Cibosi uvijek blizu plijena i uvijek praznih ruku: "Presudi nam iskustvo protivnika i sportska sreća"
Tekst: Tibor Toromanović
Foto: Cropix
PRED košarkašima Cibone su još dvije euroligaške utakmice, no njihov je put u tom natjecanju završen nakon četiri poraza. Redom su Vukovi gubili u neizvjesnim završnicama. Da se ne radi o izvanrednim okolnostima, velikim financijskim problemima, omjer 0:4 izazvao bi velike kritike javnosti, no ovog puta igračima se skida kapa i nakon poraza.
U svakoj od tih utakmica dali su sve od sebe, no uvijek bi presudila veća kvaliteta protivnika i sposobnost boljeg igranja u neizvjesnim završnicama. Na gostovanju kod bogatog Khimkija Cibona je po prvi put u posljednjoj četvrtini izgubila konce, te je poražena 83:70. Držali su se dobar dio utakmice, no Rusi su se pokazali kako rutinirana momčad koja je krajem treće i u četvrtoj četvrtini pokazala tko je gazda.
Cibona je u velikim problemima nakon ozljede Marina Rozića, kasnije je otišao Vedran Princ, a posljednjih tjedana probleme imaju Vukušić i Andrić. Sve je to dodatno otežalo slaganje momčadi Velimiru Perasoviću, bez tih ozljeda Cibona bi sigurno napravila više. Uslijedio je poraz od Caje Laboral, koja je u Zagreb došla bez centra. To se vidjelo kao prilika, no cibosi su protiv Ivanovićeve momčadi u četvrtoj četvrtini bili bez koncentracije i snage. Zanimljivo, izgubili su istim rezultatom kao tjedan dana kasnije u Pireju od Olympiakosa 78:75.
"Cibona od ljeta više nikome neće biti prva opcija"
U obje te utakmice Cibona se većim dijelom ravnopravno nosila s ponajboljim momčadima Europe, na kraju je nedostajalo iskustva, kvalitete, ali i igrača u rotaciji. S obzirom na to kako krpa momčad, Peras može biti zadovoljan viđenim iako nakon četiri poraza ne može proći bez gorkog okusa. Igrače je teška situacija homogenizirala, poneki daju možda i više nego što bi davali u uobičajenim okolnostima, a rezultat toga je lijepa igra. Na žalost, rezultat je taj koji trpi, no ne bi li bilo previše očekivati da se Cibona u takvom stanju plasira u četvrtfinale Eurolige? Među momčadi čiji budžeti dopuštaju da pojedinci budu plaćeni po pet milijuna eura.
Bez obzira na sve, klub koji predstavlja Zagreb već desetljećima u svakoj utakmici gledateljima nudi atrakciju i dobru igru. Protiv Olympiakosa, čija dva najskuplja igrača Childress i Kleiza zajedno zarade više od 12 milijuna eura godišnje, cibosi su držali priključak do kraja, pola minute prije kraja su i vodili. No iskustvo i kvaliteta su presudili. Dojam pored parketa bio je da, usprkos izgubljenom vodstvu, nitko od Olympiacosovih košarkaša nije u panici. S dva lagana napada, preko Kleize i Teodosića, uspjeli su okrenuti i bez teškoća spriječiti senzaciju. Rasplet je neodoljivo ličio na onaj iz prijašnjih utakmica.
Toj utakmici nakon teške ozljede prisustvovao je i kapetan Marin Rozić. Njegovo neigranje je veliki hendikep, gotovo nenadoknadiv za Perasovića, i tu treba tražiti razlog slabije igre u završnicama utakmice.
"Nisam vjerovao da će mi biti tako teško pratiti utakmicu s krive strane aut linije. Momci su po tko zna koji put dali sve od sebe. Svi znaju kakva je Olympiacos momčad, iskusniji su, a vjerujem da su u toj utakmici slavili i zbog sportske sreće", govori Rozić dan nakon utakmice.
Slaže se da se njegova ozljeda i česte ozljede drugih igrača također odražavaju na rezultatima, a osim toga, mlada Cibonina momčad nema iskustva igranja takvih utakmica. To su glavni razlozi takvog raspleta Cibonine europske priče. Naravno, nešto je i u kvaliteti protivnika. Cibosi će u preostale dvije utakmice igrati za renome i skupljanje iskustva. Na žalost, teško da će im to nešto značiti za drugu sezonu. Izvjesno je da će se momčad osuti zbog financijskih problema.
Iako je nezahvalno u ovim trenucima pričati o sljedećoj sezoni i planovima, upitali smo Cibonina kapetana koje je danas njegovo mišljenje. Rozić je bio potpuno iskren.
"Nedostaje iskustva, igrača i sportske sreće"
"Zaista je teško u ovim trenucima pričati o budućnosti. Zna se da su dugovi veliki, da bi bilo teško istrpjeti još jednu takvu sezonu. Logično je reći da u takvim okolnostima Cibona nikome neće biti prva opcija", kaže Rozić, koji je napokon počeo hodati nakon operacije. Kaže da je najgore prošlo i da jedva čeka povratak košarci.
Slaže se da treneru Velimiru Perasoviću pripadaju najveće zasluge za dobre izvedbe i činjenicu da se igrači, usprkos teškom stanju, mogu u potpunosti posvetiti košarci. No kad ode Peras, što je također izvjesno, Cibona bi mogla početi brojiti najgore dane i odlaske igrača. Tada će i ovih 0:4 u Topu 16 Eurolige djelovati kao ogroman uspjeh.
bi Vas mogao zanimati
Izdvojeno
Pročitajte još
bi Vas mogao zanimati