.”
 
“Travis...”, počeo je Shepley.
 
“Nemojte sad i vi počinjati. Ako se neću predomisliti zbog Goluba, neću bome ni zbog vas.”
 
America me pogledala, puna razumijevanja. “Onda, bolje da te odvedem, Abby. Trebat će ti cijela vječnost za tu gomilu odjeće.”
 
Kimnula sam i Travis se nagnuo da me poljubi. Približila sam mu se, znajući da je to posljednji put da osjećam njegove usne.
 
“Vidimo se poslije”, rekao je. “Volim te.”
 
Shepley je podignuo moj kovčeg i stavio ga u prtljažnik honde, a America je sjela na vozačko mjesto. Travis je prekrižio ruke na prsima i čavrljao sa Shepleyjem kada je America upalila motor.
 
“Nećeš moći noćas ostati u svojoj sobi, Abby. Dojurit će iste sekunde kad shvati”, rekla je America dok smo lagano odlazile s parkirališta.
 
Suze su mi ispunile oči i prelijevale se, padajući mi niz obraze. “Znam.”
 
Travisov se veseli izraz lica u sekundi promijenio kad je vidio kako plačem. Dotrčao je do mojeg prozora. “Što nije u redu, Golube?” vikao je, udarajući po staklu.
 
“Idi, Mare”, rekla sam i obrisala oči. Gledala sam samo naprijed dok je on trčao uz automobil.
 
“Golube? America! Zaustavi jebeni automobil!” vikao je, udarajući dlanom u staklo. “Abby, nemoj to činiti”, urlao je. Spoznaja i strah potpuno su mu iskrivili lice.
 
America je izišla na glavnu cestu i stisnula gas.
 
“Ne želim znati kako je sve ovo završilo, samo da znaš.”
 
“Tako mi je žao, Mare.”
 
Pogledala je u retrovizor i stisnula papučicu gasa.
 
“Isuse Kriste, Travis”, promrmljala je tiho.
 
Okrenula sam se i vidjela ga kako trči za nama punom brzinom, nestajući i ponovno se pojavljujući iza uličnih lampi. Nakon što je stigao do kraja bloka, odjurio je u suprotnom smjeru trčeći prema stanu.
 
“Ide po svoj motor. Pratit će nas do Morgana i tamo će napraviti cirkus.”
 
Zatvorila sam oči. “Samo... požuri. Spavat ću večeras u tvojoj sobi. Misliš li da će Vanessa zamjeriti?”
 
“Nije nikad tamo. Čekaj, on će stvarno raditi za Bennyja?”

Riječi su mi zastale u grlu pa sam samo kimnula.
 
America je uzela moju ruku i stisnula me. “Tvoja je odluka ispravna, Abby. Ne možeš opet prolaziti kroz sve to. Ako nije poslušao tebe, neće nikoga.”
 
Zazvonio mi je mobitel. Pogledala sam. Na zaslonu je bilo Travisovo smiješno lice i stisnula sam “ignoriraj”. Za nekoliko sekunudi zvonio je opet. Isključila sam ga i stavila u torbicu.
 
“Ovo će biti cirkus samo takav. Jebeni, strašni cirkus”, rekla sam, odmahujući glavom i brišući oči.
 
“Uopće ti ne zavidim na onome kroz što ćeš morati proći u sljedećih tjedan dana. Ne mogu zamisliti kako je prekinuti s nekim tko se odbija maknuti. Jasno ti je na što će sve to skupa sličiti, zar ne?”
 
Došle smo do parkirališta u Morganu. America je držala vrata doma otvorena dok sam ja pokušavala unutra ugurati svoj kovčeg. Odjurile smo prema njezinoj sobi i ja sam dahtala, čekajući da mi otključa vrata. Držala ih je otvorena pa mi je bacila ključ.
 
“Njega će na kraju uhititi ili nešto slično”, rekla je.
 
Otrčala je niz hodnik i gledala sam je s prozora kako juri prema parkiralištu. Upravo je ušla u auto kad je Travis na motoru stao pokraj nje. Otrčao je do suvozačkog mjesta i otvorio vrata. Kad je shvatio da nisam u automobilu, pogledao je u vrata Morgana. Dok je Travis utrčavao u zgradu, America je odjurila s parkirališta, a ja sam se okrenula i gledala u vrata.
 
