Liga prvaka

Diego Simeone i 11 žigosanih

KLJUČNI PODACI
  • Diego Simeone je okupio islužene i odbačene igrače i od njih je stvorio najveću senzaciju ovogodišnje Lige prvaka
Piše: Saša Čobanov
četvrtak, 1.5.2014. 15:02
Smanji veličinu slova Tekst Povećaj veličinu slova

Foto: Guliver Image/ Getty Images

PO PRVI put u povijesti Kupa, odnosno Lige prvaka u finalu tog najprestižnijeg klupskog natjecanja na svijetu zaigrat će dva kluba iz istog grada. 24. svibnja na stadionu Estádio da Luz u Lisabonu snage će odmjeriti Real i Atletico. Iznenađenje? Kako se uzme i kako za koga.
 
Ako krenemo od Reala, blasfemično bi bilo reći da je senzacija što se najtrofejniji klub u povijesti nogometa plasirao u finale. U redu, možda nitko nije očekivao da će se igrači kraljevskog kluba tako poigrati sa braniteljem naslova Bayernom, no svakome tko je gledao ta dva polufinalna meča jasno je da prema svemu viđenom u tih 180 minuta drugačiji rasplet i nije bio moguć.
 
S druge strane, priča o uspjehu Atletica je bajka koju nogomet napiše svakih desetak godina. Koliko nije iznenađenje što će u Lisabonu Real jurišati na La Decimu, Atleticovo finale je senzacionalno. Zapravo, ne samo to finale već cijela sezona koju igra momčad Diega Simeonea. 
 
Torrenteovi "siromasi" su od godinama najdosadnije lige u Europi (ako izuzmemo škotsku otkako su Rangersi šupirani u četvrtu ligu i hrvatsku gdje će Dinamo i sljedećih 9 godina biti prvak), u kojoj su se Real i Barca izmjenjivali na vrhu, a drugoplasirani je imao više bodova viška ispred trećeplasiranog, nego trećeplasirani ispred fenjeraša, Primeru ove sezone pretvorili u spektakl kakav se desetljećima ne pamti. Ako ne kiksaju u sljedeća dva kola osvojit će naslov, a i jedan korak ih dijeli od povijesnog prvog naslova prvaka Europe.
 
Nogomet Atletica protiv laboratorija i play stationa 
 
Kako je to toga došlo? Što se u samo jednoj godini promijenilo? Odgovor kao i u slučaju Reala leži na klupi, u treneru. No, dok je smirenost i lukavost Carla Ancelottija samo trebala posložiti neke stvari jer resursi su itekako bili tu, ono što je napravio Diego Simeone sa Atleticom graniči sa čarolijom. Jose Mourinho je prije nekoliko godina sam sebe proglasio "Specijalnim" i kroz to vrijeme nikome nije dopuštao niti da pomisli staviti ruke na tu titulu.
 
Ipak, nakon jučerašnjeg debakla na Stamford Bridgeu morat će priznati da je netko zaslužio da ćudljivi Jose s njim tu titulu podjeli.

 
Kako god se ova Atleticova sezona završila, Diego Simeone postati će ikona godinama napaćenih navijača Atletica. Jer ovo što im se sad događa, ovo što im je priuštio Argentinac, za njih je zasigurno "specijalno" vrijeme.
 
Možda i jest Mou "Special One", no Simeone je je potomak nogometnih dinosaura iz onih romantičnih crno-bijelih vremena. Trener ostavljen sam na vjetrometini da brani ono što je vrijeme usisalo i frajer koji baš poput Atlasa nosi na svojim leđima nogomet koji smo nekad voljeli. Nogomet iz vremena tankih stativa, nogomet improvizacije i nogomet mašte, nogomet i obrane i nogomet kontri, nogomet bez straha i nogomet s mudima. Nogomet koji se suprotstavio svojom nepredvidivošću odvratnom i dosadnom laboratorijskom play station nogometu kojem su do prekjučer mnogi težili.
 
Možda klubovi poput Nottingham Foresta, HSV-a ili Steaue nikad više neće biti europski prvaci, jer jasno je da je kapital stao na glavu proletarijatu, no ovo što radi ove sezone Diego Simeone sa svojim Atleticom daje nam nadu da ipak nije sve u novcu. Nogomet je divna igra, no i on je, barem kad su u pitanju vrhunski dometi, žrtva novca. Međutim, kad se pojavi izuzetak, kao lani Borussija, a ove godine Atletico, bogatašu slijedi bolno prizemljenje, a masa dobiva nove idole.
 
