Index Rouge
Lifestyle

Come fly with me: Pozdrav iz pustinje!

T.DI. / PONEDJELJAK, 28.07.2014 14:00 Počnem vaditi sve cipele, torbe i odjeću iz ormara da presložim, očistim i skužim - PLIJESAN! Svugdje! Po cipelama, po torbama, po odjeći!!
  

Foto: Privatna Fotografija, Ilustracija Index

ZNAMO svi da nije sve savršeno, nigdje, pa ni u susjedovom vrtu, ali nemam naviku to objavljivati na sva zvona. Nikad i nisam. Znate one tragične statuse na fejsu i slične jadikovke? Čemu to? Ali sad mi već lagano puca film, briga me kaj će tko reći na moje 'cendranje' a na kraju krajeva ovo je još jedan dobar način da izbacim svoj bijes (koji se još uvijek ne stišava) i eto da na još jedan način prikažem dio života u pustinji. Pogotovo onima koji vole misliti kako je nama sve divno i krasno jer jedino kaj vide su lijepe slikice s egzotičnih destinacija pa razgovore vole započinjati sa "A kaj se ti žališ...?" Hmmm, nekad se pitam ima li smisla takvim osobama pokušati objasniti da koliko god mi možda uživamo određene beneficije ovog posla isto tako svi imamo stvari o kojima brinemo, probleme koje rješavamo, situacije koje nas rastužuju, dobre, loše i grozne dane, a ne stavljamo to na fejs pa 'ti' misliš da nam je sve bajno i jednostavno...

"Pokušaj gledat pozitivno", "Izvuci nešto dobro iz cijele situacije" bla bla truć truć i ostali bulšit mi trenutno samo i jest - bulšit. Dovoljna je sitnica da ti se prelije čaša, navodno, u mojoj još uvijek mjesta, ali je već lagano pri vrhu. A na kraju krajeva, kako i da pišem o tome kako je bilo divno ovdje ili ondje kada mi je trenutno muka boraviti u svom stanu, sobi, krevetu...

Znate sve one faze raspoloženja jedne žene kroz dan? E pa tako je danas izgledao i moj dan... Ujutro sam se probudila dobre volje, naspavala se lijepo, napravila si Čokolino i sjela pričati s cimericom koja se pakira jer iseljava iz stana za par dana. Ona mi je zatim rekla jednu informaciju koja me još više oraspoložila, a ta je da mogu napisati zahtjev odjelu za smještaj da mi u stan smjeste prijateljicu iz srednje škole koja dolazi za mjesec dana raditi ovdje! Još bolje volje sam postala kada je frendica rekla 'šalji mejl!' Tako sam ja poslala mejl, poslala zahtjev za avionsku kartu za godišnji odmor u 9.mj. I sve to prije 12! Ponosna na jutrošnju produktivnost odlučila sam se baciti i na veliko spremanje! Ona se seli, ja radim proljetno čišćenje (usred ljeta), pa rekoh da malo promijenim nešto u stanu... I u tom trenu sva ova dobra volja pada vodu!

Počnem vaditi sve cipele, torbe i odjeću iz ormara da presložim, očistim i skužim - PLIJESAN! Svugdje! Po cipelama, po torbama, po odjeći!!! Ne po svemu, ali dovoljno da poludim! Svugdje osim po zidovima, bijeli ormar bijele fleke, kako točno otkriti na vrijeme? Prvo šok, onda bijes! Prijavi održavanju zgrade i baci se na čišćenje! Neke stvari se jednostavno ne mogu više očistiti, cipele i torbice ravno u smeće. Ostatak odjeće u veš mašinu pa da vidimo. I dok se tako evo sad već četvrta mašina okreće ja istražujem i ostatak stana. Sve one sitne bijele fleke i flekice za koje sam mislila da su prašina...pa nisu prašina! Slom živaca! Kuda sa stvarima? Kamo da sve to stavim ako se plijesan primila za skoro sve moguće u stanu?!

"To ti je od vlage." Ma no shit! Ozbiljno?

"Treba luftati stan svako malo." A kako da to točno napravimo kad nam se, kao prvo, ona dva prozorčića u našim sobama i kuhinji daju otvoriti samo na kipec?! A kao drugo vani je preko 40 stupnjeva, ni v od vjetra, vlaga i sparina, pa čak i da mogu otvoriti prozore ne znam kako bi se točno stan PROLUFTAO!

"Prijavi, žali se, zovi majstora za klimu..." Hahaha majstora za klimu hahaha dobra fora... Znate kako majstori ovdje izgledaju? Jeftina radna snaga, dovezena iz zemalja poput Indije, Pakistana, Nepala, Bangladeša koji jadni ne znaju baš puno toga napraviti (klimu u dnevnom su popravljali tri puta dok nije proradila).  Nema tu logike, na primjer da kada prefarbaš zid treba ga ostaviti da se posuši prije nego na njega ponovo zašerafiš ormar? Ne? Ne... Pa tako ne očekujem neko pametno rješenje kad sutra dođu 'investigate' moju sobu, i ostatak stana. Pa dok slikaju sve kao dokaz. Pa dok donesu odluku kaj napraviti, pa dok pošalju te takozvane majstore... Majstore koji ne znaju e od engleskog, kojima niš ne možeš objasniti, pitati ih, jer ne razumiju!

