Hrvatski nogometaši i treneri

Mario Pašalić za Index: Mourinho mi je rekao da je pitanje vremena kad će me vratiti

KLJUČNI PODACI
  • Mario Pašalić, junak Elcheovog proljeća za Index priča o velikom uspjehu svog kluba, o stanju u Hajduku, Mourinhu te mogućem pozivu Nike Kovača
Piše: Saša Čobanov
petak, 8.5.2015. 23:13
Smanji veličinu slova Tekst Povećaj veličinu slova

Montaža Index, Screenshot

NEGDJE oko Božića situacija u Primeri bila je poprilično jasna, kako na vrhu, tako i na dnu. Real je gazio sve pred sobom, nizao je rekord za rekordom, i mnogi su očekivali da će Madriđani s lakoćom osvojiti naslov španjolskog prvaka. Na dnu također nije bilo većih upitnika jer je Elche bio čvrsto prikovan za dno s jedva matematičkim izgledima da spasi prvoligaški status.
 
Međutim, baš kako je Real krenuo u slobodni pad, tako je i Elche jurnuo prema vrhu. Tri kola prije kraja otpisana momčad i teoretski je osigurala opstanak, a jedan od najzaslužnijih za to je hrvatski veznjak Mario Pašalić.
 
Pašalić, nogometaš Chelseaja na posudbi u Elcheu, u posljednjih mjesec dana zabio je tri ključna gola protiv direktnih konkurenata za opstanak i postao je hit igrač Primere.
 
S potencijalnim hrvatskim reprezentativcem smo razgovarali o ''uskrslom'' Elcheu, krizi u Hajduku, Chelseaju i Mourinhu, Messiju te o mogućem pozivu Nike Kovača.
Jesi li čuo da si trenutno najmlađi standardni zadnji vezni u Ligama petice?
 
''Znam za taj podatak, ali, iskreno, ne mislim da je to neko ne znam kako veliko postignuće. Puno je važnije što smo tri kola prije kraja osigurali opstanak, a to je bio cilj koji smo postavili na početku sezone.''
 
Slavi li se u gradu taj uspjeh?
 
''Uoči Božića bili smo u očajnoj situaciji. Imali smo samo 17 bodova na kontu i bili smo uvjerljivo posljednji. Tek se tada moglo osjetiti koliko cijeli grad živi za taj klub i kako se svi nadaju čudu i opstanku. Nakon Božića se nešto prelomilo, najviše u našim glavama. Kvalitetu smo imali i prije, no problem je bio u tome što nije bilo kemije u momčadi. Na sreću, krenulo nam je, posložili smo se, pronašli smo igru i tri kola prije kraja osigurali smo opstanak. Tri preostale utakmice, protiv Villarreala, Bilbaa i Levantea odigrat ćemo za svoj gušt, bez ikakvog pritiska i presinga. Mislim da smo to zaslužili, da po prvi put u sezoni uživamo u nogometu u pravom smislu te riječi.''
 
Kad si lani odlazio iz Hajduka, jesi li bio sretan što ti se otvorila prilika o kojoj mnogi tvoji vršnjaci sanjaju ili si bio svjestan da je tvoj transfer na neki način spas za klub? Drugim riječima, jesi li želio otići ili si morao otići?
 
''Iskreno, koliko god je to čast za igrača kad te zove velikan kao što je Chelsea, nije mi bilo svejedno. Na prvoj pressici, odmah nakon što sam potpisao prvi profesionalni ugovor s Hajdukom rekao sam da mi je cilj i želja ostaviti trag u klubu koji je za mene puno više od običnog kluba. U tom trenutku mi je prošlo kroz glavu da bih najradije ostao u Hajduku cijeli život. Hajduk je pojam za svakog Dalmatinca i igranje u takvom klubu smatrao sam čašću i privilegijom.
 
Nažalost, vidim da je takvih razmišljanja sve manje. Danas se djeca na potpuno pogrešan način odgajaju. Razni menadžeri, pa na koncu i roditelji u klincu od 12, 13 godina ne vide dijete, već sredstvo na čemu će zaraditi, dok se dijete zapravo ništa ne pita. Apsurdno je da klinac koji još nije ni zaigrao za juniore sanjari kako će igrati u Barceloni ili Realu i kako će zarađivati milijune. Po meni je to sasvim pogrešan pristup koji dugoročno ne može dovesti do ničega dobroga. Međutim, ako uporno treniraš, ako stojiš čvrsto na zemlji, ako slijediš ispravan i jedini pravi put, onda će kad-tad sve doći na svoje.
 
Nisam želio napustiti Hajduk, ali bilo mi je jasno u kakvoj se situaciji klub nalazi. Prvi cilj mi je bio ostati u Hajduku što duže, pa vrijeme što donese, no situacija je bila takva da je gorjelo pod nogama i morao sam ići već nakon samo jedne sezone.''
 