Travis je jurio niz hodnik, lupao po vratima i glasno dozivao moje ime. Nisam imala pojma je li Kara u sobi, ali ako je bila, osjećala sam se loše zbog onoga što je morala izdržati sljedećih nekoliko minuta, dok Travis shvati da nisam u svojoj sobi.
 
“Golube? Otvaraj jebena vrata! Ne odlazim dok ne porazgovaraš sa mnom! Golube!” vikao je, lupajući na vrata tako glasno da ga je čula cijela zgrada.
 
Ustuknula sam kada sam čula Karin glas.
 
“Što je?” zarežala je.
 
Naslonila sam uho na vrata i borila se da čujem Travisovo tiho mrmljanje. Nisam morala dugo čekati.
 
“Znam da je ovdje!” vikao je. “Golubeeeee...”
 
“Ma, nije tu... Hej!” vriskala je Kara.
 
Vrata naše sobe treskom su udarila o betonski zid i shvatila sam da ih je Travis razvalio. Nakon cijele minute tišine, čula sam ga kako urliče niz hodnik. “Golube! Gdje je ona?”
 
“Nisam je vidjela!” vikala je Kara, potpuno divlja, bjesnija nego što sam je ikad čula. Dok sam čekala što će Travis dalje učiniti, odjednom me preplavio osjećaj mučnine. Nakon nekoliko minuta tišine lagano sam otvorila vrata i povirila niz široki hodnik. Travis je sjedio leđima naslonjen na zid, a ruke su mu prekrivale lice. Zatvorila sam vrata što sam tiše mogla. Plašila me pomisao na to da bi netko mogao pozvati policiju u kampus. Nakon sat vremena opet sam pogledala niz hodnik. Travis se nije ni pomaknuo.
 
Pogledala sam još dvaput tijekom noći i konačno zaspala oko četiri. Namjerno sam dugo spavala, znajući da ću tog dana preskočiti nastavu. Uključila sam mobitel kako bih pregledala poruke. Travis je prepunio moj inbox. Beskrajne SMS-poruke koje mi je slao tijekom noći varirale su od isprika do bijesnih ispada. Nazvala sam Americu, nadajući se da joj Travis nije oteo mobitel. Kad se javila, uzdahnula sam.
 
“Hej.”
 
America je šaptala. “Nisam rekla Shepleyju gdje si. Ne želim da se on nađe usred svega ovoga. Travis je užasno bijesan na mene. Vjerojatno ću i ja večeras biti u Morganu.”
 
“Ako se Travis nije smirio... možda ti to i nije baš pametna odluka. Sinoć je napravio scenu za koju bi mirne duše mogao dobiti Oscar. Čudim se kako nitko nije pozvao zaštitare.”
 
“Danas je izbačen s predavanja iz povijesti. Kad se ti nisi pojavila, prevrnuo je oba vaša stola. Shep je čuo da te čekao nakon svih tvojih predavanja. Potpuno se izgubio, Abby. Rekla sam mu da je gotovo, od trena kad je pristao raditi za Bennyja. Ne mogu vjerovati da je i jedne sekunde mislio da će tebi to biti OK.”
 
“Vidimo se kad dođeš ovamo. Mislim da još uvijek ne mogu u svoju sobu.”
 
America i ja bile smo cimerice sljedećih tjedan dana i ona je osigurala da Shepley bude što dalje od nas kako ne bi pao u iskušenje reći Travisu gdje se nalazim. Potpuno sam bila predana tome da ga izbjegavam. Izbjegavala sam kantinu pod svaku cijenu, baš kao i satove povijesti, a kako bih bila sigurna da ga neću sresti, odlazila sam s predavanja ranije. Bilo mi je jasno kako ću morati jednom razgovarati s Travisom, ali nije mi to padalo na pamet sve dok ne budem sigurna da se dovoljno smirio kako bi bio u stanju poštovati moju odluku.
 
Bio je petak navečer. Ležala sam u krevetu i držala mobitel na uhu. Zakolutala sam očima kad su mi se oglasila crijeva.
 
“Mogu doći po tebe i odvesti te nekamo na večeru?” pitala me America.
 
Pregledavala sam svoju knjigu za povijest i namjerno preskakala mjesta na kojima mi je Travis po rubovima stranica iscrtao ljubavne poruke.
 
“Ne, to je tvoja prva večer sa Shepom nakon tjedan dana, Mare. Otići ću do kantine.”
 
“Jesi sigurna?”
 
