Dizanje samopouzdanja potonulih i pobjedničko slavlje stotki u reprezentativnoj "Antalyji"
Foto: AFP
HRVATSKA je protiv Koreje imala prijateljsku iz snova pred važnu kvalifikacijsku utakmicu: Pobijedila je 4:0, niz nogometnih zaslužnika (Pletikosa, Šimunić, Srna) obilježilo je platinasti jubilej "u kockastom dresu", a zabili su povratnik (Petrić) i onaj koji nikako da zabije (Jelavić).
Sve to događalo se ne pred "rodbinom i prijateljima" na Maksimiru, ili burom rashlađenom Poljudu, nego u novoj meki prijateljskih utakmica, Londonu, koji je postao "reprezentativna" verzija Beleka i okolice za vrijeme klupskih zimskih priprema. Posljednjih godina istog se dana, na po nekoliko stadiona sjedišta Ujedinjenog Kraljevstva, igraju prijateljske međudržavne utakmice. Hrvatska i Koreja bile su matineja za večerašnji spektakl na Wembleyu, utakmicu Engleske i Brazila.
Reprezentativci na neutralnom terenu "treće zemlje" u Londonu, stignu odraditi i shopping i team building, bez bojazni da će ih obožavatelji loviti s kamerama mobitela "na gotovs".
Kada uzmemo sve ovo u obzir, kome još smeta što se utakmica igrala u terminu prikladnijem za "brunch", potpuno prilagođena azijskom vremenu i protivniku (sve ponovljene snimke za vrijeme prijenosa vrtjele su se s logom koreanskog saveza) ili što je praznim, ali neopisivo šarmantnim Craven Cottageom odjekivalo neartikulirano kričanje korejskih navijača. Uz opasnost da ispadnemo netolerantni prema navijačkim kulturološkim razlikama, moramo priznati da su iritantnošću podsjetili na vuvuzele sa afričkog SP-a.
Štimac nije odustao od standardne i standardizirane postave 4-4-2, u kojoj su mjesto našli Kranjčar i Olić, iako prvi ne igra za kijevski Dinamo, a drugi nastupa jako malo, uz nikakav golgeterski učinak za Wolfsburg.
Nažalost, legenda iz Davora, koja karijeru želi zaključiti u Brazilu, jedini je koji nije profitirao od ove revije. Vidi se da je predugo "garažiran", a i Kranjčaru za status ne pomaže što puno više igra u reprezentaciju nego u klubu. Štimcu se može prigovoriti zato što Krešiću ili nekome trećem nije dao barem poluvrijeme na ovoj utakmici, jer dok je Pletikosa morao istrčati da pokupi stotu "kapicu", zaista nije bilo potrebe da brani i ovu cijelu utakmicu, kao stvorenu za provjeru onih koji dolaze nakon kraja "Stipine ere".
Ne treba previše uzdizati uvjerljivu pobjedu protiv Koreje, koja se za mjesto pod brazilskim suncem bori s "klasama" kalibra Katara i Uzbekistana, a Hrvatska koja ju je razbila, za dvije klase bolja je od onog što joj slijedi - Srbije na Maksimiru.
bi Vas mogao zanimati
Izdvojeno
Pročitajte još
bi Vas mogao zanimati