Index Rouge
Lifestyle

Čitajte s nama: Peto poglavlje hita "Prava propast"

SPONZORIRANI ČLANAK / PETAK, 01.05.2015 10:00 U novim nastavcima ove knjige uživajte svaki petak u 10 sati
  

Foto: Fokus, Ilustracija Index

Peto poglavlje

Cimeri


Seksoholičarka je bila u kupaonici, odijevala se i dotje-
rivala. Nakon što smo završili, nije puno pričala i već mi je
palo na pamet da je tražim broj i smjestim je na svoju, vrlo
kratku, listu cura poput Megan, cura koje nisu tražile vezu
da bi se seksale, a ono što su pružale valjalo je ponoviti.
Čuo sam kako Shepu zvoni telefon. Bio je to zvuk poljup-
ca, što je značilo da ga zove America. Ona mu je namjestila
takav ton na mobitelu, a on je bio presretan zbog toga. Bili
su super par, ali nekad mi se stvarno bljuvalo od njih.
Sjedio sam na kauču i prevrtao po programima, čekajući
da djevojka izađe iz kupaonice, tako da je mogu poslati
kući, a onda sam primijetio Shepleya kako zuji po stanu.
Namrštio sam se. „Što radiš?“
„Možda bi se mogao odjenuti. Dolaze nam Mare i Abby.“
To me je trglo. „Abby?“
„Da. U Morganu im opet ne radi bojler.“
„Pa?“
„Pa će ostati ovdje nekoliko dana.“
Ustao sam. „One? Kao, Abby će ostati ovdje nekoliko
dana? U našem stanu?“
„Da, pametnjakoviću. Vadi glavu iz dupeta te svoje
Jenne Jameson i slušaj što ti govorim. Bit će tu za deset
minuta. S koferima.

„Nemoj me zajebavat...“ Shepley je stao ispred mene i
pogledao me u oči. „Daj, diži guzicu i pomozi mi. I izbaci
ovo svoje smeće“, rekao je, pokazujući prema kupaonici.
„O, jebote“ rekao sam i skočio na noge.
Shepley je kimao glavom, širom otvorenih očiju. „Aha.“
Konačno sam shvatio. Ako se America naljuti zbog toga
što je ova droljica još uvijek ovdje, i to u trenutku kad dolazi
s Abby, i Shep će imati problem. A ako Abby zbog toga ne
bude htjela ostati ovdje, taj će problem postati – moj.
Pogledavao sam prema vratima kupaonice. Otkako je
ušla, čula se voda iz slavine. Nisam znao sere li ili se tušira.
Nema šanse da je uspijem izbaciti iz stana prije nego što
cure dođu. Bilo bi još gore da me uhvate kako je pokuša-
vam isprašiti van, pa sam umjesto toga odlučio promijeniti
posteljinu i malo srediti stan.
„Gdje će Abby spavati?“ pitao sam, gledajući na kauč.
Nisam baš mogao dopustiti da spava na mjestu na kojem su
se četrnaest mjeseci razmjenjivali tjelesni sokovi.
„Ne znam. Na fotelji?“
„Neće spavati na jebenoj fotelji, konju.“ Češkao sam se
po glavi. „Pretpostavljam da će onda spavati u mom kre-
vetu.“
Shepley je zaurlao, smijući se tako glasno da ga se čulo
barem dva bloka zgrada dalje. Sagnuo se i uhvatio za koljena, a lice mu je bilo skroz crveno.
„Što je?“
Ustao je i upirao u mene drhtavim prstom, odmahujući
glavom. To što sam rekao bilo mu je toliko smiješno da nije
mogao ništa reći. Otišao je od mene, pokušavajući nastaviti
s čišćenjem, dok mu se cijelo tijelo i dalje treslo.
Desetak minuta kasnije Shepley je otrčao od dnevnog
boravka do vrata.
Sišao je niza stepenice, i zatim se neko vrijeme nije doga-
đalo ništa. Voda u kupaonici konačno je prestala teći i sve
je utihnulo.