Momčad Atletica je raja. I ta raja će, nakon što je najprije u četvrtfinalu izbacila Barcelonu zabivši prvi čavao u lijes tiki-take, a onda u polufinalu bogataše Romana Abramoviča, igrati za pehar sa klempavim ušima. I naravno da će cijeli svijet, barem onaj neutralni, navijati za njih. Jer su frajeri, a frajere se voli.
 
Ova momčad Atletica je stvorena u posljednjih par godina i koštala je nešto više od 50 milijuna eura. Momčad dovedena do savršenstva pod vodstvom Diega Simeonea za usporedbu, jeftinija je od odmetnutog sina Fernanda Torresa. Red je i da predstavimo momčad koju je Simeone skupljao od nemila do nedraga da bi od njih stvorio Braveheart.
TEKST SE NASTAVLJA ISPOD OGLASA
 
1. Thibaut Nicolas Marc Courtois, čudotvorac u rukavicama, golman za kojeg je baš Mourinho priznao da je bio ključ Atleticova trijumfa doveden je baš iz Chelsea, na posudbu za oko 1.200.00 eura. Sad mu je cijena oko 25 milijuna.

 
2. Filipe Luis je prošao i Ajaxovu i Realovu školu, no ni jedni ni drugi nisu prepoznali talent ovog sjajnog Brazilca. Tek se u Deportivu skrasio, a Atletico je za njega izdvojio čak i velikih 12 milijuna eura. Samo ove sezone vratio je svaki euro. A gotovo je i siguran član Selecaoa na SP.
 
3. Juanfrana je Real odbacio, da bi u Atletico stigao iz Osasune za oko 4 milijuna eura. Danas vrijedi 14 milijuna i sa Filipe Luisom čini vjerojatno najbolji bekovski par u Europi.
 
4. Diego Godin je u žižu zanimanja europske nogometne javnosti dospio nakon što je sa urugvajskom reprezentacijom igrao polufinale SP u Južnoj Africi, a na Vicente Calderon stigao je iz Villarreala. I prije je bio dobar stoper, no sad je jedan od najboljih.
 
5. Miranda je definitivno najbolji potez Diega Simeonea. Dok se Milan nećkao, Atletico ga je doveo kao slobodnog igrača iz Sao Paola, a danas vrijedi preko 20 milijuna eura.
 
6. Mario Suarez je dijete Atletica. No Tek se 2010. uspio nametnuti nakon što se vratio iz Mallorce za 1.800.000 eura. Danas vrijedi preko 10 milijuna.
 
7. Tiago Mendes je najiskusniji Simeoneov ratnik. Došao je iz Juventusa kao slobodan igrač.
 
8. Koke je dijete kluba i idol navijača. Eksplodirao je ove sezone i danas vrijedi više od 30 milijuna eura što ga čini najskupljim eksponatom Atleticove svlačionice nakon Diega Coste.
 
9. Arda Turan je miljenik Simeonea. Jedini igrač koji je imao neko ime prije nego što je došao u Atletico pošto je za velik novac i kako velika zvijezda stigao iz Galatasaraya. Došao je za 13 milijuna, a danas vrijedi 25 milijuna eura.
 
10. Adrian Lopez je ogroman kiks i Reala i Barce. Bio je najbolji igrač i strijelac EP za mlade, ali giganti ga nisu željeli i stigao je iz Deportiva kao slobodan igrač. Barci se to osvetilo, tko zna, možda će i Realu.
 
11. Diego Costa je najbolji igrač kluba. Do odlaska Falcaa za njega gotovo nitko nije ni čuo, a nakon ove sezone, ako ga Atletico i proda, to neće biti za manje od 50 milijuna eura.
 

Komentari
Komentari na forumu objavljuju se u realnom vremenu i Index.hr ne može se smatrati odgovornim za izrečeno. Zabranjeno je vrijeđanje, psovanje i klevetanje. Upisi s takvim sadržajem bit će izbrisani, a njihovi autori prijavljeni nadležnim službama.


Vezano
Vijesti  |  Tagovi
Najpopularnije
Danas  |  Jučer  |  Tjedan
Najnovije