Foto: Yugopapir

GORAN IVANIŠEVIĆ prije 15 godina osvojivši Wimbledon ostvario je uspjeh karijere, najbolji trenutak života dogodio mu se na kraju teniske karijere, a u članku iz 1991. godine pročitajte kako je ramišljao o tenisu pri njezinu početku. O njegovom temperamentu pričao je i tadašnji izbornik jugoslavenske Davis Cup reprezentacije Radmilo Armenulić, a Goran mirno objasnio zašto psuje suce, divlja po terenu i razbija rekete.

Ivanišević, teniski dr. Jekyll i mr. Hyde

Do prije nekoliko godina jedino je književnost imala "Doktora Jekylla i Mistera Hydea", a u jesen 1988. godine dobio ga je i tenis - naime te godine Goran Ivanišević postao je teniski profesionalac.

"Upravo je nevjerojatna razlika između Ivaniševićevog ponašanja na terenu i u svakodnevnom životu. Van terena, on je miran mladić, pristojan, dobro odgojen, a kad uzme reket u ruke pretvori se u razorni vjetar," pričao je tadašnji izbornik jugoslavenske Davis Cup reprezentacije Radmilo Armenulić.

­ Prvi put na djelu vidjeo ga je 1981. godine na juniorskom turniru u Heidelbergu.

"Sjećam se, loše je igrao, stalno bacao reket, pa je njegova majka morala ući u teren kako bi ga smirila. Međutim, njemu je pao mrak na oči pa ju je čak pokušao udariti reketom," kaže Armenulić.

Izbornik vjeruje kako takvo ponašanje neće još dugo biti "zaštitni znak" jednog od najboljih svjetskih tenisača.

"Očekujem da će ga to uskoro proći. I John McEnroe radio je gluposti, pa se smirio. Imam osjećaj da se previše troši na te incidente, nije dovoljno koncentriran na igru. Zato i ne postiže rezultate koji se od njega očekuju."

Lomi i stolice

Armenuliću nije lako kad Ivanišević podivlja usred nekog izuzetno važnog Davis Cup meča. Ali, lijeka nema...

"Kad se samo sjetim četvrtfinalnog meča u Pragu, vodili smo nakon uvodna dva dana 2:1. Ivanišević je morao pobijediti Novačeka i otišli bi smo u polufinale. Goranu nije išlo, a Novaček je igrao meč života. Ovaj je bio lud, radio je incident za incidentom, lupao reketom po svemu čemu je stigao, bacao ga po podu, čak je i stolicu slomio."

Sudac iz Francuske sve je pedantno zabilježio, no Goran se na vrijeme smirio i izbjegao diskvalifikaciju. No dobio je dvije opomene, drugu od linijskog suca zbog vrijeđanja, a Goran je bez dlake na jeziku objasnio zašto.

"Rekao sam mu da je ćoravi konj, a on me krivo razumio, mislio je da sam mu doviknuo nešto drugo, na češkom slična riječ označava dio muške anatomije," rekao je Goran.

No to mu nije bila prva kazna zbog dugog jezika, a u Manchesteru je suca psovao na engleskom jeziku, a po izricanju kazne najavio je promjenu taktike.

"Od sad psujem jedino na materinjem jeziku."

Silne kazne nisu ga ništa naučile, a zašto i bi, kad sve radi svjesno!?

"Igram bolje kad me opomenu, znam granice, nikad nisam dobio treću opomenu jer ona znači automatsku diskvalifikaciju. Toliko bez kontrole ipak nisam."

Tko zna, možda je Ivanišević u pravu, još nijednom nije teško poražen nakon šo se ispuše psovkama. Primjerice, u Monte Carlu Carl Uwe Steeb ga je pomeo s terena, a on je bio miran kao bubica.

Suci su krivi za sve

"Sam sebi sam najopasniji protivnik, mogu igrati protiv najboljih tenisača na svijetu, ne smeta me ni kad me suci kradu, ali kad mi se ne da igrati tenis, ne vrijedi."

A kad mu se "da", to obično znači kako nakon njegovog meča moraju mijenjati inventar na terenu.
"Nije ni čudo što su mu suci glavni suparnici," kaže Armenulić.

"Sam je kriv za to, jedva čekaju da napravi nešto drsko kako bi ga kaznili. Mislim da je od svog velikog uspjeha, četvrtfinala Australian Opena 1989. godine, polomio barem 100 reketa. Srećom, proizvođač sportske opreme Head ne kažnjava ga što razbijanjem reketa ruši ugled tvrtke."

"Očekujem promjenu u njegovom ponašanju kad se za njegovu karijeru počne brinuti Ion Tiriac. Potpisivanje s njim je fantastičan potez u Goranovoj karijeri. Surađivao je s Ilieom Nastaseom, čovjekom puno tanjih živaca nego što je Ivanišević, i znat će kako usmjeriti njegovu energiju na suparnika."

Kontrolirani ispadi?

Ivanišević je nedavno pobijedio Francuza Fontainea u četiri seta. No njegov temperament u je pri rezultatu 1:1 eksplodirao. Pljunuo je prema sucu i zaradio kaznu, a potom filozofirao na temu ljudskih prava.

"Nisam htio pljunuti u njegovom pravcu, bilo je slučajno, imam valjda pravo pljuvati gdje želim, sudac je bio barem deset metara od mene. I da sam ga želio pljunuti, nisam mogao fizički."

Nakon tog meča Ivanišević je priznao ono što John McEnroe nikad nije, njegovi ispadi su planirani, drži ih pod kontrolom.

Puno posla za Tiriaca

Osim što će mu voditi poslove i pokušati kontrolirati njegov temperament, Tiriac će imati puno posla i s ispravljanjem tehničkih pogrešaka u igri.

"Goran još radi dosta pogrešaka, kad udara forhend paralelu ruka mu malo kazni jer ima preširok zamah. Volej bi također mogao biti bolji," kaže Armenulić pa dodaje kako mora poraditi i na taktici.

­"Nema strpljenja, sve pokušava riješiti jednim udarcem. Često igra na krivi način protiv svojih suparnika, a kad mu ne ide servis, u problemima je. Dok je radio s Balaszom Taroczyjem napredovao je izuzetno brzo, s Bobom Brettom zasad još nije tako."

Napisao: Vojin Veličković (Tenis, 1991.)