A onda, nekoliko minuta kasnije, bučno su se otvorila
ulazna vrata, i čuo sam kako Shepley gunđa.
„Isuse, dušo! Tvoj kofer ima barem dvadeset kila više od
Abbynog!“
Ušao sam u hodnik i ugledao svoj plijen kako izlazi iz
kupaonice. Zastala je na hodniku, pogledala u Abby i Americu, a zatim nastavila zakopčavati bluzu. Definitivno se u kupaonici nije osvježavala. Šminka joj je i dalje bila razmrljana po cijelom licu.
Ono što je uslijedilo, na trenutak me izbacilo iz takta.
Mislim da možda ipak nije bila toliko jednostavna kao što
sam isprva mislio, zbog čega mi je nenajavljeni posjet Ame-
rice i Abby bio još draži. Iako sam i dalje bio u boksericama.
„Ej“, rekla je djevojkama. Pogledala je u njihovu prtljagu,
a njezino iznenađenje preraslo je u potpuni šok.
America je buljila u Shepleya. Podigao je ruke. „Ona je s
Travisom!“

To je značilo da je sad red na mene. Okrenuo sam se i
zijevnuo, pa lupnuo svoju gošću po guzi. „Stiglo mi je druš-
tvo. Bolje da odeš.“
Činilo se da se opustila, jer se nasmijala, zagrlila me
i poljubila u vrat. Samo sat ranije, usne su joj bile tople i
meke. A sada, pored Abby, činilo mi se kao da mi u vrat
zabija bodljikavu žicu.
„Ostavit ću ti svoj broj na polici.“
„Pa... Ne brini za to“, rekao sam, namjerno ležerno.
„Molim?“ pogledala me i sva se izvila. Oči su joj bljesnu-
le zbog tog odbijanja i pogledavala je u mene, tražeći potvrdu mislim li zaista tako. Bilo mi je drago što se ovo događa
sada. Možda bih je još koji put nazvao i napravio nered.
Pogriješio sam misleći kako joj nije stalo i da se možemo
povremeno samo ševiti. Obično su mi takve procjene bolje
išle.
„Svaki put isto!“ rekla je America.
Pogledala je u djevojku.
58
„Kako uopće možeš biti iznenađena? On je Travis Jebeni
Maddox! Poznat je baš po ovome, i svaki su put one, molim
te, iznenađene!“ rekla je i okrenula se prema Shepleyu.
Zagrlio ju je, pokušavajući je smiriti.
Djevojka je stisnula oči koje su sijevale od bijesa i stida, a
potom zgrabila torbicu i izjurila.
Zalupila je vratima tako da se Shepley ukočio. Nije volio
takve situacije.
Ja sam, s druge strane, ukrotio goropadnicu pa sam oti-
šao u kuhinju i otvorio hladnjak, kao da se ništa nije dogo-
dilo. Bijes u Abbynim očima ukazivao je na ljutnju kakvu još
nisam doživio. Nije baš da dosad nisam imao priliku suočiti
se sa ženskim bijesom; samo me za to nije bilo briga.
America je odmahnula glavom i otišla u hodnik. Shepley
ju je slijedio, stenjući pod težinom njezinog kovčega. I baš
kad sam mislio da će me i Abby napasti, ona se strovalila u
fotelju. Uh. Dobro. Ljutita je, ali će je proći.
Prekrižio sam ruke i držao se na sigurnoj udaljenosti,
zastavši u kuhinji. „Što je, Golubice? Težak dan?“
„Ne, samo sam duboko zgrožena.“
Počelo je...
„Zbog mene?“ pitao sam smiješeći se.
„Da, zbog tebe. Kako možeš biti takav prema nekome?“
I tako je počelo.
„Kako sam se ponio prema njoj? Ponudila mi je svoj broj,
a ja sam je odbio.“
Zinula je. Pokušao sam ostati ozbiljan. Nisam znao zašto
me toliko zabavlja što je zgrožena mojim ponašanjem, ali
zabavljalo me. „Čekaj. Seksao si se s njom, ali ne želiš njezin
broj?“
„Zašto bih želio njezin broj kad je neću nazvati?“
„Zašto si spavao s njom ako je ne želiš nazvati?“
„Nikome nisam ništa obećao. Ona nije očekivala vezu
prije nego što je raširila noge tu na mom kauču.“
S gađenjem je pogledala kauč.

