U LIPNJU prošle godine se 35-godišnji Ivan Jurić odlučio umiroviti, no time definitivno nije izašao iz nogometnih krugova. Nogomet je i danas ovom rođenom Splićaninu sve, samo što više ne "guta" pretrčane kilometre na travnjaku i nije neumorna karika nekog veznog reda, već stručnim okom promatra ono što se događa na travnjaku.

Nakon prekida karijere koja je 1994. godine počela u Hajduku Jurić je odmah uskočio u trenersko odijelo. U Genoi, njegovoj posljednjoj momčadi u kojoj je igrao, su imali dovoljno povjerenja u njega, te su mu dodijelili rad u momčadi do 21 godine. Stariji juniori Genoe se natječu u jednoj od tri skupine Primavere.

"Ljudi me tapšaju po ramenu, valjda mi onda dobro ide. Rezultati su najbolji dokaz neke momčadi i nekog trenera, a moj je sastav stvarno visoko. Vodeći smo u skupini ispred Fiorentine i Juventusa. Sigurni smo i za završni turnir. Zbilja je u ovom momentu situacija vrlo dobra", rekao je na početku razgovora za Totalsport Ivan Jurić.

Njegova momčad je u 25 odigranih utakmica skupila devetnaest pobjeda, uz dva remija i samo četiri poraza. U sve tri skupine bodovno je od njih samo bolja Roma (62 boda), dok su, primjerice, Milan i Inter tek na trećem, odnosno, četvrtom mjestu svoje skupine.

"Učim se, naravno, ovo je tek početak. Ambiciozan jesam, ovo je posao kojeg namjeravam raditi dosta dugo i valjda uspješno. Vidjet ćemo gdje ću završiti."

Neki mladi treneri rado pričaju o uzorima, neki će reći da su "sami svoji majstori", a Jurić po tom pitanju kaže:

"Gianpiero Gasperini je sigurno čovjek kojeg mogu nazvati uzorom. Stvarno sam dugo radio pod njim u karijeri i želio sam dosta toga "ukrasti" od njega prije no što sam sjeo na trenersku klupu. On je ovdje u Genoi napravio čudo."

S Gasperinijem je Jurić radio u Crotoneu, a potom je dotični 53-godišnji strateg krenuo put Genoe i poveo sa sobom Jurića. No, kakav je zapravo Jurić-trener? Ima li iste one igračke obrise?

"Nikada nisam bježao od toga da sam imao dosta igračkih nedostataka. Ali, vremenom, kako sam postajao stariji, sam ih prikrivao sve kvalitetnijim taktičkim postavljanjem na terenu. Taktički sam mnogo napredovao iz godine u godinu i tada sam znao da bih jednog dana volio biti trener. Taktika, studioznost i rad je ono što me vodi kroz novo zvanje."

Osjećamo da je talijanski trenerski štih prilično primjetan kod Vas?

" Apsolutno. U talijanskom nogometu sam proveo veliki dio svoje karijere, pa je i logično da su na mene najveći trag ostavili ovdašnji ljudi. No, nije samo to razlog takvog mog stava. Mislim da su talijanski nogometni treneri vrh. U taktičkom smislu nema boljih, oni su igru na rezultat doveli do savršenstva."

Mnogi nogometni stručnjaci, ali i laici, ne vole i ne propagiraju baš tu "igru na rezultat". Posljednji primjer je Jose Mourinho i njegov stav kada igra protiv Barcelone, svejedno je li trener Intera ili Reala.

"Moramo prvo znati da možda nikada na svijetu nije postojala momčad kao što je Barcelona. Ti ljudi igraju nemoguće, drže "balun" u nogama, igraju perfektno, talentirani su maksimalno. Protiv njih se i može jedino igrati taktički. Jedino ako postavite savršenu taktiku onda možete do uspjeha."

Znači, poštujete ono što radi Mourinho?

"Apsolutno, on je veliki majstor. Glupe su konstatacije o njemu kao isključivom motivatoru ili pomalo prgavoj osobi kakvim se predstavlja u javnosti. Vidjeti jedan njegov trening je sasvim dovoljno. Portugalac je taktički besprijekoran trener, pravi znalac od glave do pete."

Kako to da talijanski klubovi onda s trenerskim majstorstvom i savršenom igrom na rezultat padaju u euro-okvirima iz godine u godinu.

"Zadovoljili su se i stali. Više nije dovoljno samo to što imaju. Mnogi talijanski treneri su otišli po Europi i rade u drugim zemljama. Svi su napredovali u tom smislu."