Index Rouge
Lifestyle

Come fly with me: Avio-bonton

T. DI. / PONEDJELJAK, 18.11.2013 14:00 Prvo i osnovno, bitno je shvatiti da se ovdje mišljenje o nekome stječe na osnovu prvog dojma, kako vi o nama tako mi o vama • Ne nosite sa sobom torbe koje ne možete sami podignuti u pretinac iznad glave
  

Foto: Privatne fotografije, Ilustracija Index

ZLATNO pravilo svakog početka ili kraja bilo kakvog putovanja koje uključuje let avionom je - ne naljuti stjuardesu svoju.

Dragi putnici, recite, koliko puta ste primijetili da vam se stjuardesa ne smiješi iskreno, koliko puta vas je možda izignorirala, okrenula glavu, pravila se da vas nije čula/vidjela? A sada razmislite malo zašto bi se i u kojem slučaju to moglo dogoditi? Ne znate? Ne možete si ni zamisliti što ste to "krivo" napravili da ste "zaslužili" takvo ponašanje? Imajući svoju prijateljicu u posjeti posljednjih tjedan dana, koja je vrijeme provodila okružena pričama iz aviona (učeći i bivajući prosvijetljena o onome što joj nikad nije ni palo na pamet), još sam bolje shvatila kako ljudi jednostavno ne znaju kako i zašto, ne znaju da li nešto smiju ili ne smiju, ne znaju da možda njihov način da posadi pomognu zapravo samo odmaže u onome što rade i tako dalje i tako bliže…
 
E pa otkrit će vam jedna teta stjuardesa što nas na avionu veseli, a što izluđuje od strane vas, dragih nam putnika. Prvo i osnovno, bitno je shvatiti da se ovdje mišljenje o nekome stječe na osnovu prvog dojma, kako vi o nama tako mi o vama. Zato je svakome (podsvjesno) ukrcavanje najbitniji dio svakog leta.
 
Pa počnimo prvo s onim što se događa na aerodromu prije ukrcavanja. Mi zbilja nemamo nikakve veze s izdavanjem karata, na žalost. Ako niste dobili traženu ili rezerviranu kartu rasprave se vode sa osobljem na terminalu, a ne s nama, vašom posadom na avionu, jer vikanjem na mene nećete puno postići, dapače, upravo suprotno… Da li je zbilja toliko bitno sjedite li u 18.om ili 24.om redu? Srećom pa se uvijek nađe neka dobra duša, koja ce mijenjati sjedalo, pomoći i neće njurgati oko toga.
 
 
Druga stvar i jedna od najbitnijih za vas, a najiritantnijih za nas – kupite bočicu vode dok čekate ukrcavanje! Vama će biti lakše tokom podužeg leta, a nama olakšava ukrcavanje, jer nekako svi odjednom ožedne u tih pola sata… Dakle nemojte za vrijeme ukrcavanja tražiti stjuardesu čašu vode! Razmislite malo o tome što se događa u tim trenucima, shvatite stres s kojim mi hendlamo dok ne posjedamo svih 300 ljudi na njihova mjesta, nađemo im dovoljno mjesta za 383417 torbi koje su ponijeli sa sobom, pomognemo starijim ljudima, mamama s djecom, nepismenim ljudima koji ne znaju sami, mijenjamo sjedala, kombiniramo žene koje ne smiju sjediti kraj muškaraca koji nisu iz njihove obitelji da sjede kraj drugih žena, četrnaestoročlane obitelji koje su raštrkane po avionu da sjede skupa, iako let traje možda samo 2 sata… Uza sve to ako me tražite čašu vode po koju moram ići do samog kraja aviona, dok oko mene 200 ljudi pokušava naći svoja sjedala i potrpati torbe u pretince, što mislite koliko će to potrajati i kakav ce mogući kaos nastati dok me nema? Imajte osjećaj za situaciju oko sebe i bit ćemo vam i više nego zahvalni! Vjerujte mi!
 
Osmijeh i pozdrav? Dobar dan, dobro došli, kako ste, trebate li pomoć… Dovoljno je samo da me pogledate u oči, iako me možda i ne razumijete, dovoljno da mi se osmjehnete nazad, da me doživite (!) i imate moje poštovanje, a s time dolazi i dobra volja i ekstra trud. Prvi dojam! Proći pokraj mene kao pored turskog groblja, ignorirajući bilo što što sam rekla može rezultirati… Pa dovoljno je da znate da pamtimo sve putnike! A posebno pamtimo one koji su dragi i ljubazni prema nama, sjetite se toga kada ulazite na let koji traje duže od sat vremena, koliko god možda bili živac zbog nečega što se dogodilo na aerodromu. Mi smo drugačija posada i s nama ćete provesti puno više vremena, nismo krivi za ništa što se dogodilo prije negoli smo vas uopće vidjeli, ali potrudit ćemo se ispraviti sve, dovoljan je samo osmijeh i pozdrav! (Ako pak kupite vrećicu bombona i date nekome od osoblja, pa biti ćete naša VIP osoba na dan!)
 
Ne nosite sa sobom torbe koje ne možete sami podignuti u pretinac iznad glave! Hvala nebesima na jakim muškarcima koji znaju biti gentlemeni, ali u principu smo mi ti koji uništavamo svoja leđa zbog vaših tristo kila prtljage u kabini! Ako vi niste u stanju podignuti taj kofer, zašto misliti da smo mi?
 