„Ona je nečija kći, Travis. Što ako jednom netko bude
takav prema tvojoj kćeri?“
O tome sam već ranije razmišljao, pa sam imao spreman
odgovor. „Mojoj bi kćeri bilo bolje da ne širi noge pred svakim kretenom kojeg upozna.“
To je bila istina. Jesu li žene zaslužile da se prema njima
ponašamo kao da su kurve? Ne. Jesu li kurve zaslužile da
se prema njima ponašamo kao da su kurve? Da. I ja sam bio
kurva. Prvi put kad sam ševio Megan, otišla je bez zagrljaja,
a ja nisam zbog toga plakao, niti sam pojeo kilu sladoleda.
Nisam se žalio svojim prijateljima iz bratstva zato što se
tako ponijela prema meni. Jednostavno je bilo tako. Nema
smisla pretvarati se da štitiš dostojanstvo, ako si ga sam
svjesno uništio.

Žene se međusobno olajavaju sve dok se nekoj ne dogodi
frajer zbog kojega će se naglo početi štititi. Čuo sam svoje
kolegice kako se međusobno nazivaju droljama, prije nego
što bih sam pomislio na to. A onda, ako bih neku od tih drolja doveo u stan i maznuo je bez ikakvih obveza, odjednom
sam bio glavni krivac za to. Gluposti.
Abby je prekrižila ruke i bilo je očito da nije u stanju
suprotstaviti se, što ju je učinilo još ljućom. „Dakle, osim što
priznaješ da si kreten, govoriš mi i to da je djevojka, zato što
je spavala s tobom, zaslužila biti izbačena na ulicu kao neka
ulična mačka?“
„Govorim samo da sam bio iskren prema njoj. Ona je
odrasla osoba, pristala je na to... Čak je bila malo previše
napaljena, da ti pravo kažem. A ti se ponašaš kao da sam
počinio zločin.“
„Ona nije bila načisto s tvojim namjerama koje nisu
posve jasne, Travis.“
„Žene obično opravdavaju svoje postupke nekim izmi-
šljenim razlozima. Nije mi otvoreno rekla da očekuje vezu,
kao što ni ja njoj nisam otvoreno rekao da očekujem seks
bez obveza. U čemu je razlika?“

„Ti si svinja.“
Slegnuo sam ramenima. „Zvali su me i gorim imenima.“
Bez obzira na to što sam glumio ravnodušnost, kad mi
je to rekla osjećao sam se kao da me netko opalio čekićem
po prstu.
Pogledala me s kauča, a zatim se zgroženo trgnula.
„Onda, pretpostavljam da spavam na fotelji.“
„Zašto?“
„Pa neću valjda spavati na ovome! Tko zna na čemu bih

