Tekst: Zvonko Alač
Foto: Duje Klarić (Cropix)

VOLONTER je na Poljud donio zadnju titulu i Niku Kranjčara, ali je zaslužan i za Ćiru, Debrecen i Shelbourne.

Dolaskom Igora Štimca na Hajdukovu klupu, sukob između navijača i vodstva kluba prerastao bi u otvoreni rat, što bi stvarno bio "krasan" uvod u skorašnju rođendansku proslavu i pred nastavak prvenstva gdje Hajduk mora napredovati s bijednog sedmog mjesta dok ga u polufinalu Kupa čeka Dinamo.

Čini se kao idealan izazov za čovjeka koji je u Hajduk dolazio ma gdje bio: kao igrač iz juniora matične Neretve, poslije posudbe u tadašnjem Dinamu iz Vinkovaca, povratkom iz španjolskog Cadiza i konačno, završetkom šestogodišnjeg staža u Engleskoj (Derby County, West Ham), dok je odijelo i trenerku na Poljudu s promjenjivim uspjehom nosio od 2001. do 2005. godine, a 2007. je skovan plan o njemu kao Hajdukovom čovjeku na čelu Udruge prvoligaša.

Trener i dioničar - menadžer balkanskog tipa

Notorna je utakmica u posljednjem kolu sezone 2004./05. kada je Hajduk pod Štimčevim vodstvom osvojio zadnju titulu: tada je Ćirin Varteks razbio 6:0 a nakon navedene utakmice "Trener svih trenera" objavio je kako je sljedeći trener Hajduka (!?).

Dolaskom na klupu Hajduka imao bi još jednu poveznicu s Ćirom: kao i on svojevremeno u Croatiji, tako bi i Štimac sada u Hajduku istovremeno bio trener i dioničar jer zajedno s Asanovićem, Bilićem i Bokšićem prije devet godina u klub je uložio 1,5 milijun eura. Zapravo, uzimajući u obzir da on nikom ne priznaje primat (a kako vidimo i predsjednik kluba ga preklinje da dođe) Štimac bi postao "menadžer engleskog tipa".

Šurjaka će se lako riješiti, no što će sa Sjeverom?

Štimac je kao funkcioner prvi out ušao u klub u ljeto 2001. kao jedan od spomenute "vatrene četvorke" i od tada kreće njegov stalni sukob s Ivicom Šurjakom, koji je bio sportski direktor, ali je Štimac kao član uprave želio primat nad najprestižnijim dijelom klupske operative: onim koji dovodi trenere i igrače, ali i koji ih prodaje.

Sljedeće dvije godine prolaze u njihovom nadmetanju. 2003. Hajduk je osvojio posljednji Kup, ali se Grgić zahvalio Šurjaku na suradnji riječima "Imamo Štimca pa nam dvojica nisu potrebna".

Šurjak je danas direktor struke i član uprave, a Štimac je opet pred vratima i ponavljamo, njegove ovlasti se ne bi zaustavile samo na onima od svlačionice pa je logično da Šurjak ne gleda blagonaklono na mogućnost reprize situacije sa suparnikom.

I dok se u dvoboju ove dvojice pobjednik lako razaznaje, puno teži protivnik Štimca čeka na navijačkoj tribini Poljuda - sa članovima Torcide se sukobljavao verbalno i šakački i oni su još večeras jurišem na klupske prostorije jasno poručili što misle o njegovu angažmanu.

Mamić s juga u Europi doživio same debakle

Kao što smo već pisali, Štimca u Hajduku zagovaraju oni kojima nije bitno kojim će se sredstvima i metodama klub boriti protiv Dinamove superiornosti, a u zasluge mu se pribraja što je pod njegovim volonterskim i trenerskim (zamijenio Sliškovića par kola prije kraja 2005.) vodstvom Hajduk osvajao uzastopne titule 2004. i 2005. kada je u Ligu za opstanak izbačeni Dinamo dodatno ponizio dovođenjem Nike Kranjčara u Split.

Međutim, nije pod Štimčevom vladavinom (od 2003. do rujna 2005. bio je šef struke) nedostajalo ni poniženja za Hajduk - slavlje nakon titule 2004. pokvareno je europskim ispadanjem od irskog Shelbournea.

Sljedećeg ljeta, nakon šampionske proslave u koju se savršeno uklopio svečarski raspoloženi trener Varteksa Ćiro, upravo pod njegovim vodstvom Hajduka je s ukupnih 0:8 (na Poljudu poraz 0:5) razbio Debrecen.