Index Rouge
Lifestyle

Come fly with me: Kolumna bez naslova

T. DI. / PONEDJELJAK, 26.01.2015 14:00 Ono najljepše što volim na aerodromima je "prostor s druge strane vrata", gdje su svi oni ljudi koji čekaju nekog svog • U Dubaiju toga pak nema, kratak zagrljaj i letimična pusa i to je to. Svakoga je "strah" iskazivanja ljubavi u javnosti
  

Foto: Privatne fotografije, Ilustracija Index 

GODIŠNJI! Napokon... Nije da nisam bila na godišnjem prije 2 mjeseca, ali doma nisam bila ima već neko poduže vrijeme. A i ta dva mjeseca rada činila su se poput 6 mjeseci. Kada te uhvati osjećaj da ti je već svega preko glave i ništa ti se ne da, kada se uzbuđenje za poslom javlja tek tu i tamo, onda vrijeme nikako da prođe. 
 
Zato sada već zadnja tri dana provodim kotrljajući se s jedne na drugu stranu kreveta, spavam od devet do devet i klopam bakine oblizeke. Uopće mi ne smeta niti kiša, niti bljuzga, hladnoća, sivilo. Dapače. Malo za promjenu dobro dođe, a i odličan je izgovor za ostati doma u krevetu:). Tome i godišnji služi, zar ne? Dobro se odmoriti. 
 
 
Za što inače nemam vremena, jer to dragocjeno vrijeme provedeno doma želiš iskoristiti najbolje što možeš, u ispijanju kavica sa svim dragim ljudima s kojima se stigneš vidjeti pa se na kraju na posao vratiš umorniji nego što si bio, kada si došao doma. Ali, o tom potom, vidjet ćemo kako će završiti ovaj tjedan.
 
Doletjela sam direktnom relacijom Zagreb-Dubai. Cijena karte je recimo prihvatljiva za to što nude, a ne nude ništa. Osim direktne linije pa i time manje stresa oko hvatanja sljedećeg leta, ali sve ostalo se plaća. Trenutno imaju i besplatan topli obrok na određenim letovima, bože sačuvaj, ali dokle god su me sigurno doveli do Zagreba, ništa drugo me ne zanima. Baš ništa pametno za reći o njima. Posada je pristojna, ali i na njima se vidi da im je već dosta ljudi koji ne znaju sami naći svoje sjedalo ili mjesto u pretincu za prtljagu. Kapetan se nije javio niti jednom, osim pred slijetanje, što mi je bilo neobično, jer sam navikla na informacije od kapetana prije polijetanja, jednako kao i prije slijetanja, informacije poput dužine trajanja leta, prognoze na putu kojim letimo, eventualno i rute kojom letimo, da li ćemo biti na vrijeme i slično... Polijetanje iz i slijetanje u Dubai je s/na terminal 2 pa nećete vidjeti svu onu raskoš o kojoj se priča kada se spominje taj famozni aerodrom, ali i dalje ima djutić, kafiće i restorane... 
 
TEKST SE NASTAVLJA ISPOD OGLASA
 
Zanimljiva su mjesta ti aerodromi. Toliko različitih ljudi na jednoj hrpi, toliko različitih priča, uvijek se pitam tko gdje odlazi ili od kuda se vraća. Uvijek gledam u red letenja, kamo sve sada polijeću koji avioni i uvijek nađem neku destinaciju na čiji let bih rado uskočila. Žališ one jadne ljude koje vidiš da već satima čekaju/spavaju svugdje i svakako, jer su zapeli ovdje tko zna koliko dugo. Gledaš sve one stare ljude koji jedva hodaju, one u kolicima, na štakama ili one bolesne i pitaš se kamo oni putuju i zašto, da li su tu nogu slomili na godišnjem odmoru, da li putuju u neku drugu zemlju na operaciju ili na oporavak. Nekada vidiš i one koji ne mogu zaustaviti suze ili su toliko podbuhli od plaća, da možeš samo pogađati što se to dogodilo s njima, a moja iskustva su uvijek bila ta da te osobe nisu putovale same, razlika od drugih putnika je bila u tome da je njihov suputnik putovao u spremištu za prtljagu, u lijesu... Gledaš mame i tate kako naganjaju djecu po hodnicima, jer je klincima već pun kufer neudobnosti putovanja i misliš si kako tim roditeljima treba godišnji nakon godišnjeg. Gledaš klince koji putuju sami, najčešće na relacijama između rastavljenih roditelja. Promatraš i zaposlenike tog malog čudnog svijeta i vidiš koliko energije crpi iz čovjeka rad s drugim ljudima, pogotovo na toj razini. A ono najljepše što volim na aerodromima je "prostor s druge strane vrata", gdje su svi oni ljudi koji čekaju nekog svog! Svaki puta kada se otvore vrata ili čim netko prođe kroz taj hodnik, sve oči pogledaju u tvom smjeru, očekujući onu osobu koju čekaju. Toliko suza i toliko zagrljaja, balona, cvijeća, natpisa, smijeha, vriske, bacanja torbi i poljubaca sam vidjela, da bez obzira koliko strgana i smoždena izašla iz tog aviona, s aerodroma izađem s osmijehom na licu. 
 
 
U Dubaiju toga pak nema, kratak zagrljaj i letimična pusa i to je to. Svakoga je "strah" iskazivanja ljubavi u javnosti, j**** takvo mjesto gdje "jedva-sam-dočekala-da-te-vidim" zagrljaj ili poljubac nije dozvoljen! 
 
"Wherever I go, I'm watching. Even on vacation, when I'm in an airport or a railroad station, I look around, snap pictures and find out how people do things." Richard Scarry
 
Pssst! Teine leteće avanture pratite i na njezinom blogu!

 

 
Komentari
Komentari na forumu objavljuju se u realnom vremenu i Index.hr ne može se smatrati odgovornim za izrečeno. Zabranjeno je vrijeđanje, psovanje i klevetanje. Upisi s takvim sadržajem bit će izbrisani, a njihovi autori prijavljeni nadležnim službama.
Podržite jedini hrvatski neovisni medij.
Molimo vas, ugasite AdBlock na Indexu.

U proteklih 15 godina Index.hr je pisao o Sanaderu dok su drugi mediji šutjeli. Pisali smo o Todoriću i Mamiću dok su im se drugi uvlačili u guzicu. Otkrili smo Linića i za to platili visoku cijenu. Index vam je pri tom potpuno besplatan.

Podržite jedini hrvatski neovisni medij gašenjem AdBlocka na Indexu te šeranjem naših članaka.

Hvala,


i redakcija Indexa
SAZNAJTE KAKO UGASITI ADBLOCK NA INDEXU