Kada nogometašu stane srce

Piše:
srijeda, 29.8.2007. 12:11
Smanji veličinu slova Tekst Povećaj veličinu slova

SPORT je sinonim snage, sklada i ljepote, no ponekad nepoštivanje zdravstvenih normi, neprecizno izvedeni pregledi i neznanje u sportaša dovedu do tragedije. Priličan je broj poznatih profesionalnih nogometaša skončao život zbog bavljenja sportom kojemu nasilje nije svrha.

U Italiji je najpoznatiji slučaj igrača Perugije, Renata Curija, koji se 30. listopada 1977. na utakmici s Juventusom srušio na travnjak početkom drugog poluvremena od srčanog udara. Autopsija je otkrila srčanu manu, koja međutim nije bila zabilježena na prethodnim liječničkim pregledima. Perugijin stadion danas nosi Curijevo ime.

U novije je vrijeme najslavnija žrtva nogometnih napora ili nedovoljno temeljitih pregleda Kamerunac Marc-Vivien Foé. Ovaj je vezni igrač Manchester Cityja pretrpio srčani udar 26. lipnja 2003. na utakmici Kupa konfederacija protiv Kolumbije u Lyonu. Onesvijestio se tijekom drugog poluvremena i preminuo sat kasnije, unatoč intenzivnoj njezi i pokušajima reanimacije. Specijalisti su tek naknadno utvrdili da je imao urođeno preveliku lijevu klijetku.

Tragedija u  Guimaraesu

Samo pola godine kasnije standardni mađarski reprezentativac Miklos Feher potpuno se neočekivano srušio na terenu pri kraju utakmice njegove Benfice kod Vitorije u Guimaraesu, par trenutaka nakon što mu je pokazan žuti karton. Prvi koji je "Mikiju" priskočio u pomoć bio je Tomo Šokota, a ubrzo je prebačen u najbližu bolnicu. Ni u njegovom slučaju pokušaji oživljavanja nisu imali uspjeha. Napadač s 25 nastupa u reprezentaciji otišao je na drugi svijet sa samo 24 godine, a Benficini ga navijači nikad nisu zaboravili.

U listopadu iste godine na terenu je umro Brazilac Serginho, branič Sao Caetana, pet minuta nakon početka drugog poluvremena utakmice sa Sao Paulom. Čim je kolabirao, klupski mu je liječnik pritrčao i ne osjetivši mu puls pristupio davanju umjetnog disanja, dok mu je maser davao srčanu masažu. Nije bilo učinka i Serginho je ubrzo proglašen mrtvim.

 1973. Pedro Berruezo iz Seville trpi srčani udar 7. siječnja na utakmici protiv Pontevedrea i umire na travnjaku. Dva tjedna ranije također mu je bilo pozlilo, ali bez neposrednih posljedica.

 1977. Michel Soulier iz Namur Sportsa dobiva snažan udarac loptom u prsa tijekom ligaške utakmice protiv Anderlechta; udarac je izazvao srčani udar i umire u bolnici. Danas se po njemu zove Namurov stadion.

1982. Brazilac Carlos Alberto Barbosa (26) umire od srčanog udara na utakmici brazilskog prvenstva.

1983. Victor Trossero (29), centarfor River Platea, umire od srčanog udara u svlačionici poslije utakmice s Rosarijem.

1985. Jock Stein, škotski izbornik, gubi život od infakrta 10. rujna na utakmici s Walesom u Glasgowu.

1986. Vratar Malage Jose Antonio Gallardo (25) prima udarac u glavu na utakmici s Celtom. Isprva se dobro oporavio, ali je 17 dana kasnije pao u komu i umro za tjedan dana.

1989. Nigerijski reprezentativac Samuel Okwaraji (24), prethodno Dinamov igrač, umire 10 minuta nakon kvalifikacijske utakmice za Mundial protiv Angole.

1990. Vagner (25), brazilski branič, trpi kobnu ozljedu kičme na utakmici Parana Cluba i Campo Muraa 7. travnja te izdiše tjedan kasnije.

1995. Indonezijski as Mistar (25) pogiba u bizarnom incidentu. Prilikom treninga na teren upada krdo svinja i gazi ga na smrt. Na pogrebu ga ispraća 50.000 poklonika.

TEKST SE NASTAVLJA ISPOD OGLASA

2000. Rumunj Catalin Hildan (31) pada kao pokošen tijekom utakmice svog Dinama iz Bukurešta. Sjeverna tribina Dinamova stadiona nazvana je po njemu.

2001. Dva trećeligaška igrača iz Gvatemale pogibaju od udara groma. Imali su kopačke s aluminijskim čepovima, koji su privukli struju.

2001. Vratar moskovskog CSKA, Sergej Perhun (23) umire 28. kolovoza od moždanog endema poslije 10 dana kome. Bio je pretrpio težak udarac glavom u glavu na utakmici ruske lige.

2003. Jose Roberto Rodas, paragvajski sudac, izdiše od srčanog udara na utakmici Guaranija i Asunciona u veljači.

2003. Max (21), stoper Botafoga iz Ribeirao Preta, umire isti dan kad i Foe u Lyonu, također od infarkta.

Uspomene na Ramljaka i Herjavca i danas žive

Pogibije nogometaša i nogometnih djelatnika izvan terena također nisu neuobičajene.

1978. Veliki Dinamov branič Mladen Ramljak pogiba 14. rujna u prometnoj nesreći. Bio je osvajač Kupa velesajamskih gradova 1967. s Dinamom i Kupa UEFA 1974. s Feyenoordom. Pionirski nogometni turnir nosi njegovo ime.

1985. Vrlo popularan Partizanov centarfor Dragan Mance (23) udara autom u rasvjetni stup i ostaje na mjestu mrtav. Bio je naglo skrenuo kako bi izbjegao djevojčicu koja je pretrčavala cestu.

1989. U razmaku od nekoliko dana u kasno ljeto smrtno stradavaju dvije legende - Poljak Kazimierz Deyna i Talijan Gaetano Scirea, obojica u prometnim nesrećama. Ironijom sudbine, Scirea pogiba u Poljskoj, Deyna u SAD.

1994. Kolumbijski reprezentativac Andres Escobar upucan je par dana nakon povratka sa Svjetskog prvenstva u SAD, gdje je Kolumbija ispala zbog njegovog autogola protiv domaćina. Misli se da ga je ludi navijač ubio zbog autogola, no postoje i teorije o mafijaški motiviranom ubojstvu.

2001. Hrvatski nogomet trpi težak udarac 20. srpnja kad Anđelko Herjavec gubi život u sudaru u blizini Zadra.

2002. Nogometaš Osijeka Danijel Popović pogiba u prometnoj nesreći.

2003. Nogometaš Varteksa Silvester Sabolčki također gubi život u automobilskoj nesreći.

Totalsport
Foto: AFP

Komentari
Komentari na forumu objavljuju se u realnom vremenu i Index.hr ne može se smatrati odgovornim za izrečeno. Zabranjeno je vrijeđanje, psovanje i klevetanje. Upisi s takvim sadržajem bit će izbrisani, a njihovi autori prijavljeni nadležnim službama.


Vezano
Vijesti  |  Tagovi
Najpopularnije
Danas  |  Jučer  |  Tjedan
Najnovije