Foto: Index; Hina

ONO ŠTO se tjednima špekuliralo u utorak se 15. srpnja 2014. obistinilo. Dugogodišnji hrvatski reprezentativac Eduardo da Silva oprostio se od reprezentativnog dresa. Prisjetimo se stoga karijere ovog sjajnog nogometaša, koji je donio puno zadovoljstvo kako navijači Dinama, tako i Hrvatske.

Golovima u Zaprešiću izborio se za povratak na Maksimir

Dudu je nogomet počeo trenirati u malom klubu iz Rija Nova Kennedyju, a zatim je prešao u Bangu Atletico Clube u kojem su ga 1999. godine primijetili iz Dinama.

U modrom dresu debitirao je u sezoni 2001/02 u kojoj je odigrao četiri utakmice bez postignutog pogotka. Potom su ga iz Maksimira poslali na posudbu u Inter iz Zaprešića gdje je u 15 utakmica postigao čak 10 golova.

Odličnim igrama u Zaprešiću izborio se za povratak u Dinamo, a već u prvoj utakmici sezone, u Superkupu u kojem je Dinamo s 4:1 pobijedio Hajduk, Eduardo je postigao svoj prvi gol u modrom dresu. Tada je osvojio i prvi od šest trofeja s Dinamom.

73 gola i šest trofeja u Dinamu

U prvoj pravoj sezoni u Dinamu pod vodstvom Nikole Jurčevića postigao je devet golova u 24 nastupa, te osvojio i Kup. Sezona 2004/05. jedna je od najgorih sezone u povijesti Dinama koji ju je završio na sedmom mjestu, a Modrima nije pomoglo ni deset Eduardovih golova.

Sljedeće sezone Eduardo je bio najbolji igrač lige i drugi strijelac s 22 postignuta pogotka, a Dinamo je postao prvak.

Najbolji strijelac lige i jedini koji je zabio Hajduku hat-trick

Eduardo je obilježio i sezonu 2006/07 u kojoj je Dinamo pomeo konkurenciju i obranio naslov prvaka s čak 92 boda uz gol razliku 84-22. Eduardo je zabio 34 gola i tako oborio rekord Gorana Vlaovića s najviše postignutih golova u sezoni. Briljantnu sezonu završio je s ukupno 46 golova budući da je pet postigao u Kupu, pet u Europi, a dva u Superkup pobjedi protiv Rijeke.

U samo četiri cijele sezone u Dinamu Eduardo je postigao 73 pogotka, te je dvanaesti na listi najboljih strijelaca u povijesti HNL-a. Jedini je koji je u derbijima s Hajdukom od osamostaljenja Hrvatske postigao hat-trick, a i najbolji je strijelac derbija s ukupno sedam postignutih golova.

Transfer u Arsenal

Nakon senzacionalne sezone dogodio se i senzacionalni transfer. Dudu je 3. srpnja 2007. potpisao za Arsenal, a Dinamo je, tvrdi Zdravko Mamić, dobio 13 i pol milijuna eura. Već na pripremama Dudu je počeo oduševljavati navijače londonskog kluba za koji je prvi službeni gol zabio u uzvratnoj utakmici 3. pretkola Lige prvaka protiv praške Sparte.

Ipak, na gol u Premierligi čekao je do sredine prosinca kada je zabio dva gola Evertonu i zaradio nagradu od navijača za najboljeg nogometaša kluba tog mjeseca.

Protiv Manchester Cityja postigao je jedan od najljepših golova u karijeri. Primio je loptu na prsa i preko ramena je iz okreta poslao u mrežu.

Ozljeda koja je promijenila tijek karijere

I kada je počeo zabijati i asistirati dogodila se teška ozljeda koja ga je zaustavila. Martin Taylor, branič Birminghama, neopreznim uklizavanjem slomio mu je nogu.