“Jesam. Pozdravi Shepa.”
 
Polako sam išla prema kantini. Nisam žurila; bilo mi je jasno da moram otrpjeti znatiželjne poglede onih koji su sjedili za stolovima. Cijela je škola znala za prekid i Travis nam svojim divljanjem i nije učinio uslugu. I upravo kad sam ugledala svjetla kantine, uočila sam kako mi se približava nekakva tamna figura.
 
“Golube?”
 
Zastala sam, potpuno šokirana prizorom. Travis je stao pod svjetlo, blijed i neobrijan. “Isuse, Travis! Uplašio si me!”
 
“Da si odgovorila na telefon kada sam te zvao, ne bih se morao kriti u mraku.”
 
“Izgledaš očajno”, rekla sam.
 
“Bio sam tu jednom ili dvaput ovoga tjedna.”
 
Stisnula sam ruke na prsima. “Idem nešto pojesti. Nazvat ću te poslije, u redu?”
 
“Ne, moramo razgovarati.”
 
“Trav...”
 
“Odbio sam Bennyja. Nazvao sam ga u srijedu i rekao sam mu ‘ne’.”
 
U njegovim očima zaiskrilo je nadanje, ali sasvim je nestalo kad je vidio moj izraz lica.
 
“Ne znam što želiš da kažem, Trav.”
 
“Reci da ćeš mi oprostiti. Reci da ćemo se pomiriti.”
 
Skupila sam zube i zabranila samoj sebi da plačem. “Ne mogu.” Travisovo se lice zgrčilo. Iskoristila sam priliku da ga zaobiđem, ali on se odmaknuo i opet mi stao na put.
 
“Nisam spavao, nisam ni jeo... ne mogu se koncentrirati. Znam da me voliš. Sve će biti onako kako je bilo, samo me primi natrag.” Zatvorila sam oči.
 
“Mi nismo funkcionalan par, Travis. Mislim da si ti opsjednut time da me posjeduješ i da je ta tvoja opsesija jača od bilo čega drugog.”
 
“To nije istina. Volim te više od svog života, Golube”, rekao je povrijeđeno.
 
“Upravo to i misim. I to je suludo.”
 
“To nije suludo. To je istina.”
 
“U redu... Dakle, kojim redom? Je li važniji novac, ili ja, tvoj život... ili ima nešto što je ispred novca?”
 
“Shvatio sam što sam učinio, u redu? Shvaćam zašto tako misliš, ali da sam znao da bi me ostavila, ne bih nikad... Samo sam se želio brinuti za tebe.”
 
“To si već rekao.”
 
“Molim te, nemoj to činiti. Ne mogu se ovako osjećati... Ovo me ubija”, rekao je ispuštajući zrak kao da ga je netko izbio iz njega.
 
“Gotovo je, Travis.”
 
Zadrhtao je. “Nemoj mi to govoriti.”
 
“Gotovo je. Idi doma.”
 
Njegove su se obrve skupile. “Ti si moj dom.”
 
Te su me riječi presjekle, a grudi su mi se toliko stisle da mi je bilo teško disati. “Učinio si što si mislio da moraš, Trav. Sad i ja činim isto”, rekla sam, proklinjući u sebi drhtanje svojeg glasa.
 
“Bit ću što dalje od Vegasa i što dalje od Bennyja... Završit ću školu. Ali trebam te. Trebam te. Ti si moja najbolja prijateljica.” Glas mu je bio očajan i slomljen, upravo kao i njegov izraz lica. Pod prigušenim svjetlom vidjela sam suzu koja mu je pala iz oka. U sljedećem trenutku posegnuo je za mnom, i bila sam u njegovu naručju, a njegove usne na mojima. Stisnuo me čvrsto uza se i ljubio, zatim mi mazio lice rukama, stišćući svoje usne sve jače na moje, samo da izazove reakciju.

“Poljubi me”, prošaptao je, dodirujući me usnama. Držala sam oči i usta zatvorene, odmarajući se u njegovim rukama. Trudila sam se svim silama ne pomaknuti usne iako sam žudila za njegovima cijeli taj tjedan. “Poljubi me!” molio je. “Molim te, Golube! Pa, rekao sam mu da neću.”
 
Kad sam osjetila kako njegove tople usne padaju niz moje hladno lice, odgurnula sam ga. “Pusti me na miru, Travis!”
 