TEKST SE NASTAVLJA ISPOD OGLASA
ležala!“
Podigao sam s poda njezinu putnu torbu. „Nećeš spavati
ni na kauču, ni na fotelji. Spavat ćeš u mom krevetu.“
„...koji je zagađeniji od kauča.“
„U njemu nije bio nitko osim mene.“
Zakolutala je očima. „Ma daj!“
„Potpuno sam ozbiljan. Povaljujem ih na kauču. Ne
puštam ih u svoju sobu.“
„A zašto bih onda ja mogla spavati u tvom krevetu?“
Želio sam joj reći. Isuse, koliko sam želio izgovoriti te
riječi, ali jedva sam ih mogao priznati samome sebi, a kamoli njoj. Duboko u sebi znao sam da sam smeće i da zaslužuje boljeg od mene. Dio mene želio ju je odnijeti u sobu i
pokazati joj zašto je drugačija, ali upravo me to i sprečavalo.
Ona je poput mene: na površini nevina, a duboko u sebi
oštećena. Imala je nešto što mi je bilo potrebno u životu, i
premda nisam bio siguran što je to, nisam smio popustiti
svojim lošim navikama i to sjebati. Znala je opraštati, to sam
shvatio, ali postavila je granice koje nisam smio prijeći.
Na pamet mi je palo jedno bolje rješenje, pa sam se
nasmijao: „Planiraš se seksati sa mnom večeras?“
„Ne!“
„Eto, zato. Ajde, diži to nadrkano dupe i istuširaj se, pa
možemo učiti biologiju.“
Abby me odmjerila, ali i poslušala. Ovlaš me okrznula
ramenom kad je prošla pored mene, a potom je zalupila

vrata kupaonice. Istoga trenutka kad je pustila vodu, cijevi
su odgovorile škripanjem.
Ponijela je malo prtljage, samo ono osnovno. Pronašao
sam kratke hlače, majicu i par bijelih pamučnih gaćica, a
onda sam kopao malo dublje po torbi. Sve je bilo od pamu-
ka. Stvarno se nije planirala svlačiti preda mnom, ili me dra-
žiti. Bio sam pomalo razočaran, ali istovremeno mi se zbog
toga još više sviđala. Pitao sam se ima li uopće koje tange.
Je li djevica?

Nasmijao sam se. Djevice na fakultetu u današnje vrijeme ne postoje.
Spakirala je četkicu za zube, pastu i malu tubu nekakve
kreme za lice, pa sam sve to odnio sa sobom niz hodnik,
zgrabivši pritom čisti ručnik iz ormara s posteljinom.
Pokucao sam jednom, no kako nije odgovorila, ja sam
ušao. Ionako je bila iza zavjese, a nije imala ništa što dosad
nisam vidio.
„Mare?“
„Ne, ja sam“, rekao sam, ostavljajući njezine stvari pored
umivaonika.
„Što ti radiš ovdje? Izlazi van!“ vrisnula je.
Nasmijao sam se. Kakvo dijete.
„Zaboravila si ručnik, a donio sam ti i odjeću, četkicu za
zube i neku čudnu kremu za lice koju sam pronašao u tvojoj
torbi.“
„Kopao si mi po stvarima?“ Glas joj se podigao za oktavu.

Počeo sam se smijati i gotovo se zagrcnuo. Donio sam
joj stvari da bih joj udovoljio, a ona sad šizi. Kao da sam u
njezinoj torbi mogao naći nešto zanimljivo. Bila je nestašna
otprilike kao časna sestra.
Istisnuo sam njezinu pastu za zube na svoju četkicu i
odvrnuo slavinu. Bila je neobično tiha, a onda su joj čelo i
oči provirili iza zavjese. Pokušao sam je ignorirati, ali činilo
se da mi pogledom svrdla po potiljku.

