OSIM što se radilo o njegovoj jubilarnoj 30. profesionalnoj MMA pobjedi, Cro Cop će dvoboj protiv Satoshija Ishiija pamtiti po još nečem vrlo posebnom.

 

 

 

Ovo je, naime, ako malo bolje proučimo "povijesne knjige", prva Cro Copova pobjeda nokautom nakon 2009. i slavlja protiv Mustaphe Al Turka na UFC-u 99. Tu dakako, nismo računali prvu pobjedu protiv japanskog judoke od prije nekoliko mjeseci koja je bilježena kao TKO, no radilo se zapravo o posjekotini zbog koje je doktor u ringu prekinuo meč. Istu situaciju smo vidjeli i na UFC-u 110 kada je 2010. Filipović u dalekoj Australiji svladao Anthonyja Perosha. Meč je i tada prekinut zbog obilnog krvarenja australsko-hrvatskog borca. Valja istaknuti da je u međuvremenu Filipović slavio još dva puta prekidima, no radilo se o prisiljavanjima na predaju Japanca Shinichija Suzukawe (armbar) i Pata Barryja (RNC gušenje), a ne o prekidima zbog udaraca.

 

Ako u ovu analizu uključimo i kick boksing mečeve u kojima Mirko češće nastupa posljednje tri godine, onda možemo ustvrditi da je Cro Cop od povratka kick boksingu prekidom pobijedio samo Španjolca Lorena Javiera Jorgea 2012. godine. Sve ostale mečeve je pobjeđivao sudačkim odlukama.

 

Imamo odgovor i na pitanje kada je posljednji put ovako dobro sjeo legendarni "trademark" lijevi high kick. Tu Cro Cop stoji nešto bolje jer je jedan čisti pogodio protiv izdržljivog Ismaela Londta prošle godine na finalu K-1 WGP-a u Zagrebu. Surinamcu se brojalo, no uspio se oporaviti.

 

Gledajući samo MMA mečeve, Cro Cop je ovako dobar i čisti high kick posljednji put pogodio davne 2006. u polufinalu Prideovog Grand Prixa koji mu je ujedno donio i najveću slavu. Sigurno ga se dobro sjetio i Wanderlei Silva kada je danas iz prvog reda gledao meč u Tokiju...