Europske lige

Monaco, kao i Mamićev Dinamo, klub bez navijača

KLJUČNI PODACI
  • Monaco, klub velike prošlosti i sjajnih rezultata, nema svoju publiku
Piše: S.Č
četvrtak, 12.2.2015. 08:00
Smanji veličinu slova Tekst Povećaj veličinu slova

Foto: Guliver Image/Getty Images, Hina, Screenshot L'Equipe; FC Monaco/Stephane Senaux

JOŠ pamtimo one sramotne i tragikomične pokušaje Dinamove uprave da kupi navijače koji će gledati poraze GNK Obiteljskog u Ligi prvaka, no izgleda da se slična priča odvija i u Francuskoj. U posljednjem broju L"Equipe se sprda na Monacov račun i piše da je klub iz Kneževine prodavao ulaznice za derbi protiv vodećeg Lyona za samo 1 euro, no ni to nije upalilo – stadion je unatoč tome bio gotovo prazan.

''Koga još zanima Monaco'', naslov je L'Equipea kojim je najavio susret u Kupu protiv Rennesa. Očekivalo se oko tri tisuće ljudi, službena brojka s utakmice je bliža 4 tisuće, a većina njih stigla je samo da bi pozdravila legendu kluba Davida Trezegueta, koji je izveo početni udarac.
 
 

Trezeguet je Monacu donio sreću jer su zabili nakon 300 minuta bez pogotka.

Almamy Toure je zabio u 9. minuti za vodstvo domaćih, Wallace je dvije minute kasnije povisio, a Pedro Henrique u 34. minuti smanjio zaostatak. Martial je iz jedanaesterca potvrdio pobjedu u 67. minuti. Jedan od najboljih igrača Monaca ove sezone Danijel Subašić s klupe je odgledao utakmicu.

Na stadionu je ipak bilo samo oko 4000 ljudi. L'Equipe piše da je protiv Eviana u 1/16 finala Kupa (2:0), bilo je svega 800 gledatelja, a 1. veljače 2015. na spomenutom derbiju Monaco - Lyon (0:0)  svega 7.161 gledatelj.

Sedmerostruki prvak i europski velikan s Pršom je doživio posljednji bljesak
 
Monaco je klub velike i slavne povijesti. Nema tu spora. Osnovan davne 1924., čak sedam puta je bio prvak Francuske, šest puta je bio viceprvak, a u svojim vitrinama klub iz Kneževine ima i tri nacionalna Kupa.
 
Ni u Europi Monaco nije bio samo prolaznik. 1992. izgubio je u finalu Kupa kupova od Alofsovog Werdera, a svi još jako dobro pamtimo generaciju predvođenu Ludovicom Giulyjem i Dadom Pršom, koja je 2004. igrala veliko finale Lige prvaka protiv Mourinhova i Decova Porta.
 
Kroz povijest, crveno-bijeli dres nosili su brojni veliki nogometaši,  da spomenemo samo neke, od Manuela Amorosa, Bruna Bellonea  i Michela Hidalga, do Liliana Thurama, Thierryja Henryja i Yourija Djorkaeffa. 
 
Monaco je i u šezdesetim i sedamdesetim godinama prošlog stoljeća osvajao naslove, no zlatna era kluba uz Kneževine počinje sredinom osamdesetih kad klub preuzima legendarni Rumunj Ștefan Kovács, čovjek koji je stvorio onu slavnu Cruyffovu generaciju Ajaxa i izmislio totalni nogomet. Kovács se nije puno zadržao na klupi Monaca, no prije nego što li je otišao, pobrinuo se da mu nasljednik bude mladi Arsene Wenger, relativno anonimni trener koji je do tada bez nekih većih uspjeha vodio Nancy. Bio je to pun pogodak jer je Wenger kroz nekoliko sezona stvorio fantastičnu momčad, prepunu sjajnih mladih francuskih igrača te pojačanu vrhunskim strancima poput Georgea Weaha, Glenna Hoddlea ili Jürgena Klinsmanna.
 
I nakon što je Wenger otišao u Arsenal (1996.), Monaco je bio dobar i stabilan klub, čiji je vrhunac bilo finale Lige prvaka 2004. kad ih je vodio legendarni Didier Dechamps. U tom finalu Porto je bio bolji (3:0), Deschamps sljedeće godine odlazi, a nekako s njim i klupski rezultati.
 
 

Nekoliko sljedećih godina Monaco se hrvao s prosječnosti, a 2011. šokantno ispada u drugu ligu. Tada je klub prodan ruskom tajkunu Ribolovljevu, koji ne štedi novac da bi klub vratio u elitu.
TEKST SE NASTAVLJA ISPOD OGLASA
 
Monegaškoj buržoaziji draži tenis i Formula 1
 
Klub se vraća u Le Championnat 2013., no Rus nije znao ili mu nitko nije rekao, da će morati riješiti problem na koji nije računao. Unatoč desetljećima velikih klupskih uspjeha, Monaco zapravo nikad nije imao navijače, one prave, istinske navijače. Stanovnici Kneževine padali su na elitne sportove, poput tenisa ili Formule 1, a nogomet su smatrali zabavom za siromašne i nikad se klub u potpunosti nije stopio sa svojom publikom.
 
Te 2013., kad je vratio klub u Ligue 1, Ribolovljev je planirao imati prosjek od barem 10 tisuća gledatelja na domaćim utakmicama. Međutim, to se nije dogodilo. Prošle sezone prosjek je bio ispod 9 tisuća, a nakon prodaje Falcaa i Jamesa dio navijača vratio je ulaznice i zatražilo povrat novca.
 
Monaco privlači najmanje navijača, na stadionu Guingampa ih je više nego u gradu stanovnika
 

 
Ove sezone Monaco se može ''pohvaliti'' sa svega  7,821 gledatelja po utakmici, što znači da Monaco imao daleko najmanju gledanost na svom stadionu od svih francuskih prvoligaša. Najposjećenije su utakmice Marseillea, prosječno 51 000 po utakmici, PSG je drugi sa 45 000,  a Lille, Lyon i St. Etienne imju između 30 i 35 tisuća. Prvi iznad Monaca je Evian sa više od 10 tisuća gledatelja po utakmici, a poseban slučaj je Guingamp koji na stadion privlači dvostruko više navijača nego što grad ima stanovnika.

Prošle sezone Monaco je gledalo više od 8000 ljudi po utakmici, što i nije loše za klub iz grada s oko 40 tisuća stanovnika, no utakmice susjedne Nice prati i tri puta više navijača iz grada i okolice. Prije četiri sezone, prije Monacovog ispadanja iz lige, gledanost je bila gora nego danas, a u sezoni 2007/2008 posljednji put je Monaco privlačio više od 10 tisuća ljudi na stadion.
 
Ako Zdravko Mamić pročita ovaj tekst, vjerojatno će mu biti nešto lakše kada sazna da i veći i bogatiji od njega istu muku muče, te da nije sam u svojoj nevolji, iako možda iz nekih sasvim drugih razloga.
 
 

 

 
Komentari
Komentari na forumu objavljuju se u realnom vremenu i Index.hr ne može se smatrati odgovornim za izrečeno. Zabranjeno je vrijeđanje, psovanje i klevetanje. Upisi s takvim sadržajem bit će izbrisani, a njihovi autori prijavljeni nadležnim službama.


Vezano
Vijesti  |  Tagovi
Najpopularnije
Danas  |  Jučer  |  Tjedan
Najnovije