I tako ja i dalje ludim, planiram sljedeći put kad idem doma preseliti 70 posto stvari natrag u Zagreb, pokušavam smisliti kuda spremiti sve te stvari dok se soba ne očisti... A na kraju krajeva mislim si i koliko mi to već dugo udišemo? Prilično zdravo kažu...

Nisam pizdila na žohare koji su ovdje očito normalna pojava, ubiješ jednog drugog trećeg pa dođu 'majstori' posprejati čitav stan, žohari nestanu. Pa se opet pojave i tako u krug. Da ne kažem da žohara prije nego sam došla ovdje u životu nisam vidjela osim na slikama u dječjim enciklopedijama! Imale smo sreće pa ih nismo imale više od dva puta u ove dvije godine, dok su drugi sprejali stanove svaka dva mjeseca.

Nisam se čak bojala ni buha, takozvanih bed bugs koje su mnogi imali... Ali plijesan...COME ON!

I tako bijes popušta a ja sjedim sva jadna u kuhinji kraj mašine čekam da se opere i da napokon operem samu sebe jer se osjećam bljak i sve mi se gadi! Najradije bih cijeli stan zalila Domestosom. Ali samo da vidimo kaj će MAJSTORI sutra reći, pa da operem još nekoliko mašina veša kojima nema kraja, odem do Ikee kupiti vakuum vreće za odjeću i možda čarobni štapić ako je na sniženju pa da sve to lijepo riješim jednim ćiribu ćiriba?

Sutra je došlo i striček inspektor isto. Pokazujem ja tako svaku prostoriju u kojoj sam našla bijele fleke, a on me pita da li otvaramo prozore? Pitala sam ga dva pitanja - da li zna koliko se ovi prozori (ne)mogu otvoriti i izgledam li kao da mi je 12 godina?! Zapiše nešto, poslika uništene stvari i malo namještaja, pa gleda i zjaka oko ormara i klime i na kraju mi da jedan vrlo pametan savjet - "Znate, kad perete veš, morate ga pustiti da se skroz osuši, ne smije vlažan u ormar..." Oni koji znaju kako je moj pogled upućen tom čovjeku u tom trenutku izgledao znaju i da je to bilo sasvim dovoljno da se zaustavi na vrijeme i gurne glavu natrag u svoju knjižicu i nastavi zapisivati. Isto tako mislim da je vidio i paru koja mi je krenula iz ušiju! Kada je napokon sve dobro proučio rekao je da će preksutra poslati majstore (PREKSUTRA?!?) koji će maknuti i očistiti ormar, zid, klimu, što li već, premaljati zid, postaviti izolaciju (cimerica mi je rekla da su na njenu klimu stavili dvije DASKE!) i vratiti ormar na mjesto. Voila! Problem riješen? A kaj sa ostatkom stana? "Prije 6 dana smo čistili klime pa će to biti okej."

Dakle, kada sam u tom trenutku izgubila svaki preostali živac i bila na rubu suza od muke jer jadan čovjek nije kriv a najrađe bih se ispuhala na njemu, poslao je MAJSTORE u roku od 20minuta! Zanimljivo kako su sad odjednom bili slobodni doći...

I tako oni sad već satima lupaju, buše, postavljaju, čiste, bogtepitajkajrade...

Dan nakon sutra... Napokon je sve ponovo čisto (vidjet ćemo do kad će i to trajati)! Drukčiji raspored namještaja u sobi i miris lavande u ormaru mi popravlja raspoloženje, o šoping izletu u Ikeu da ne pričam - terapija! Jedino ova rezerva nikako da završi i godišnji nikako da dođe opet na red, ali možda noćašnji standby u 3 ujutro donese nešto zanimljivo! :)

Prethodne kolumne Tee Dimić pročitajte ovdje!

Komentari
Komentari na forumu objavljuju se u realnom vremenu i Index.hr ne može se smatrati odgovornim za izrečeno. Zabranjeno je vrijeđanje, psovanje i klevetanje. Upisi s takvim sadržajem bit će izbrisani, a njihovi autori prijavljeni nadležnim službama.
Podržite jedini hrvatski neovisni medij.
Molimo vas, ugasite AdBlock na Indexu.

U proteklih 15 godina Index.hr je pisao o Sanaderu dok su drugi mediji šutjeli. Pisali smo o Todoriću i Mamiću dok su im se drugi uvlačili u guzicu. Otkrili smo Linića i za to platili visoku cijenu. Index vam je pri tom potpuno besplatan.

Podržite jedini hrvatski neovisni medij gašenjem AdBlocka na Indexu te šeranjem naših članaka.

Hvala,


i redakcija Indexa
SAZNAJTE KAKO UGASITI ADBLOCK NA INDEXU