Hrvatska reprezentacija
Hrvatska reprezentacija

Dudu, tko su "utjecajni" i "izbornikovi favoriti s kojima priča na njemačkom"? Ajde do kraja, ili - šuti!

KLJUČNI PODACI
  • Eduardo da Silva izdao je priopćenje i dao intervju nakon oproštaja od reprezentacije
  • Neodređeno i bez imenovanja teško optužuje krivce za njegov "loš" tretman
  • Jedini kojeg je prozvao je izbornik Kovač
Piše: Zvonko Alač
petak, 18.7.2014. 08:45
Smanji veličinu slova Tekst Povećaj veličinu slova

Foto: Guliver Image/Getty Images

"HRABROST" kojom Eduardo da Silva sa sigurne udaljenosti progovara o događajima iza kulisa hrvatske reprezentacije, svjedoče dosta o njegovim dojučerašnjim suigračima i izborniku, ali i njemu samom.

>>> Komentar: Tko još voli Hrvatsku? 

Od reprezentacije  se oprostio priopćenjem za koje je vidljivo da ga nije pisao sam, gdje se navodi kako u nacionalnoj momčadi nije imao "pošten i pravedan tretman" zbog "osoba koje formalno nisu dio reprezentacije, ali imaju stvarno velik utjecaj na njezin rad i njezine vodeće ljude", ne otkrivajući ništa konkretno o tim fantomskim prijetnjama njegovoj karijeri u reprezentaciji za koju je, njima usprkos, odigrao 64 utakmice i postigao 29 golova.

Dan poslije okuražit će se i reći kako pri tome nije mislio na nekadašnjeg mecenu iz čijih kanždi se izbavio odlaskom u London i Donjeck, a na mrak iza ulaštene fasade Kovačeve momčadi bacio je snop svjetla ovom izjavom: "Izbornik ima nekoliko svojih favorita, s njima je razgovarao ponekad i na jeziku koji većina nas ne razumije.", ali opet ništa konkretno.

Utjecajnih "koji nisu dio reprezentacije" i ljubimaca koji pričaju na njemačkom bilo je i cijelo desetljeće Eduardovog igranja za Hrvatsku, samo mu ranije nisu smetali, pa je šutio

Da se razumijemo, vjerujem kako je ono što Eduardo govori o odnosima u reprezentaciji i utjecajima na izbornika (izbornike) istina, ali to je tako bilo otkako je on prije deset godina debitirao za reprezentaciju, pa zatim i kada je zabijao Engleskoj i briljirao u kvalifikacijama za EP 2008.

Bilo je utjecajnih i "Nijemaca" i u neuspješnim kvalifikacijama za SP 2010., kao i na mučnom putu do Eura 2012, ali Dudu je cijelo to vrijeme igrao, ili ga se nakon teške ozljede čekalo, pa ga nisu smetali, barem ne javno, kao i na samom natjecanju i na kojem je dobio ukupno 17 minuta.

Više nije mogao, jer u klubu nije bio standardan, a sezonu ranije zabio je tek sedam golova, dok su Mandžukić i Jelavić odigrali sezonu života. I tek nakon toga je javno progunđao što ne igra više, ali nije spominjao "osobe" koje su ga "lišile poštenog i pravednog tretmana".

Eduardo 12 godina nakon upoznavanja i šest godina bliskog privatnog i poslovnog odnosa s Mamićem, zaprepašteno shvatio tko drma reprezentacijom


Bilićevim odlaskom i Štimčevim dolaskom, Eduardo se u velikom stilu vraća u prvi sastav (tri gola u pet utakmica) i tada mu osoba koja formalno nije dio reprezentacije, ali ima stvarno velik utjecaj na njezin rad i njezine vodeće ljude nije smetala.

Ah da, Mamić "nema nikakve veze" s Eduardovim napuštanjem reprezentacije, kao ni to što je na sudu s njim, ali epizoda s bivšim mecenom iz tog razdoblja odlično pokazuje kako Dudu želi biti samo "pošten", zaboravljajući da je to nemoguće kada si godinama bio i "jeben", jer sjetimo se samo kako je u jesen 2012., prije utakmice s Makedonijom ostao potresen Mamićevim motivacijskim govorom, ali ne u svlačionici Dinama, nego Hrvatske.

Dudu je "tada" shvatio tko drma reprezentacijom, ali bilo je to tko zna koje Mamićevo galvaniziranje igrača kojem je svjedočio, samo mu do tada njegove metode nisu smetale.