Klopu i cugu na letu ne pripremamo mi, ne kuhamo i ne miksamo koktele, ne cijedimo sok od naranči ili limunadu, ne rezuckamo salatu, ne dronjckamo pire krumpir ili začinjavamo umake pa svaku zamjerku na hranu ili piće mogu samo primiti na znanje, točka. A vi možete vikati na nas do preksutra, samo trebate shvatiti da većini nas sve to na jedno uho uđe, a na drugo izađe, inače bismo svi već imali čir na želucu! Ionako ta porcija hrane i nije dovoljna za odraslu osobu, pa ubacite par zalogaja u želuček prije nego krenete na put. Isto tako ne dizajniramo sjedala u avionu, ne upravljamo vremenskim prilikama i ne pišemo pravila o vezanju pojaseva, gašenju mobitela za vrijeme polijetanja i slijetanja... O ostavljanju pladnjeva s hranom na podu pod nogama da ne govorim! Da tako nešto doma napravite, mislim da bi vam mama zakeljila jednu prek' nosa i nikada vam više to ne bi palo na pamet, jel'da? Slaganje pladnjeva jedan na drugi, 99% posade to organski ne podnosi, jer nam samo odmaže i oduzima dragocjeno vrijeme, isto kao i slaganje tanjurića, čaša i ostalog pribora na hrpu veličine Eiffelovog tornja.
 
 
I ono najveće "ne" - ne diraj takozvani "call-bell-button"! Nešto od čega nam se diže kosa na glavi, dobijemo ospice kada začujemo taj zvuk i nebrojeno puta okrenemo očima prije nego vas najdivnijim osmjehom na svijetu dođemo upitati što trebate. Zaustavite prstiće na vrijeme, ako je razlog te kretnje da bi me pitali "koliko još?" (Are we there yet, are we there yet?) ili da bih vam dodala torbicu iz pretinca (jer ste vi...lijeni?) ili ste možda još malo gladni (a upravo smo završili s ručkom), jer bi još jedan gin & tonic, jer niste dobili 4 nego 3 kockice leda u čaši, jer vam treba flaster, jer vam treba olovka, jer vam treba papir za obrisati nos (?!) ili ste ga samo slučajno pritisnuli, jer nemate pojma čemu služi... Najbolje se praviti da taj gumbić uopće ne postoji i posada će vam biti najbolja na svijetu. Putnici koje volimo su oni koji dignu svoje utrnule guze i prošeću zaštekana koljena do kuhinje i zatraže... što god, samo da ne pritisnu taj nesretni gumb (u tom slučaju dobiju još i ekstra)! Toliko puno zanimljivih, različitih ljudi leti s nama svaki dan da ti je gušt upoznavati ih, razgovarati, čuti njihove priče. Tako da slobodno, bez brige da ćete smetati dođete ponekad u kuhinju ako vam je dosadno, uvijek ćete naći nekoga za skratiti vrijeme pričom!
 
Wc nije samo jedan, ali nemojte provoditi unutra vrijeme kao da ste doma s novinama u ruci, ostalih 200,300 ljudi isto čeka red. 
 
Objasnite djeci zašto se moraju vezati kada im se to kaže, nitko od nas ne voli biti zločesti policajac i špotati vaše dijete, jer ono ne sluša vas. Osim ako zbilja ne moram i ovisno o situaciji... ma lažem. Svima nam je to gušt, kaže ona anđeoskim osmjehom, dok joj aureola svijetli iznad glave.
 
Imajte razumijevanja i za nas, ako izgledamo umorno vrlo vjerojatno padamo s nogu od umora, dok vi spavate cijelu noć, mi radimo, stalno smo na nogama i ispunjavamo vaše želje i prohtjeve, u neko vrijeme i mi bismo sjeli i pojeli nešto ili odmorili 10 minuta.
 
Putnik kao pojedinac o tome uopće ne razmišlja i to mi je sasvim jasno, ali samo malo obzira, zahvalnosti i osnova lijepog ponašanja prema nama je ono što meni osobno čini let ugodnim, podnošljivim, manje stresnim, lakim za odraditi, iako sam možda budna toliko dugo da se ni sama ne sjećam kad sam zadnji put zaklopila oči! Kao i svaki drugi posao...Na kraju krajeva sve se svodi na onu klišejiziranu narodnu - ponašaj se prema drugima kako želiš da se drugi ponašaju prema tebi. R-E-S-P-E-C-T!
Komentari
Komentari na forumu objavljuju se u realnom vremenu i Index.hr ne može se smatrati odgovornim za izrečeno. Zabranjeno je vrijeđanje, psovanje i klevetanje. Upisi s takvim sadržajem bit će izbrisani, a njihovi autori prijavljeni nadležnim službama.
Podržite jedini hrvatski neovisni medij.
Molimo vas, ugasite AdBlock na Indexu.

U proteklih 15 godina Index.hr je pisao o Sanaderu dok su drugi mediji šutjeli. Pisali smo o Todoriću i Mamiću dok su im se drugi uvlačili u guzicu. Otkrili smo Linića i za to platili visoku cijenu. Index vam je pri tom potpuno besplatan.

Podržite jedini hrvatski neovisni medij gašenjem AdBlocka na Indexu te šeranjem naših članaka.

Hvala,


i redakcija Indexa
SAZNAJTE KAKO UGASITI ADBLOCK NA INDEXU