Foto: Screenshot

PRIJE točno 18 godina prvi put nakon raspada Jugoslavije u nekom sportskom natjecanju susreli su se klubovi iz Hrvatske i Srbije.
 
Ždrijeb košarkaške Eurolige spojio je 1997. godine Split CO i Partizan u grupnoj fazi, a krovna europska košarkaška organizacija odlučila je kako će se zbog političke situacije (samo 17 mjeseci nakon akcije "Oluja") utakmice igrati na neutralnom terenu. Split je bio domaćin u Italiji u Pesaru, a Beograđani u grčkom Solunu.

Za Split su tada igrali Josip Vranković, Goran Kalamiza, Damir Tvrdić, Nikša Prkačin, Ante Grgurević, Nikola Vujčić, Mike Smreka, Zvonimir Ridl, Ivan Tomeljak, Boris Jaman, trener je bio Pino Grdović, a pomoćnik Ante Marović.

Tvrdić je s 27 poena i 6 skokova nosio Splićane do fantastične pobjede.

"Ta utakmica i taj dan će ostati vječno urezani u mom sjećanju i životu. Cijela atmosfera oko nas igrača je bila ekstremno napeta, a nervoza je vladala na svakom kantunu, u svakom potezu. Partizan je dolazio kao veliki favorit, njihova ekipa je bila vrhunska, a mi smo bili nekako uplašeni", govori danas Tvrdić za Dalmatinski portal.

Sjetio se i posljednjeg treninga prije utakmice, kada su na parket dolazili partizanovci i njihova delegacija.

"Kićanović, Dalipagić i ostali njihovi velikani izlaze na parket, a s naše strane legende kluba Rato Tvrdić, Jerkov, Šolman. I na centru se nalaze Rato i Dalipagić. Kaže Dalipagić: Ajde Rato, pogodi s centra koš, on njemu odgovori: Pogodit ću, ali znaj ako pogodim dobit ćemo vas sutra".

"I Rato baci u cipelama s centra i balun prođe kroz obruč, onako 'kao kap'. Tu su bili prisutni svi igrači, i mi i partizanovci. Besmisleno, ali nama je to u glavi bio neki klik, sva ona nervoza je polako nestajala do utakmice, a njihovi igrači su nakon toga protrnuli, vidjelo im se to na licima", ispričao je Tvrdić i nastavio:

"Krenuli smo odlično u susret, vodili tijekom cijele utakmice, ali ipak nismo bili toliko kvalitetni da mirno privedemo sve to kraju. Jednostavno, pritisak je bio prevelik i koliko god smo svi mi prije meča pokušali gurnuti sve te popratne stvari sa strane, nismo uspjeli smiriti emocije. Oni su nas stizali, i na kraju imali čak šest poena prednosti pri kraju utakmice".

Hrvatska je tijekom obje utakmice bila "u mraku", rezultat je znala zahvaljujući radijskom prijenosu. U dvorani je zato bilo hrvatskih navijača na tribinama koji su u suzama slavili pobjedu. Fešta se nastavila i na izlasku iz dvorane.

"Sjećam se da sam ostao bez dresa nakon utakmice, problem je bio kako odigrati sljedeću utakmicu. Brod je bio pun naših ljudi, pjesma nije stajala, svi skupa smo bili kao heroji. Značila je ta pobjeda puno više za hrvatski narod", sjeća se Tvrdić.

Mjesec dana kasnije iste momčadi susrele su se u Solunu, gdje je pred 5000 "Grobara" uz podršku navijača PAOK-a napunila dvoranu i tijekom susreta gađali hrvatske igrače. U ludoj atmosferi Splićani su iznenađujuće slavili sa 71:82.

"Bile su to pobjede vrijedne kao trofeji, i ja ih zaista računam kao dva trofeja", kazao je Tvrdić.