EUROPSKO prvenstvo danas ulazi u svoje drugo kolo po skupinama. Nakon prvih osam utakmica vrijeme je za kratak rezime dosadašnjeg dijela koji je više ili manje ispunio zahtjevna očekivanja ljubitelja nogometa.

Dva gola po utakmici, samo jedna bez golova

Ako se promotre brojke, do sada je palo 16 golova, što bi prosječno dalo 2 zgoditka po utakmici. Samo je jedna utakmica završila neodlučeno, ona između Francuza i Rumunja na kojoj ujedno nije postignut niti jedan pogodak.

Nizozemska raznijela Italiju

Među one koji su opravdali naziv favorita natjecanja možemo smjestiti četiri momčadi: Nizozemce, Španjolce, Portugalce i Nijemce. Nizozemci su vjerojatno ostavili najbolji dojam pošto su za protivnika u prvoj utakmici imali aktualne svjetske prvake Talijane koje su iz Berna ispratili s tri komada u Buffonovoj mreži. Uvjerljiva i iznimno atraktivna igra donijela im je epitet momčadi kola, ali i breme prvog favorita natjecanja.

Španjolska u znaku Fabregasa i Ville

Ništa manje uvjerljivi nisu bili niti Španjolci nakon jučerašnjeg lakog obračunavanja s Hiddinkovom momčadi. Njihova pobjeda još je vrjednija ako se zna da su Rusi uoči natjecanja slovili (i još uvijek slove) kao jedno od potencijalnih pozitivnih iznenađenja na Euru, a treba posebno istaknuti sjajnog Davida Villu koji je iza Akinfejeva spremio hat trick.

Portugalci pobijedili u nadigravanju sa Turcima

Portugalci su impresionirali prije svega iznimno atraktivnom igrom punom tempa i vrhunskih poteza, a tek onda rezultatom protiv hrabrih Turaka koji su unatoč inferiornosti pokazali zube i beskompromisno jurišali prema Ricardovim vratima. Utakmica je mogla završiti i drugačije da je Terimova momčad iskoristila jednu od brojnih prilika kod rezultata 1:0, nakon čega je uslijedio konačni šah-mat u sudačkoj nadoknadi i naizgled uvjerljiva pobjeda.

Nijemcima napad najveći forte

Naši sutrašnji protivnici Nijemci djelomično su opravdali status možda i najvećeg favorita natjecanja protiv njima uvijek neugodnih protivnika Poljaka. Iako igrom nisu nikoga oborili s nogu, upornost i njemačka čvrstoća donijela im je tri boda na startu natjecanja i vrlo vjerojatno plasman u sljedeći krug pošto je teško vjerovati da im neuvjerljiva Hrvatska i domaćin Austrija mogu pokvariti planove. Ne treba zaboraviti rezerve koje Loewova momčad još uvijek posjeduje posebno u napadačkom dijelu gdje se za udarnu postavu bore čak četiri izvanserijska napadača.

Talijani u rasulu nakon poraza

Ako ćemo o razočaranjima, pobjednici su bez dileme svjetski prvaci Talijani. Donadonijeva momčad proglašavana je jednim od favorita natjecanja sve dok ih paklena naranča nije nokautirala već u prvoj utakmici. Nezadovoljstvo je nakon teškog poraza kulminiralo pobunom igrača koji za debakl optužuju Donadonijevu taktiku i nedosljednost iako je talijanski strateg najavio da će za drugu utakmicu potpuno ispremiješati momčad.

Nemoćni Francuzi

Francuzima se ne može u tolikoj mjeri zamjeriti neodlučen rezultat protiv uistinu vrlo dobrih Rumunja, koliko su razočarali dosadnom i neambicioznim pristupom nedostojnim bivših europskih i svjetskih prvaka.

Hrvatska i Češka sretno i nezasluženo do pobjede

U skupinu najvećih razočarenja, unatoč pobjedama u prvom krugu treba uvrstiti i Hrvatsku te Češku. Bilićeva momčad 60 je minuta bila stjerana u vlastiti šesnaesterac pod pritiskom 95. reprezentacije svijeta, a samo su nam nesposobnost austrijskih nogometaša i sreća donijeli tri vrijedna boda. Još su sretniji bili Česi, donedavno jedna od najboljih europskih momčadi. Do pobjede protiv drugog domaćina došli su praktički nakon jedine prilike koja je još k tome proizašla iz velike greške švicarske obrane. Treba naglasiti da se Švicarcima na kraju prvog poluvremena ozlijedio ponajbolji realizator Alexander Frei, koji je do tada bio najbolji pojedinac susreta.