Nije mi bila jasna ta njezina nervoza, jer mene je, recimo,
sve to opuštalo. Taj me zaključak naveo da malo stanem na
loptu. Nisam baš mislio da ću do te mjere uživati u svojoj
ulozi domaćina.
„Izlazi, Travis“, zarežala je.
„Ne mogu ići spavati, a da ne operem zube.“
„Ako se približiš ovom zastoru, iskopat ću ti oči na spavanju.“
„Neću viriti, Golube.“ Zapravo, pomisao na to kako se
nadvija nada mnom, pa makar i s nožem u ruci, djelovala
je napaljujuće. Više ovaj dio s naginjanjem, negoli onaj s
nožem.
Oprao sam zube i krenuo prema spavaćoj sobi, smijući
se cijelim putem. Za nekoliko minuta cijevi su utihnule, no
trebala je još čitava vječnost dok je izašla van.
Nestrpljiv, provirio sam kroz vrata kupaonice. „Ajde,
Golube! Ostarit ću dok te dočekam!“ Njezin izgled me
iznenadio. I ranije sam je vidio bez šminke, no koža joj je
sada bila posve ružičasta i sjajna, a duga, mokra kosa bila
joj je počešljana uz glavu. Nisam si mogao pomoći, a da ne
buljim.
Abby je zabacila ruku i gađala me četkom. Sagnuo sam
se i zatvorio vrata, smijući se cijelim putem kroz hodnik.
Čuo sam njezina mala stopala kako brzo tapkaju hodnikom
prema mojoj sobi i srce mi je počelo ubrzano lupati.
„Laku noć, Abby“, viknula je America iz Shepleyeve
sobe.
„Laku noć, Mare.“
Morao sam se nasmijati. Noćna Mare – noćna mora – bio
je pravi izraz. Shepleyeva djevojka upoznala me s mojom
vlastitom morom.
Nisam je se mogao zasititi, ali nisam želio ni prestati.
Iako ovisnost nije bila pravi izraz za to, nisam mogao bez
nje. Bilo mi je lakše kada je bila tu, u mojoj blizini. Ja sam
izgubljen slučaj.

Pokucala je dvaput i to me vratilo u stvarnost.
„Uđi. Ne moraš kucati.“
Ušla je, kosa joj je bila vlažna i još tamnija, a na sebi je
imala sivu majicu i kratke bokserice. Njezine krupne oči
šarale su po prostoriji i donosila je zaključke o meni, samo
na temelju mojih zidova. Prvi put je neka žena ušla u ovu
sobu.

Bio je to trenutak o kojemu sam razmišljao, ali Abby je
promijenila cijelu sliku koju sam pritom očekivao.
Ranije, to je samo bilo mjesto na kojem sam spavao. Mje-
sto na kojemu se nisam dugo zadržavao. U njezinoj blizini,
ti bijeli, prazni zidovi djelovali su tako običnima, čak do
mjere da me to malo posramilo. S njom, moja je soba postala
dom, a ta praznina više nije bila primjerena.
„Zgodna pidžama“, konačno sam izustio, sjedeći na krevetu. „No, hajde. Neću te ugristi.“
Spustila je bradu i podigla obrve. „Ne bojim te se.“ Pored
mene je bila njezina knjiga iz biologije, a onda je zastala.
„Imaš olovku?“ Kimnuo sam prema noćnom ormariću. „U
prvoj ladici.“ Iste sekunde kad sam to izgovorio, skamenio
sam se. Pronaći će moju zalihu. Bio sam spreman na grozni
okršaj koji će uslijediti.
Zadržavši jedno koljeno na krevetu, krenula je prema
ladici, otvorila je i kopala po njoj, izvijajući ruku. Sekundu
kasnije, dohvatila je olovku i treskom zatvorila ladicu.
„Što je?“ pitao sam, praveći se da nešto tražim po udžbeniku.
„Jesi li opljačkao ljekarnu?“
Kako Golubica zna gdje se kupuju kondomi? „Ne,
zašto?“ Lice joj se namrštilo. „Pa, imaš zalihu za cijeli život.“
Eto ga. „Pa, bolje spriječiti nego liječiti, zar ne?“ To nikako
nije mogla osporiti.
Umjesto da vrišti i da me naziva svakakvim imenima,
samo je zakolutala očima. Listao sam stranice knjige iz bio-
logije, pokušavajući sakriti kako mi je pao kamen sa srca.