Skoro godinu dana Eduardo je bio izvan travnjaka, a vratio se protiv Cardiffa i odmah zabio dva gola. U svom sljedećem nastupu bio je čak kapetan Arsenala i ponovno zabio.

Iako je slabo ušao u novu sezonu, potpisao je novi ugovor s Arsenalom.

"Eduardo je odličan igrač s velikim talentom", rekao je tada Wenger, no na kraju sezone mu je ipak poručio da pronađe novi klub.

Odlazak u Šahtar i veličanstven "povratak" na Emirates

I na novi klub nije puno čekao, pridružio se Srni u Šahtaru. Već u debiju za ukrajinski klub postigao je pogodak protiv Sevastopolja.

U listopadu se vratio na Emirates u utakmici Lige prvaka. Ušao je u igru u trenucima kada je njegov Šahtar gubio 3:0 od Arsenala uz ovacije navijača. Postigao je počasni pogodak za Ukrajince, a cijeli stadion ga je nagradio aplauzom.

Nedugo zatim Arsenal je stigao u Donjeck, a Eduardo je zabio pobjednički pogodak. Nije ga proslavio iz poštovanja prema bivšem klubu.

U četiri sezone do sada u Šahtaru je postigao 24 prvenstvena gola i osvojio čak devet trofeja. Još uvijek se ne zna gdje će nastaviti karijeru budući da mu je ugovor sa Šahtarom istekao 30. lipnja.

Za Hrvatsku je igrao dvanaest godina

Dudu je 2002. godine uzeo hrvatsko državljanstvo i debitirao za mladu reprezentaciju protiv Srbije i Crne Gore. Naravno, debitirao je pogotkom.

Za A reprezentaciju je prvu utakmicu odigrao kao 21-godišnjak 2004. godine protiv Irske. Na prvi gol je čekao do 1. veljače 2006. kada je zabio Hong Kongu. Iste godine je propustio Svjetsko prvenstvo jer je tadašnji izbornik Zlatko Kranjčar smatrao da je Eduardo premlad.

"Kralj kvalifikacija" i drugi strijelac u povijesti reprezentacije

Kranjčara je na klupi poslije ispadanja u Njemačkoj naslijedio Slaven Bilić, a "premladi" Eduardo je pronašao mjesto u prvih jedanaest. Jedva je čekao zaigrati za Hrvatsku na velikom natjecanju, ali je propustio i Europsko prvenstvo 2008. godine zbog loma noge.

Priliku da zaigra na velikom natjecanju konačno je dobio prije dvije godine na Europskom prvenstvu. Dobio je priliku u sve tri utakmice Hrvatske u grupnoj fazi, ali samo kao zamjena.

Na posljednjem Svjetskom prvenstvu u svom Brazilu Niko Kovač ga je koristio samo 20 minuta protiv Kameruna, te je tako Eduardo reprezentativnu karijeru završio s mizernih 37 odigranih minuta na velikim natjecanjima.

Ipak, ostat će upamćen kao drugi najbolji strijelac u povijesti reprezentacije iza Davora Šukera s postignutih 29 golova.

Mamića pobijedio na sudu

Pamtit ćemo, nažalost, i onaj neanogometni dio i suđenja sa Zdravkom Mmićem, koji ga je "otkrio" i vezao za sebe ugovorima. Eduardo je Mamiću prestao plaćati obveze iz ugovora o zastupanju koji je potpisan još 25. veljače 2001. godine.

"Mamić mi je dao do znanja da je moćan čovjek i da ću moći igrati samo preko njega. Zato sam ušao u njegovu agenciju", rekao je Da Silva koji je obitelji Mamić davao 20 posto od svoje plaće. Sve dok nije otišao u Šahtar.

Eduardu su zbog Mamića blokirali račune, zaplijenili kuću i automobil, ali je ipak Brazilac na kraju dobio bitku s gazdom Dinama. Općinski sud u Zagrebu nepravomoćno je presudio u Eduardovu korist i proglasio ništavnima sve ugovore koje je imao s Mamićem.