Montaža: Index

MODERNI klupski nogomet iz dana u dan sve više poprima konture čistog bezosjećajnog biznisa, a iako smo i minulih godina bili svjedoci odlazaka mladih hrvatskih igrača u inozemstvo, posljednjih 20-tak mjeseci taj trend ubrzao se do te mjere da se možemo s pravom pitati koliko još vremena treba proći prije no što taj bazen talenata potpuno presahne, a HNL postane poligon drugorazrednih Južnoamerikanaca i Afrikanaca.

I dok odlaske Kovačića, Rebića, Vukušića, Kalinića i Vrsaljka možemo tretirati kao opravdane transfere afirmiranih nogometaša, HNL su u posljednjih godinu i pol dana napustili doslovno juniori Ante Blažević. Robert Murić, Mario Pašalić, Josip Elez, Josip Radošević, Ante Roguljić, Stipe Perica i Tin Jedvaj.

Uzroke ove situacije treba tražiti u razvijenim europskim zemljama, gdje se djeca generalno sve manje i manje bave sportom. U takvim okolnostima bogati se klubovi okreću drugim rješenjima, odnosno traže nogometaše u manje razvijenim državama kao što je Hrvatska. Možemo mi pričati ovo ili ono, ali činjenica je da su Hrvati talentirani za nogomet, bilo da se radi o razumijevanju igre ili imaginaciji.

Jurčić: Veliki broj tih mladića neće uspjeti

Ovaj trend vrlo uspješno prate i nogometni agenti, a već sada teško je pronaći iole talentiranijeg 10-godišnjeg nogometaša koji nema menadžera ili barem osobu koja se "brine o njegovom razvoju". Tu pomamu europskih giganta osjetili su i roditelji, koji na ovaj način pokušavaju riješiti svoju egzistenciju. Sad i oni bez problema ostavljaju svoje poslove i sele za djecom. Jednostavno, više ne postoji nikakva prepreka toj čudovišnoj praksi.

"Znate što će se dogoditi? Tolikom ćemo brzinom u budućnosti rasprodavati mlade talente da ih više nećemo ni raspoznavati. U trenutku kada se pojave u nekom europskom klubu nećemo ni znati tko su, a vjerojatno neće ni govoriti previše hrvatskog. Naravno, veliki broj tih mladića neće uspjeti, a teško mi je uopće objasniti vam kakav je to kulturološki šok za jednu mladu osobu, u najosjetljivijem dijelu njenog razvoja", rekao je za Index Krunoslav Jurčić.

"U međuvremenu, HNL će nastavit tonuti iz godine u godinu. Već sada jasno je kako je kvalitetni nivo sve niži i niži, jer uz ovakav odljev nemoguće je zadržati kvalitetu. Nepostojanje konstante podrazumijeva nestabilnost klubova, a onda i drastični pad kvalitete. Odlaske Kovačića, Halilovića i Pašalića osjetit ćemo tek za nekoliko godina. Ni sami ne znamo u što smo se upustili", dodao je i uz našu pomoć prisjetio se mnogih neafirmiranih igrača koji su posljednje desetljeće napustili HNL.

"Moram priznati da ne mogu shvatiti ovo nerazumno forsiranje djece, a samo kako bi se što brže i lakše riješila osobna egzistencija. To je traćenja talenta, a u konačnici i jednog života radi mizerne zarade. Apsolutno nepošteno i sebično. Čitam prije nekoliko dana izjave Joška Vlašića kako nema namjeru pustiti sina iz Hajduka. Taj veliki sportaš i trener mora biti uzor svim roditeljima. To im je poruka kako njihova djeca naprosto moraju odrastati u mirnom obiteljskom okruženju."

Uspjeli tek Perišić, Tičinović i Livaja

Ako povučemo crtu pod gorepomenutih 15 nogometaša, možemo reći da su u inozemstvu uspjeli tek Ivan Perišić, nekad zvijezda Borussije, danas Wolfsburga, Mario Tičinović, vrlo dobri prvotimac danskog Nordsjaellanda te Marko Livaja, koji je uz sve usputne probleme odigrao nekoliko vrlo zapaženih utakmica na Nerazzurre u kontinentalnim natjecanjima te za Atalantu u elitnom talijanskom nogometnom razredu. Proteklog ljeta, Livaja je za šest milijuna eura prešao u ruski Rubin.

U drugu kategoriju uspješnosti možemo ubrojiti one koji su ostvarili karijere, ali tek povratkom u hrvatsku ligu, poput Ivana Strinića, Duje Čopa i Hrvoja Milića, danas redom standardnih ili povremenih hrvatskih reprezentativaca. Strinić se nakon La Mancha vratio u Dragovoljac pa Hajduk, odakle je kao afirmiran nogometaš otišao u Ukrajinu. Čop je pokušao u portugalskom Nacionalu, odakle je transferiran u RNK Split pa Dinamo, dok se Milić iz Djurdgardena vratio u Istru prije novog transfera.

"Ja bih to nazvao drugim pokušajem, repasažom. U sukobu s drugom kulturom vrlo se lako upadne u krizu, a onda je povratak kući jedini spas. Neki igrač uspiju spasiti talent, ali to su nažalost izdvojeni pojedinci. Iscrpne analize na ovu temu daju nam vrlo poražavajuće rezultate. Nažalost, veliki broj njih neće nikada ostvariti nogometnu karijeru već će propasti pokušavajući. Vratit će se u Hrvatsku bez škole, posla i sljedećih 20 godina boriti se za egzistenciju, živjeti na prosjačkom štapu.

Treća kategorija su nogometaši koji se i dalje bore za egzistenciju po raznoraznim inozemnim posudbama poput Mladena Bartulovića i Matea Delača, četvrta oni koji se hvataju posljednji vlak - Lendrić, Pamić, Tadić i Celjak, a peta mladići koji više ni ne postoje na nogometnoj karti Europe ili Hrvatske, poput Ivana Čelikovića ili Marina Čulića. A oni su vrlo vjerojatno samo vrh sante leda.

"Uistinu mi je drago što netko napokon ozbiljno piše o ovoj temi. U medijima se konstantno priča o deset mladih wunderkindova koji su ostvarili zvjezdane karijere i zaradili goleme novce poput Modrića, Lovrena, Kovačića..., a nitko ne priča o tisućama drugih koji danas rade po trgovinama, pekarama i trafikama. Nadam se da će ovaj članak zamisliti roditelje i objasniti im kako prodaja vlastitog sina za kratkotrajnu zaradu češće znači od njih napraviti socijalni slučaj no velike nogometaše."