„U redu, tu ćemo početi. Isuse... Fotosinteza? Nisi to
učila u srednjoj školi?“
„Valjda jesam“, branila se. „To je osnova biologije, Trav.
Nisam mogla birati predmete.“
„I hoćeš uzeti računovodstvo? Kako možeš biti napredna
u matematici i tako zaostala u drugim prirodnim znanostima?“
„Nisam zaostala. Na početku se samo ponavlja.“
Podigao sam obrvu. „Ne baš.“
Slušala me dok sam prolazio kroz osnove fotosinteze,
a onda sam joj pričao o anatomiji biljnih stanica. Nije bilo
važno koliko dugo sam govorio ili što sam govorio, jer je
pažljivo slušala svaku moju riječ. Bilo joj se lako pretvarati
da zapravo nije zainteresirana za mene, već za bolju ocjenu.
„Lipidi. Ne lipedi. Ponovi.“
Skinula je naočale. „Dosta mi je. Ne mogu više zapamtiti
ni jednu makromolekulu.“
Jebi ga. Vrijeme za spavanje. „Dobro.“
Abby je odjednom djelovala nervozno, što je mene na
neki čudan način činilo smirenim. Ostavio sam je samu sa
svojim mislima i otišao se istuširati. Činjenica da stojim gol
tamo gdje je maloprije stajala ona, razigrala mi je maštu, pa
sam pet minuta prije izlaska pustio iz tuša ledenu vodu. Jest
bilo neugodno, ali barem mi više nije bio dignut.
Kad sam se vratio u sobu, Abby je ležala na svojoj strani,
zatvorenih očiju, ukočena poput daske. Spustio sam ručnik,
presvukao bokserice, uvukao se u krevet i ugasio sjetlo.
Abby se nije ni pomaknula. A nije ni spavala.
Svaki mišić u njezinom tijelu bio je napet, a stegnuli su joj
se još više kad se okrenula prema meni.
„I ti ćeš spavati ovdje?“
„Pa da. Mislim, ovo je moj krevet.“
„Znam, ali...“, zastala je, razmišljajući o varijantama.
„Ne vjeruješ mi? Ponašat ću se što najbolje mogu, kunem
se.“ Dignuo sam tri prsta u znak zakletve, kao što to rade
moji u bratstvu, ali taj dio nije shvatila.

Koliko god mi ta moja pristojnost bila odurna, nisam je
htio otjerati nekom idiotarijom već prve večeri.
Abby je istovremeno i jaka i nježna. Kad bih stvarao
prevelik pritisak na nju, mislim da bih izazvao reakciju
životinje stjerane u kut. Bilo je zabavno kretati se po rubu,
na neki zastrašujući način. Ali, bile su mi jasne i posljedice.
Okrenula mi je leđa i navukla pokrivač. Nasmijao sam se
tome i nagnuo se do njezinog uha.

„Laku noć, Golube.“

 

Ovaj, i još mnogo drugih zanimljivih besteselera potražite u Fokusu!

 

 


 

Komentari
Komentari na forumu objavljuju se u realnom vremenu i Index.hr ne može se smatrati odgovornim za izrečeno. Zabranjeno je vrijeđanje, psovanje i klevetanje. Upisi s takvim sadržajem bit će izbrisani, a njihovi autori prijavljeni nadležnim službama.
Podržite jedini hrvatski neovisni medij.
Molimo vas, ugasite AdBlock na Indexu.

U proteklih 15 godina Index.hr je pisao o Sanaderu dok su drugi mediji šutjeli. Pisali smo o Todoriću i Mamiću dok su im se drugi uvlačili u guzicu. Otkrili smo Linića i za to platili visoku cijenu. Index vam je pri tom potpuno besplatan.

Podržite jedini hrvatski neovisni medij gašenjem AdBlocka na Indexu te šeranjem naših članaka.

Hvala,


i redakcija Indexa
SAZNAJTE KAKO UGASITI ADBLOCK NA INDEXU