Iako si u Španjolskoj, vjerujemo da itekako pratiš situaciju u Hajduku. Kako gledaš na situaciju u kojoj se Hajduk sad nalazi?
 
''Ubija me to, no ne odustajem od svojih snova u kojima je Hajduk ponovno velik klub kakav je nekad bio. Duboko sam uvjeren da će ovaj tamni oblak preletjeti Poljud i da će Hajduk opet biti klub koji će se svake sezone boriti za trofeje i za Europu. Da će stadion biti pun i kad se budu igrale one takozvane male utakmice te da će Hajduk opet biti pojam i institucija. Užasno mi je sad kad sam vani pa kad čitam da klub prodaje svakog mladog igrača prvom zainteresiranom kupcu, tek toliko da ga se proda i da se pokrpa neka pukotina. To mi je grozno.''
 
Ne misliš li da su takve ''nasilne'' prodaje zapravo potpuno pogrešne? Klub koji kupuje takvog igrača itekako je svjestan da je prodavatelj očajan i da ga prodaje samo da nešto zaradi. Jasno da će u tom slučaju ponuditi znatno manju svotu nego što li taj igrač realno vrijedi. Slažeš li se?
 
''Jasna stvar. Klub koji kupuje dobro zna da klub koji prodaje nije u financijski bajnoj situaciji i svjestan je da će igrača dobiti gotovo za bilo kakvu cifru koju ponudi. Takve me stvari bole kad čitam da se događaju u mom Hajduku.''
 
 
''Ma to vam je trebala biti isključivo interna zezancija između nas dvojice. Znamo se još od kadetskih dana, bili smo cimeri na svim gostovanjima i iznenadilo me kad sam vidio da su neke novine tu šalu uzele kao ozbiljnu.''
 
Kad smo već kod Bradarića, što misliš o njegovom transferu u Rijeku? Taj prelazak je podigao puno prašine, a navijači su zamjerali upravi Hajduka što direktnom konkurentu prodaje ponajboljeg igrača.
 
''Zaista ne znam sve detalje te priče. Navodno se ponovio scenariji kao i prije godinu dana sa mnom. Klub je bio u situaciji da je po svaku cijenu morao nekog prodati, a kako su propali transferi nekih igrača prama vani, vjerojatno je to bilo jedino rješenje za spas kluba. No, ako se mene pita, u Hrvatskoj postoji samo jedan klub. Poštujem pravo na svačiji izbor i mišljenje, no ja u Rijeku ne bih išao.''
 
Hajduk je nekoć bio pravi rasadnik talenata od kojeg je koristi imala i reprezentacija. Sad više nije tako, a nevjerojatno zvuči činjenica da U-17 reprezentacija Hrvatske ovih dana igra EP u Bugarskoj bez ijednog igrača Hajduka. Također, godinama se sve uprave na Poljudu pozivaju na ''našu dicu'', no te dice nema ni u prvoj momčadi. Tu su Kalinić, Vlašić i Balić i to je više-manje to. Kako je to moguće?
 
''Nemam pojma što da vam odgovorim na ovo pitanje. Zaista ne znam što se događa. Kad sam ja igrao u Splitu, dobar dio reprezentativnih selekcija tog mog 94./95. godišta činili su igrači Hajduka. Iskreno, ne znam te momke koji sad igraju dolje, niti znam tko ih vodi. Također, ne znam je li baš tolika razlika u kvaliteti između Dinamovih kadeta i naših, no da je nevjerojatno, je.''
 
Znam da si dobar s Tonćijem Mujanom. Predviđali su mu sjajnu karijeru, no izgleda da se putem malo pogubio. Što se događa s njim? Jeste li u kontaktu?
 
''Naravno da se čujemo. Najviše s njim i Zvonom Milićem. Skupa smo nakon sedam godina s Hajdukom osvojili kadetsko prvenstvo. Obojica smo čak u isto vrijeme dobili i priliku u prvoj momčadi, skupa smo potpisali i ugovor. No, omele su ga najprije ozljede, pa se nije nametnuo. Otišao je na posudbu u Deportivo, a kad se vratio ponovno je imao peh s ozljedom. Mislim da je dva ili tri puta teže ozlijedio rame. No, riječ je o odličnom igraču. Uživao sam igrati s njim. Godinama smo igrali zajedno, blizu jedan drugoga i znali smo se u dušu. Ako mu se poklopi sve sa zdravljem, uvjeren sam da će se nametnuti u prvoj momčadi te da će biti jedan od nositelja Hajduka.''
 
