Kako je bilo divno živjeti u vrijeme Dražena Petrovića
Tekst se nastavlja ispod oglasa
Montaža Index (Screnshot YouTube)
U WROCLAWU sedmog lipnja 1993., u kvalifikacijama protiv Slovenije, u jednoj sasvim rezultatski nevažnoj utakmici, kapetan je posljednji put predvodio hrvatsku reprezentaciju. Sljedećeg dana krenuo je s momčadi prema Zagrebu. Iskrcao se u Frankfurtu, pozdravio s ostatkom momčadi i autom produžio prema Münchenu. Preko Ingolstada.
''Stojko, gdje ćeš spavati? U Intercontiju. Ok. Nazvat ću te večeras telefonom''.
Nije nazvao. Njegove stvari sletjele su u Zagreb. On se nije vratio.
Na današnji dan, prije točno 23 godine u prometnoj nesreći kod mjesta Ingolstadta na autocesti Frankfurt - München poginuo je jedan od najvećih europskih košarkaša svih vremena, Dražen Petrović.
Dražen je poginuo u ono ratno i olovno doba kad su njegov Šibenik i njegova Hrvatska krvarili. Smrt i razaranja bili su tužna svakodnevnica, no čak i onda ostalo je dovoljno suza za čovjeka koji je obilježio živote tisućama.
Svijet sporta bio je preuzak za sve ono što je Dražen nudio
Kako je bilo divno živjeti u vrijeme Dražena Petrovića. Gledati ga kako igra, kako pobjeđuje, kako se zabavlja, kako se veseli. Nikad Dražen nije bio običan košarkaš, samo košarkaš. Premda najbolji na svijetu, bio je i puno više od običnog sportaša. Svijet sporta bio je preuzak za sve ono što je Dražen nudio. Dražen je bio uzor, ne samo djeci, već i odraslima.
Znate li nešto više o temi ili želite prijaviti grešku u tekstu?
Tražimo sadržaj koji
bi Vas mogao zanimati
bi Vas mogao zanimati
Izdvojeno
Pročitajte još
Učitavanje komentara
Tražimo sadržaj koji
bi Vas mogao zanimati
bi Vas mogao zanimati