Okrenula sam se i napravila nekoliko koraka kad me zgrabio za zglob. Nisam se okrenula.
 
“Preklinjem te.” Ruka mi je pala uz tijelo jer je on pao na koljena. “Preklinjem te, Abby. Nemoj to činiti.”
 
Okrenula sam se i vidjela njegovo patničko lice, zatim i njegovu ruku na kojoj je crnom bojom bio istetoviran moj nadimak.
 
Pogledala sam prema kantini. On mi je dokazao ono čega sam se bojala cijelo ovo vrijeme. Koliko god me volio, kad je o novcu bila riječ, ja sam pala u drugi plan. Ista priča kao i s Mickom. Da se sad predomislim, ili bi i on shvatio da mora odbiti Bennyja ili bi mi zamjerao svaki put kad bi nam novac mogao olakšati život. Zamišljala sam ga kao kakva radnika, kako dolazi doma s istim pogledom u očima kakav je imao Mick kad bi se vratio kući nakon noći u kojoj nije bio sretne ruke. Uvijek bi to bila moja krivnja i cijeli njegov život ne bi bio onakav kakvom se nadamo. A ja nisam željela da moja budućnost bude zatrovana gorčinom i žaljenjem koje sam ostavila iza sebe.
 
“Pusti me, Travis.”
 
Nakon nekoliko trenutaka konačno mi je pustio ruku. Otrčala sam do staklenih vrata, otvarajući ih i ne okrenuvši se. Dok sam hodala prema šanku, svi u prostoriji gledali su u mene. Kad su me ugledali, počeli su se navirivati i van kako bi vidjeli Travisa na koljenima s dlanovima ispruženima na pločniku.
Od tog prizora, njega kako bolno kleči na podu, suze su mi samo jurnule niz lice. Proletjela sam pokraj gomile tanjura i pladnjeva, trčeći do toaleta. Bilo je dovoljno što su svi vidjeli scenu između mene i Travisa, nije bilo potrebno da me vide još i kako plačem.
 
Skrivala sam se u kabini wc-a sat vremena i nekontrolirano jecala, sve dok nisam čula lagano kucanje na vratima.
 
“Abby?”
 
Šmrcnula sam. “Što ti tu radiš, Finch? U ženskom si wc-u.”
 
“Kara je vidjela da si ušla unutra i otišla je po mene. Pusti me unutra”, rekao je nježno. Odmahnula sam glavom. Znala sam da me ne može vidjeti, ali nisam mogla izgovoriti ni jednu jedinu riječ. Čula sam ga kako je uzdahnuo pa kako su mu dlanovi udarili o pod dok je puzao pod odjeljak.
 
“Ne mogu vjerovati da me tjeraš da ovo radim”, rekao je, provlačeći se ispod. “Bit će ti žao što nisi otvorila vrata jer sam se upravo provukao po ovom upišanom podu i sad ću te zagrliti tim prljavim rukama.”
 
Nasmijala sam se, a lice mi se zamrznulo u tom osmijehu. Koljena su zaklecala i Finch me oprezno spustio na pod, grleći me u svom krilu. “Šššššš”, rekao je, ljuljajući me u naručju. Uzdahnuo je i odmahnuo glavom. “Prokleta djevojko. Što da radim s tobom?”
 
Nova poglavlja ovog senzacionalnog bestselera kojeg vam je omogućio Fokus čitajte petkom u 10 sati u podrubrici Index Rougea - Lifestyle.

 



 

Komentari
Komentari na forumu objavljuju se u realnom vremenu i Index.hr ne može se smatrati odgovornim za izrečeno. Zabranjeno je vrijeđanje, psovanje i klevetanje. Upisi s takvim sadržajem bit će izbrisani, a njihovi autori prijavljeni nadležnim službama.
Podržite jedini hrvatski neovisni medij.
Molimo vas, ugasite AdBlock na Indexu.

U proteklih 15 godina Index.hr je pisao o Sanaderu dok su drugi mediji šutjeli. Pisali smo o Todoriću i Mamiću dok su im se drugi uvlačili u guzicu. Otkrili smo Linića i za to platili visoku cijenu. Index vam je pri tom potpuno besplatan.

Podržite jedini hrvatski neovisni medij gašenjem AdBlocka na Indexu te šeranjem naših članaka.

Hvala,


i redakcija Indexa
SAZNAJTE KAKO UGASITI ADBLOCK NA INDEXU