Poznato je kako je splitski tenisač obolio od mononukleoze 2007. godine, u zenitu karijere. Bio je sedmi tenisač svijeta, s perspektivom samo prema naprijed, ali bolest ga je zaustavila. Nije odustajao, uporno se pokušavao vratiti. No, na kraju su konačnu riječ imala njegova leđa…

"Prije te ozljede leđa, koja je okončala cijelu priču, bio sam stvarno pozitivan i vjerovao da će napokon sve biti u redu. Ponovno sam počeo igrati, opet sam kretao od Futuresa, ali nije mi to smetalo. Želio sam se vratiti. U kratkom periodu počeo sam igrati stvarno dobro. Igrao sam dobro u Indian Wellsu 2010. godine, napredovao sam vrlo brzo. Kada me zadesila ta ozljeda leđa, moram priznati da na to nisam bio spreman",  objasnio je Super Mario.

"Ono što me dovelo do odluke o završetku karijere jest spoznaja da sam došao do zida. Smatrao sam da bih ugrozio svoju budućnost da sam nastavio igrati, jer je u pitanju bila vrlo teška ozljeda leđa. To jednostavno nije bio način na koji sam dalje mogao igrati profesionalni tenis. To nije bio moj san. Znao sam prije te ozljede da se s teškim i napornim radom mogu vratiti u vrh, znao sam da pripadam vrhu svjetskog tenisa, dokazao sam to svojim rezultatima. No, kada sam uvidio da je ozljeda preteška i da s njom ne mogu normalno raditi i igrati, zaključio sam da to nema više smisla. Toliko sam se puta vraćao, 12 ili 13 puta, više se i ne sjećam. Bile su to četiri teške, bolne godine, fizički i mentalno. S ovom ozljedom više nije bilo povratka."

Deset mjeseci nakon objave odluke o završetku, kaže da se pomirio s time.

"Ne osjećam nikakvu gorčinu. Svi znaju da sam uvijek davao sve od sebe na igralištu. Vrlo rano sam došao na Tour i vrlo rano sam počeo ostvarivati odlične rezultate. Naravno da se upitate što bi se dogodilo da nije bilo svih tih problema. Razbolio sam se s 22 godine, na vrhuncu karijere. Tko zna što bi bilo da sam mogao normalno odigrati još nekoliko godina? No, ne želim da mi takve misli prolaze kroz glavu, ne želim se na taj način opterećivati. Tenis je ipak, samo sport, samo igra, to nije cijeli vaš život. Prije ili kasnije trebate okrenuti stranicu i početi novi život. Tenis je samo igra i zahvalan sam što sam mogao igrati tu igru."

U tekstu se spominje kako je Mario tijekom jedne od dugotrajnih pauzi uspio završiti pravni fakultet u Splitu. Obranio je diplomski rad na temu ''ATP jučer, danas, sutra''. Kasnije se pridružio jednom odvjetničkom društvu.

Na upit što misli o konfliktu ATP-a i vrhunskih tenisača, koji se tuže na prenatrpan kalendar natjecanja i drže da ih organizacija ne štiti dovoljno, odgovorio je:

"ATP je jedinstvena organizacija u kojoj praktički unutar iste organizacije imate dvije vrlo različite pozicije. Na jednoj strani su igrači, na drugoj direktori turnira. Tu mora postojati puno kompromisa, što je ponekad dobro, a ponekad i nije. Ako pogledate druge sportove, u njima postoje igrački sindikati koji mogu pregovarati, i onda imate dvije strane koje pregovaraju. Blizak sam s vrhunskim tenisačima i definitivno sam na njihovoj strani. Bio sam igrač i dobro znam kroz što sve igrači prolaze, imam razumijevanja za njihove prigovore. Mogu jedino reći kako smatram da bi igrači u budućnosti trebali imati snažnije zastupništvo nezavisno od ATP-a."

Kao jedan od zadnjih pobornika servis-volej igre, smatra li da bi takav stil igre ikada opet mogao zaživjeti na teniskim terenima?

"Malo prije nego što sam ja počeo igrati, igrači su se tužili da su podloge prebrze. Govorili su kako su igrači u generaciji Gorana, Samprasa, Beckera, Krajiceka, Sticha servirali bombe i da tu nije bilo puno igre. Onda su počeli usporavati podloge. U osnovi, to je bio proces u zadnjih 15 godina u kojem ste od jednih uvjeta stigli do sasvim drugih. Mislim da to nije dobro za tenis, jer se danas odgajaju jednodimenzionalni igrači. Svaki dio sezone u tenisu je specifičan. Praktički u jednoj sezoni imate četiri različite sezone. Zemlja, beton, trava, dvorana. Mislim da bi svaki dio sezone trebao imati svoje prednosti i posebnosti",  zaključio je Ančić.