Tekst: M.M.
Foto: Cropix

PREGLEDAVŠI sve što se događalo u kvalifikacijama za SP, ostaje dojam da se reprezentacija bavila mnogo više ostalim stvarima doli nogometom.

Nastavili gdje smo stali na Euru

Hrvatska je nogometna reprezentacija uspješno startala u kvalifikacijama za Svjetsko prvenstvo 2010. u Južnoj Africi, a svakog trenutka na terenu bilo je vidljivo koja je momčad peta, a koja 120. na svjetskoj rang-listi. Iako je suparnik bio europski četvrtoligaš, u igri vatrenih nije bilo ni mrvice podcjenjivanja i već u prvom poluvremenu Kazahstan je bio nokautiran. Prvi je gol zabio Niko Kovač, zatim je uslijedio lijepi gol Luke Modrića, a pobjedu je osigurao Mladen Petrić, desetak minuta prije kraja. Treba napomenuti da je uoči ove utakmice Slaven Bilić imao tek jednu dvojbu: Klasnić ili Petrić? S obzirom na suparnika, odlučio se za Klasnića, međutim treba priznati da ovaj nije ispunio očekivanja.

Debakl na Maksimiru

Četiri dana kasnije uslijedio je pravi test sposobnosti, na Maksimir je stigla reprezentacija Engleske predvođena Fabio Capellom. S Gordim Albionom stigao je i jedan od najtežih poraza vatrenih na domaćem terenu u povijesti. Osim prvih dvadesetak minuta, nismo uspjeli povezati više od dva pravih dodavanja na engleskoj polovici i ući u pravu priliku. Capello je dobro pročitao da najveća opasnost prijeti od osovine Modrić-Srna-Ćorluka, koja je bila potpuno zaustavljena. Na odmor smo otišli sa golom minusa, kojeg smo primili vrlo nesretno. Pranjić je pogodio Roberta Kovača, lopta se sretno se odbila do Walcotta koji je mirno realizirao za 1:0. Početak drugog poluvremena značio je i početka kraja, kad je Robert Kovač nakon dvoboja s Coleom isključen, po mišljenju većine promatrača, prestrogo. Nakon toga, utakmica je imala samo jedan smjer i bilo je samo pitanje s koliko ćemo pogodaka razlike izgubiti. Engleska je dominacija bila potpuna, i morali smo biti sretni što nismo primili još koji pogodak. Počasni gol Marija Mandžukića nije umanjio tugu. Pouka je bila da ćemo ubuduće u utakmice morati ulaziti s puno manje euforije...

Bojažljivi Bilić u Harkiv otišao po nulu

Mjesec dana kasnije nakon velikog udarca Gordog Albiona, Hrvatska je otišla na teško gostovanje u ukrajinski Harkiv. Vatreni su odigrali tešku utakmicu, protiv jedne čvrste momčadi. Naši su reprezentativci imali bolje i konkretnije šanse, no veći dio utakmice nedostajalo nam je više aktivnosti u napadu i malo sreće u nekim situacijama. Mnogi smatraju da je Bilić prepadnut Capellovom lekcijom u Harkiv došao s vrlo defenzivnom varijantom u glavi. Naime, osvojili smo ono po što smo, po riječima izbornika, i došli, a to je bod. Na kraju je dojam da smo mogli i bolje proći te izvući sva tri boda da smo bili malo hrabriji. Prekasno smo počeli igrati našu igru, ispitivanje snaga trajalo je predugo, a Olić je ipak trebao imati nekoga kraj sebe u napadu.  No ovaj bod i prikazana igra morali su zadovoljiti navijače nakon potopa od Engleza. Bio je to put oporavka...

Šest andorskih bodova

Uslijedile su dvije utakmice koje su baš trebale izabranicima Slavena Bilića. Što se tiče prve utakmice, tri klasična napadača u prvih 11 naših značila su samo jedno, Hrvatska je protiv Andore osim o tri boda razmišljala i kako poboljšati gol-razliku, koja je u određenom raspletu, na kraju kvalifikacija, mogla biti itekako značajna. S Andorom je u pravilu najteže igrati dok ne postigneš prvi gol, a nama je srećom pošlo za rukom to napraviti već u 16.minuti. Inače, u Maksimiru je tada briljirao Rakitić koji je na koncu bio strijelac dva gola. I u drugoj utakmici, u Valleti, Hrvatska je rano povela, međutim strijelci nisu bili raspoloženi i na kraju smo slavili tek sa 2:0. Bila je to uspavanka na koju nitko nije htio niti imao pravo trošiti previše tinte. Pisali su se samo bodovi...

Jurićeva nepromišljenost glavni razlog posrtanja protiv Ukrajine?