Pređimo mi s hrvatskih na španjolske travnjake. U posljednjih mjesec dana igraš u životnoj formi. Cordoba, Deportivo, Malaga, tri utakmice i tri gola. A što je najvažnije, ti golovi dobivaju na vrijednosti kad znamo da si ih zabio protiv direktnih rivala za opstanak. Zar si s pozicije zadnjeg veznog postao golgeter?
 
''Ha-ha, ma ne. Stvar je u tome što svaki igrač koji dolazi iz HNL-a u neku jaču ligu, a Primera je sigurno jedna od najjačih liga na svijetu, treba nekoliko mjeseci prilagodbe. Nemate pojma kolika je to razlika. Od same igre i načina igre, pa sve do profesionalizma i kulture nogometa. Razlike su drastične i priznajem da mi je trebalo neko vrijeme da se naviknem i nametnem. Počeo sam u prva dva kola, onda je bila reprezentativna pauza, pa me nije bilo osam kola. Jednostavno, morate biti spremni na nove uvjete, na novi i potpuno drugačiji način rada. Nevjerojatno je kolika je to razlika u tempu, jačini, brzini, u svakom segmentu igre. Trebalo mi je neko vrijeme da sve to pohvatam, da se prilagodim i trebao mi je taj prvi gol. Kad je on došao, znao sam da će mi se otvoriti.''
 

Jesi li stekao sad status zvijezde u gradu? 
TEKST SE NASTAVLJA ISPOD OGLASA
 
''Elche je mali grad i ovdje svi vole nogomet. Možete zamisliti što znači za jednu tako malu sredinu imati prvoligaša kojem u goste dolaze Real ili Barcelona. Naravno da kad me ljudi vide na ulici da me prepoznaju, zaustave, upitaju nešto, traže autogram. Ovdje ljudi vole svoj klub, no da budem iskren, daleko je to od onoga u Splitu. Ljubav prema Hajduku je jedinstvena.''
 
Kakav je život u Španjolskoj? Kako si se prilagodio?
 
''Reći ću samo da uživam. Grad je divan, taman po mojoj mjeri. Ljudi su pristupačni, dragi. Klima je kao u Splitu, čak i blaža. Ovdje je već sad preko 30 stupnjeva, već je počelo ljeto. Zaista mi je lijepo. Tu mi je i djevojka i nemam niti jednu zamjerku.''
 
U jakim ligama kao što su Lige petice, utakmice za opstanak možda su i dramatičnije od onih koji se igraju za titule. Tu je ulog ogroman i nerijetko se igra na nož. Upravo takve utakmice su te izbacile u prvi plan, što je jako čudno da jedan tako mlad nogometaš postane ključan igrač momčadi u borbi za opstanak. Smatraš li da te je to iskustvo promijenilo, odnosno, misliš li da si sad tek postao pravi igrač?
 
''Desetak klubova koji se bore za opstanak, gotovo da se bore za goli život. Nitko ne želi ispasti jer je financijski gubitak u tom slučaju strašan. Svaka se utakmica igra bukvalno na život i smrt i trebaš biti mentalno jak za izdržati sve to.
 
Napredovao sam, toga sam svjestan, međutim, ne smatram da sam odigrao ništa bolje nego što to optimalno i mogu. Kako sam rekao, trebalo mi je samo malo vremena da se neke stvari poslože. Sad mi ide dobro, igram odlično i uvjeren sam da u budućnosti mogu još samo bolje. Imam još dosta prostora za napredak, a cilj mi je da i te neke nedostatke u igri popravim.''
 
Kakav je osjećaj igrati protiv jednog Lea Messija ili Cristiana Ronalda?
 
''Neopisiv. Do prije godina dana sam gledao te igrače preko TV-a i divio sam im se, a sad se usred Camp Noua ili Santiago Bernabeua s tim istim igračima u nekim duelima borim za loptu. Osjećaj je zaista nevjerojatan. Nekad mi se čini da sanjam.''
 
Kako to uživo izgleda kad Messi uzme loptu, predribla pola momčadi i zabije gol? Sigurno nije isto kao i kad ga gledaš na TV-u?
 
''Messi je čudesan igrač. Tek kad uživo igraš protiv njega vidiš što sve može. Misliš da si koncentriran sto posto, misliš da ga imaš pod kontrolom, a onda te u sekundi napravi smiješnim. Pa vidjeli ste što je u srijedu napravio sirotom Boatengu, ne nekom seoskom nogometašu, već standardnom reprezentativcu aktualnih svjetskih prvaka. Ukratko, kad vidiš Messija kako igra zahvaljuješ bogu što ti je dao priliku da igraš protiv jednog takvog vanzemaljca.''
 
Vjerujem da postoji razlika, čisto u psihi, igrati protiv manjih klubova u odnosu na Barcelonu ili Real, čije su svlačionice pune superzvijezda. Postoji li neka vrsta treme ili straha kad znaš da te čeka meč s igračima, koji te u svakom trenutku mogu napraviti smiješnim i zabiti ti 7, 8 komada? 
 
