"VELIKI ENGLESKI KLUBOVI". Igre i rezultati koje tamošnji velikani ove sezone pokazuju i postižu, ili bolje reći propuštaju pokazati i postizati, svjedoče nam da je u zadnjih pola godine koristiti tu kovanicu besmislica. 

 

Osim ako ne mislite da je Bournemouth, koji je ljetos prvi put u 129-godišnjoj povijesti ušao u prvu ligu, također velikan jer je prošli mjesec u tjedan dana pobijedio očajne "velikane" Chelsea i Manchester United, da bi se onda opet vratio u agoniju borbe za opstanak.

 

 

Manchester United je loš, Liverpool pod Rodgersom još gori, dok ni s Kloppom nikako ne uspijeva probiti zatvorenije protivnike, a što tek reći o aktualnom prvaku Chelseaju, koji se na pola prvenstva hrabro bori za opstanak?

 

Ili kad smo već kod Chelseaja i potvrde teze kako ove godine u engleskom nogometu "nema velikana": prošle sezone naslov su uzeli sa samo tri poraza u cijelom prvenstvu, dok ih aktualni lider Arsenal već ima četiri, a do kraja prvenstva još je čak 17 utakmica.

 

 

Dok mačke love vlastite repove, zavladali su miševi, pa se divimo Leicesteru kao kandidatu za naslov, iako je kao i Crystal Palace, koji je praktički u igri za Ligu prvaka (?!), prošlog ljeta bio tek kandidat za ispadanje, a osrednji West Ham u ovakvoj konkurenciji ističe nominaciju za novog člana Big Four.

 

Godinama smo se s pravom žalili na dosadu i predvidljivost Premier League, u kojoj su zadnjih deset godina naslov prvaka osvajala samo tri kluba, a poredak prva četiri znao se i bez gledanja na tablicu. O sunovaratu koji je zbog toga engleski nogomet doživio na europskom planu pisali smo iscrpno prije godinu dana, pa bi slijedom toga trebali biti sretni što je došlo do velikog prevrata.

 

 

Ali, kao što je lažna i umjetna uravnilovka koju je u Ligi prvaka izveo veliki borac za prava malih zemalja i njihove glasove Michel Platini, tako je isto, mada s potpuno drugim razlozima, glupo slaviti uskrsnuće koje u Engleskoj doživljavaju patuljci, jer ono nije posljedica njihovog kvalitativnog uzleta ili "Nove ere engleskog nogometa", nego velikih do katastrofalnih kadrovskih (kako na klupama, tako i na terenu) i strateških grešaka velikih klubova, točnije njihovih vlasnika, čije je znanje i razumijevanje nogometa, te nužnosti stručnog, etapnog, dugoročnog i planskog rada, obrnuto proporcionalno njihovim ogromnim bogatstvima. 

 

Zaludu im minuciozne video-analize, vojske skauta, softveri koji računaju potrošnju laktata kod igrača u sekundi i 250 milijuna spiskanih na pojačanja u godinu dana, kada se usprkos svemu bore za četvrto mjesto ili što trenera plaćaju 13 milijuna funti godišnje, kad ne daju ni penija za desnog bočnog i stopera, koji su im nasušno potrebni i nedostatak koji ih na kraju s pobjedničkog postolja dovede na 14. mjesto.

 

Tako da sada Chelsea, United i Liverpool kusaju ono što su posljednjih godina zasrali

 

Ovo je najlošija sezone u Premier League u dugo vremena, a sve nabrojane sastojke i razloge zašto je tako, vidjeli smo i u recentnom 21. kolu, uz nekoliko individualnih i momčadskih bljeskova: Počelo je veličanstvenim Payetovim povratkom u Bornemouthu, prvom pobjedom Aston Ville od kolovoza prošle godine, te još jednim kiksom Van Gaalovog Uniteda, koji je u Newcastleu ispustio prednost 2:0 i 3:2.

 

 

Teško je reći da je i već šesti Chelseajev remi ove sezone, domaćih 2:2 s WBA-om, neuspjeh, jer ovaj velikan ima manje bodova i više poraza ne samo od nedavnog protivnika, nego i od Watforda ili Southamptona. 

 

Kada smo kod velikana, ne briljiraju ni oni koji nisu potonuli, pa je City na svom terenu uzeo tek bod protiv Evertona, dok je Tottenham propustio nastaviti krizu senzacionalno visoko plasiranog Leicestera, koji se nakon tri utakmice bez pobjede, na vrh vratio pobjedom (1:0) na White Hart Laneu.

 

 

Konačno, na Anfieldu je bilo ono što se u ovakvim prigodama naziva "ljepotica prvenstva". Doista, u obračunu Liverpoola i Arsenala (3:3) vidjeli smo niz odličnih akcija, spektakularnih golova i čak šest zgoditaka, ali i dokaz i potvrdu gore obrazložene teze.

 

Arsenal je bio na dobrom putu da na Anfieldu opet postane velikan, ali i da napravi iskorak prema prvom naslovu nakon 2004., ali zbog herojske predstave desetkovanog Liverpoola te prije svega Wengerovog kukavičluka i povlačenja u trenucima dok mu je momčad imala vodstvo i poigravala se s potpuno oslabljenim protivnikom, u 90. minuti je ostao bez pobjede, a engleski nogomet i dalje ove sezone bez velikana.