Kada je 6. lipnja ove godine u Zagreb stigla Ukrajina svi su bili uvjereni kako nam tri boda ne može izmaći. Hrvatska se oporavila od debakla protiv Engleske, a Ukrajince smo nadigrali u Harkivu pa kako onda na Maksimiru imaju što tražiti. Međutim, uslijed afere sa izjavama Ivana Jurića, koji je neke suigrače okarakterizirao limitiranima, dogodila se jedna od lošijih prezentacija hrvatske reprezentacije. Naime, dobrih završnih 20-ak minuta gdje smo pogodili dvije vratnice, nije bilo dovoljno Hrvatskoj da izbori išta više od remija i to uz dosta sreće. Ukrajina je odigrala puno bolje nego u Kijevu, nisu gosti zaigrali na bod, ali su ga zasluženo osvojili i tako stigli u ipak malo ugodniju poziciju u odnosu na Hrvatsku uoči nastavka kvalifikacija. Tada smo svi više manje shvatili da će put do JAR-a bit izrazito trnovit.

"Minsko polje" Hrvate napunilo optimizmom

Nešto više od dva mjeseca kasnije Hrvatska je imala utakmicu odluke, gostovanje na "minskom polju". Srećom pa su Vatreni, predstavom koja uvelike podsjeća na one otprije petnaestak mjeseci, slavili rezultatom 3:1. Iako su se dvostruki strijelac Olić i Eduardo potrudili da konačni dojam bude više no dobar, bilo je dosta nespretnosti u igru, pogotovo što se tiče obrambenog dijela. Međutim, cilj je bio ispunjen, a Vatreni su se kući vratili sa tri vrlo važna boda. Ono što valja istaknuti jest činjenica da je u Minsku Hrvatska nakon dugo vremena napokon zaigrala u idealnoj momčadi, što je na koncu uslijed viđene predstave, sve Hrvate napunilo optimizmom.

"Hvala Vedranu Runji"

Početkom rujna Hrvatska je dočekala Bjeloruse i svi su očekivali još jedno gaženje protivnika od probuđene hrvatske reprezentacije prije famoznog gostovanja na Wembleyu. No, bila je to sušta suprotnost. Naime, iako su gosti doputovali bez svojih najboljih igrača Hleba i Kutuzova, pokazali su da su vrlo ozbiljan protivnik i da nisu pucali praznim puškama kada su najavljivali pozitivan rezultat. Hrvatska je na koncu pobijedila sa minimalnih 1:0, a u posljednjih dvadeset minuta Vedran Runje obranio je tri zastrašujuće dobre prilike gostiju. Po prvi je Runje u životu doživio i skandiranje raspoloženih maksimirskih tribina. Utakmicu je obilježila još jedna negativnost. Desetak minuta prije kraja susreta, Vedran Ćorluka zaradio bezrazložno je zaradio crveni karton, koji će se kasnije pokazati kao jedan od presudnih faktora na Wembleyu.

Osveta Gordog Albiona koja će se dugo pamtiti

Ne treba posebno naglašavati da je Hrvatska na susret kvalifikacija, na Wembley otišla vrlo bojažljivo. Bilić je morao skrpati momčad, Hrvatska je izgledala vrlo slabo protiv Bjelorusije, a na Wembleyu nas je čekalo 90 tisuća ljudi željnih žestoke osvete. To su i dobili...Nikad lošija hrvatska reprezentacija posramljena je od strane sjajnih Engleza s 5:1. Niti jednog trenutka Bilićeva momčad nije podsjetila na onu od prije dvije godine, djelovali smo uplašeno, bez samopouzdanja, bez vjere da se bez Luke Modrića nešto može učiniti. Na koncu, zaključak je bio da smo dobro i prošli što smo primili samo pet golova. Bilićevi eksperimenti poput onog, Pokrivač na lijevom beku, pokazali su se kao teški promašaji, a Hrvatska, što je najgore od svega, više nije ovisila sama o sebi, već o bogatim Ukrajincima.

Pobjeda za kraj

I prije posljednje kvalifikacijske utakmice u Astani znali smo da nam za odlazak u dodatne kvalifikacije treba čudo u Andorri. Ono se nije dogodilo, a reprezentativci su pod pritiskom druge afere u kvalifikacijama odigrali jednu borbenu utakmicu u kojoj su na koncu izvoljevali pobjedu u posljednjim trenucima susreta. Borili su se Vatreni da dokažu da nisu pijanice, da se bore za hrvatski dres, da još vrijede... Kažu opet ih nije htjela sreća, koja je jedan od bitnijih krivaca što nećemo vidjeti Sp. Ništa posebno nisu oni dokazali, osim da one Hrvatske koje je gazila prije dvije godine nema više ni sjene.