''Treme ima, respekta ima, no kad krene meč o tome više ne razmišljaš. Jedino ti je na pameti kako pomoći svojoj momčadi, odigrati što bolje, dati sve od sebe, pa što bog da. Međutim, naravno da igrati protiv Barcelone ili npr. Valencije ili Villarreala nije isto. Barca je skup 11 igrača najboljih na svijetu, koji još imaju i Messija i moraš se moliti da njima bude malo lošiji dan, a tebi da ide sve kako si zamislio. Jedino tako možeš nešto napraviti.''
 
Igrao si samo jednu sezonu u Hajduku, a onda si dobio poziv vjerojatno najboljeg trenera na svijetu u posljednjih 20 godina. Kako si se osjećao kad je stigao poziv Mourinha?
 
''Teško je to objasniti. Kad sam shvatio što se dešava najprije mi nije bilo baš sve jasno, no kad sam otišao u London i kad sam s njima desetak dana trenirao shvatio sam o kakvim ljudima i kakvim igračima se radi. Zaista je privilegij za svakog nogometaša biti među takvim nogometnim veličinama.''
 
 
 
Kakav je Mourinho privatno?
 
''Znam da ga dosta ljudi ne voli jer se u javnosti predstavlja kao prgav i incidentan tip, no vjerujte mi, to je sve dio njegove taktike. Sve je to maska. Riječ je o jednoj izuzetnoj osobi, krasnom čovjeku i vrhunskom stručnjaku. Pazite, ja dođem u London kao klinac među sva ta imena koja sam do jučer samo gledao na TV-u, a tamo me dočekaju kao da sam deset godina s njima. Mourinho je imao toliko strpljenja sa mnom i dan danas mi vjeruje. U stalnom smo kontaktu, prati moj napredak i poručio mi je da ako nastavim ovako igrati da je samo pitanje vremena kad će me zvati nazad.''
 
Očekuješ li poziv nazad već ovo ljeto?
 
''Iskreno, i ne baš. Svjestan sam kakva je momčad Chelsea i kakve klase tamo igraju. Mislim da bi za mene bilo puno bolje da budem u klubu u kojem ću igrati. U Elcheu mi je predivno, no volio bih samo da budemo malo više konkurentni, da se borimo za pozicije koje vode u Europu, a ne za ostanak. Volio bih ostati u Španjolskoj, ali u klubu koji će imati više ambicija.'' 
 
Izjavili ste da vam je Bane Ivanović stalno bio na raspolaganju kad ste došli u London.
 
''Da, i on i Matić. Zaista su mi bili od velike pomoći. Bili su mi prava podrška i tretirali su me kao mlađeg brata. Išli smo na večere i družili se poslije treninga. Vidi se da su veliki nogometaši i vrhunski ljudi. Užasno mi je drago kad sam vidio da su obojica izabrani u idealnu momčad Premierlige. Zaslužili su to.''
 
Već si bio na širem popisu Nike Kovača, no nakon ovih posljednjih igara ne sumnjamo da ti je ime debelo podcrtano u izbornikovom notesu. Posebice jer smo najviše deficitarni upravo na poziciji zadnjeg veznog. Očekuješ li poziv?
 
''Mislim da bi bilo licemjerno reći da bilo što drugo osim da se toplo nadam da će taj dan jednom doći. Naravno da očekujem. Međutim, smatram da do tog poziva mogu doći isključivo dobrim igrama, a ne medijskom samopromidžbom. Izbornik zna svoj posao i zna što može dobiti od svakog igrača. Na meni je da igram najbolje što znam i da se nadam. S druge strane, veselim se kao malo dijete svakom okupljanju i mlade reprezentacije.''
 
Za kraj, Real ili Barcelona, tko će biti prvak?
 
''Teško pitanje. Barca je u prednosti. Imaju dva boda viška i čini mi se da su u boljoj formi. Imaju i Messija. No mislim da će nijanse odlučivati. Međutim, da vam budem iskren, nije me baš previše ni briga tko će biti prvak. Ne gajim simpatije ni prema jednima ni prema drugima. Hajduk je jedan, sve ostalo je manje bitno.''

 

 
Komentari
Komentari na forumu objavljuju se u realnom vremenu i Index.hr ne može se smatrati odgovornim za izrečeno. Zabranjeno je vrijeđanje, psovanje i klevetanje. Upisi s takvim sadržajem bit će izbrisani, a njihovi autori prijavljeni nadležnim službama.


Vezano
Vijesti  |  Tagovi
Najpopularnije
Danas  |  Jučer  |  Tjedan
Najnovije