Tko osvaja hrvatski narod "na patetičan način": Niko iz Salzburga i Eduardo iz Rija


I dok nam Dudu u niti jednom od svoja dva obraćanja nije otkrio ništa konkretno o onom što je sam naveo - misterioznim moćnicima izvan reprezentacije i protežiranim njemačkim govornicima unutar nje, bez okolišanja je opalio po izborniku, inače dugogodišnjem suigraču. Naravno, ni prvi ni zadnji koji je to napravio nezadovoljan neigranjem, ali...

"Bio je glumac. Igrao je na uklizavanje, viku i dernjavu, nosio štitnike za zube, plakao na himnu i osvajao narod na patetičan način."

Ovakvim javnim olajavanjem nekoga s kim je kao suigrač i njegov izabranik, posljednjih desetak godina proveo više vremena nego s mnogim članovima obitelji, Dudu je pokazao da je "pravi Hrvat", koliko god mu neki spočitavali to, ne zbog toga što je Brazilac, nego zato jer je uvijek opravdano istican kao primjer "gospodina" i "finog dečka", koji se za razliku od ostalih naših zvijezda ne bahati.

Što im nije to rekao u lice, a javnosti, kada joj se već obraća svaki dan, otkrio imena?


Da je faca, kao što mu mnogi i nakon posljednjih poteza tepaju da je, rekao bi to Kovaču u lice čim ga je pozvao u reprezentaciju i odmah se oprostio od nje, kao što bi stvari istjerao na čistac javnim imenovanjem osoba "zbog kojih je lišen poštenog i pravednog tretmana", a ne njihovim tužakanjem zakrabuljenim u piar priopćenje i intervjuom u kojem ništa nije otkrio o njima, ali je dosta o sebi.

Ovako, čineći to neodeđeno, ali uvrijeđeno, preko novina i glasnika, s drugog kraja svijeta i nakon SP-a na koje je pozvan zbog starih zasluga, pokazao se kao tek još jedan u nizu velikih, slavnih, uspješnih, bogatih ratnika za Hrvatsku iz reklama za belgijske pive i mađarske benzinske.

Fenomen hrvatskog idealiziranja Eduardovih golgeterskih dosega, ali iz 2007. i "principijelnog gospodina" koji je s Mamićem tri puta potpisao ugovor

Oni koji ne znaju čitati, barem ne s razumijevanjem, nakon prethodnog komentara Eduardovog slučaja, ogorčeno su mi predbacivali kako sam "napisao da su Mamić i Dudu isti". Ne, nisu. Ali brojnim Eduardovim fanovima želim skrenuti pozornost na dva detalja, vrlo bitna za ovu priču, koji ipak skidaju pozlatu s brižno lakiranog imidža Dudua Bezgrešnog:

Što se tiče Eduardovih golgeterskih i igračkih dosega već dulje vrijeme. Posljednje četiri godine za kavkaskog "kontroverznog biznismena" odigrao je kao prvotimac tek 15-ak utakmica po sezoni, zabijajući gotovo jedino ukrajinskim klubovima, ali ovdje ga se i dalje tretira kao da je to onaj Dudu iz 2007. Svaka mu čast na igrama i golovima do tada, kao što bi svašta moglo biti da ga krkan Taylor nije slomio, ali nažalost je i zbog objektivnih i razumljiivih razloga nakon toga više nije bio onaj stari.

Nadalje, Da Silva s Mamićem nije ugovor o 20 posto potpisao samo 2001., kada "nije znao" što radi, nego i 2004. i 2007., kada je morao biti daleko svjesniji u što se i s kim upušta. Međutim, njegovi kabalisti i dalje mu tepaju kao "gospodinu koji je pokazao Mamiću", iako se ovim pokazao kao jedan od brojnih kojima je poslovni i prijateljski odnos s njim itekako koristio i to godinama, dok nije odlučio progledati.

Komentari
Komentari na forumu objavljuju se u realnom vremenu i Index.hr ne može se smatrati odgovornim za izrečeno. Zabranjeno je vrijeđanje, psovanje i klevetanje. Upisi s takvim sadržajem bit će izbrisani, a njihovi autori prijavljeni nadležnim službama.


Vezano
Vijesti  |  Tagovi
Najpopularnije
Danas  |  Jučer  |  Tjedan
Najnovije