Indexova momčad prvog kola

Golman: Edwin Van der Sar (Nizozemska) je protiv Italije dokazao da u 37 godini uživa u najboljoj sezoni svoje duge i trofejima bogate karijere. Sjajnu formu iz Manchestera, s kojim je pokorio Englesku i Europu je pretočio i u reprezentaciju. U razbijanju svjetskih prvaka Talijana je igrao veliku ulogu, jer Nizozemska je zabila tri gola, ali je s nekim drugim na vratima, jednako toliko mogla i primiti.

Desni bek Sergio Ramos (Španjolska) čuva bok u našoj momčadi, jer iako su (nakon što su napunili rusku mrežu) svi slavili španjolske napadače, treba napomenuti kako je i španjolska obrana odigrala bez greške, a jedan od najboljih je bio upravo Realov branič.

Stoper Pepe (Portugal) jednostavno mora biti u momčadi jer je svim štovateljima nogometa kakvog prezentiraju Grci, Rumunji ili Hrvatska (u drugom poluvremenu protiv Austrije) pokazao kako su nekad davno, u vrijeme totalnog nogometa igrali "halfovi" i kada nije bilo ništa čudno da se vrhunski centralni branič probije do protivničkog gola i zabije gol, a da se ne radi o skoku nakon kornera ili slobodnjaka.

Drugi centralni branič je Peter Hansson (Švedska) koji je unutra jer ima velike zasluge u rušenju grčkog nogometocida. O Ibrinom majstorstvu i članstvu u ovom biranom klubu nešto kasnije, ali poseban je gušt bilo gledati kako teeški destruktivac Hansson upravo grčkim, krumpiravim stilom - iz nadskoka sa golmanom i nakon dva odbijanca - poentira za konačni potop Grka. I baš zato (i za inat Igoru Štimcu) Peter Hansson.

Lijevi bek je Joan Capdevilla (Španjolska) Sezonom za Villarreal u Primeri je pokazao kako je u velikoj formi, a na boku je maestralno odigrao za Furiju na otvaranju i zahvaljujući njegovim navođenim proigravanjima duboko sa španjolske polovice Villa je postigao dva zgoditka.

Desno krilo Dirk Kuyt (Nizozemska) je osvanuo na ovoj poziciji jer je to najbliže što ga možemo postaviti onome kako ga kao napadača gurnutog u stranu koriste Benitez i Van Basten u sustavima 4-3-3 ili 4-3-2-1. Kuyt je bio konstantna opasnost na desnoj strani za Talijane, a osim što je pustošio stranu na kojoj su bili Zambrotta i Gattuso, upisao je dvije asistencije za golove.

Središnji vezni su Joao Moutinho (Portugal) i Wesley Sneijder (Nizozemska).

"Portugalski Modrić" je također lagan kao perce, ali opasan kao vrag i dok se naš glavni kreativac nije uspio nametnuti protiv Austrije, Moutinho je izluđivao Turke, a njegova asistencija za drugi gol Portugala u prvom kolu je prava majstorija.

Sneijder je Talijanima zabio golčinu kakva se ne viđa baš često, ali to nije jedini razlog zbog kojeg je u dream-teamu. Ako ima pravde u modernom nogometu (u što čisto sumnjamo), po ovakvim igračima, a ne Charisteasu, bi trebali pamtiti ovaj Euro.

Lijevo u vezi se ofenzivno smjestio Lukas Podolski (Njemačka/Poljska) iza kojeg je turbulentno razdoblje, ispunjeno, kao i njegovo porijeklo, podvojenim osjećajima - Poljak je, a igra za Njemačku, kojoj je zabio dva gola i to nakon sezone za zaborav u Bayernu. Podolski je osim perfektnim drugim golom, simpatije pobrao i time što ni jedan od golova nije slavio, ne želeći likovati zbog golova zemlji iz koje su mu roditelji i gdje je rođen.

Napad je rezerviran za dva golgetera koji su bez dvojbe pokazali najviše od napadača: David Villa (Španjolska) je protiv Rusije sa tri efektna poentiranja pokazao sve odlike klasnog i rasnog napadača: pravovremenost, brzinu, dribling, osjećaj za igru i prostor, dok je njegov golgeterski instinkt rijetko ubojit.

Zlatan Ibrahimović (Švedska/Balkan) dobiva i specijalnu nagradu za povratak vjere u nogomet; ako smo Hanssona darivali zbog toga što je dekadentne Grke uništio njihovim oružjem, Zlatana slavimo zbog toga što je načeo omražene antinogometaše golom kakav vjerojatno tek on i još nekolicina na svijetu mogu postići. Trenutak kada je odjeknuo udarac po lopti prije nego što će odsjesti u rašljama ostaje u sjećanju, ravnopravno sa njegovim golom petom Talijanima na prošlom Euru.

Zvonko Alač/Marko Petrak
Foto: AFP