ŠESTOG siječnja 1939. rođen je Valerij Lobanovski, legendarni ukrajinski trener i jedan od najvećih nogometnih trenera svih vremena.

 

Kao igrač nastupao je za Dinamo iz Kijeva, Šahtar i Černomorec iz Odese. Dva puta je zaigrao za reprezentaciju SSSR-a. Kao igrač bio je solidan, no kao trener bio je izniman. Nakon što je četiri godine vodio Dnjipro, 1974. preuzima kijevski Dinamo i tamo počinje pisati nogometnu povijest.

 

Naravno, Lobansovski je imao sreće što je došao u momčad koja je bila na neki način reprezentacija-klub. Gotovo cijela momčad Dinama igrala je za reprezentaciju SSSR-a, a predvodio ju je jedan od najboljih igrača ''Istočnog bloka'' svih vremena, legendarni Oleg Blohin, tada najbolji europski nogometaš.

 

Lobanovski je u svijet nogometa implementirao posve drugačiji način treninga, baziran na dostignućima iz medicine, sociologije, psihologije i nutricionizma. Momčad Dinama tu je sezonu igrala fantastično i u finalu Kupa pobjednika Kupova s 3:0 srušen je nekoć moćni mađarski Fernecvaroš.

 

Tada je najbolja momčad Europe bio Bayern, predvođen Seppom Maierom, Franzom Beckenbauerom, Rummeniggeom i Gerdom Mullerom. Bavarci su tri godine uzastopce osvajali naslov prvaka Europe, no u dvije utakmice europskog Superkupa protiv Kijeva nisu mogli ništa.

U prvoj utakmici u Munchenu Dinamo je slavio s 1:0, da bi u uzvratu u Kijevu bio još uvjerljiviji i s 2:0 (ukupnih 3:0) uzeo trofej.

 

''Možda smo mi najbolja momčad u Europi, ali oni su najbolji na svijetu'', rekao je tada Kaiser Franz, impresioniran igrom sovjetske momčadi.

 

Dinamo je s Lobanovskim na klupi osvojio KPK i 1986. Tada je imao i jaču momčad nego 11 godina ranije, a za Kijevljane tada su igrali Sergej Baltača, Oleg Kuznjecov, Vasilij Rats, Aleksandar Zavarov, Voldomir Besonov, Oleg Blohin te najbolji europski igrač te sezone Igor Belanov. Svi oni su to ljeto na Mundijalu u Meksiku bili u početnih jedanaest Sovjetskog Saveza, koji je igrao fantastičan nogomet, možda i najljepši na turniru. U finalu KPK-a madridski Atletico nije imao nikakve šanse i s 3:0 Dinamo je uzeo svoj novi europski trofej.

 

S reprezentacijom SSSR-a Lobanovski je osvojio brončanu medalju na Igrama 1976. u Montrealu, te europsko srebro na EURO-u 1988.

 

2002., dok je vodio Dinamo, nakon jedne utakmice doživio je moždani udar od kojeg se nije oporavio i nedugo poslije je umro. Njemu u čast stadion u Kijevu nosi ime Valerij Lobanovski.