Tekst: Marko Petrak
Foto: AFP

SERIJAL o najstrijelcima SP-a nastavljamo hrvatskom zlatnom kopačkom Davorom Šukerom koji se epitetom najboljeg strijelca Mundijala okitio u Francuskoj 1998.

Davor Šuker je vjerojatno najprepoznatljivija ikona hrvatskog sporta u svijetu, a vatrena devetka najpoznatiji  je dres nekog našeg sportaša. Šuker je rođen 1. siječnja 1968. u Osijeku gdje je i započeo svoju nogometnu karijeru igrajući za gradski klub. Već je sa 16 godina stigao do prve seniorske momčadi da bi u pet sezona provedenih u Osijeku odigrao 91 utakmicu zabivši pritom 40 golova. 1989. je odigrao i posljednju sezonu u "glavnom gradu" Slavonije, a epitet najboljeg strijelca lige donio mu je i transfer u zagrebački Dinamo.

Osijek, Dinamo, Sevilla...

Davor se promptno snašao u redovima najboljeg hrvatskog kluba. U dvije sezone i 60 utakmica, Šuker se dokazao i u Dinamu o čemu govori podatak da je čak 34 puta tresao suparničke mreže. Killer instinkt ga je odveo put Primere i Seville gdje je završio 1991. godine baš kako je počinjao divljati rat u Hrvatskoj.

U Sevilli se vrlo brzo isprofilirao u udarnu snagu kluba i miljenika navijača. Koliko je značio klubu pokazuju i nevjerojatne brojke. Pet sezona, 153 utakmice i čak 76 golova. U sezoni 1993/94 bio je drugi najbolji strijelac Primere iza legendarnog Romarija, a godinu dana ranije svlačionicu je dijelio i s velikim Diegom Armandom Maradonom. 1996. godine je odlučio promijeniti sredinu. Iz Seville nije otišao daleko, samo do Madrida i kraljevskog Kluba. Igranje u Realu vrhunac je njegove klupske karijere.

Real - vrhunac klupske karijere

Već je prve sezone zabio 24 gola u 38 nastupa što ga je smjestilo na treće mjesto najboljih strijelaca Primere iza Ronalda i Alfonsa Pereza. Šuker je najzaslužniji i za prestanak dominacije Barcelone i prvi Realov naslov nakon dugo vremena. Društvo u vrhu napada radio mu je Crnogorac Predrag Mijatović, a dvojac je činio vjerojatno najubojitiji tandem lige. Iduće se godine Kraljevski klub okitio i naslovom prvaka Europe, no Šuker je u odlučujućim utakmicama uglavnom grijao klupu, da bi u samom finalu protiv Juventusa ušao tek u sučevoj nadoknadi.
Iako se na Svjetskom prvenstvu 1998. okitio titulom najboljeg strijelca, malo je po malo gubio status u Realu, pa je na kraju razočaravajuće sezone 1998/99 odlučio napustiti Španjolsku.

Obično mladim snagama skloni Arsene Wenger, ovaj put se okrenuo iskusnom Šukeru, tada već 31-godišnjaku, kojeg je doveo u svoj Arsenal. Pomalo već na zalasku karijere, hrvatski se napadač teško prilagođavao na surove engleske travnjake. U 22 nastupa u dresu Topnika zabio je za njega tek 8 golova, što nije bilo dovoljno da bi ga Wenger zadržao u svojoj svlačionici i iduće sezone. Šuker je stoga na kraju godine prodan u redove gradskog susjeda West Hama. Te godine Arsenal je igrao i finale Uefinog kupa, no nažalost, kockasta je devetka u finalu promašila penal protiv Galatasarayja što je Arsenala, pokazalo se, koštalo trofeja.

Nakon loše sezone u redovima Čekićara (11 nastupa, 2 gola) Osječanin je prešao u Bundesligu i Muenchen 1860 gdje je 2003. i konačno okončao klupsku karijeru.

Već u Čileu nagovijestio sjajnu karijeru

Šuker je dubok trag ostavio već u juniorskoj reprezentaciji bivše države. Jugoslavija se 1987. u Čileu okitila naslovom prvaka svijeta, a hrvatski je napadač sa šest golova uzeo titulu najboljeg strijelca turnira. Isti naslov uzeo je i tri godine kasnije kada je 1990. nastupao na Europskom prvenstvu U-21 reprezentacija. Osim što je na turniru šest puta tresao protivničke mreže, Šuker je izabran za "zlatnog" igrača turnira. Odlične igre u mlađim uzrastima priskrbile su mu i poziv Ivice Osima u A reprezentaciju koja je iste godine igrala na Svjetskom prvenstvu u Italiji. Iako je Šuker bio jedan od 22 igrača, na Mundijalu nije dobio niti minute.

22. prosinca 1990. debitirao je protiv Rumunjske za tada mladu hrvatsku državu koja još uvijek nije bila registrirana niti kod Fife, niti kod Uefe. Sljedeće je godine odigrao dvije utakmice za Jugoslaviju (protiv Turske i Farskih otoka), a kako je Hrvatski nogometni savez u međuvremenu riješio administrativne probleme, Šuker je postao udarna snaga hrvatske reprezentacije.

U prvim kvalifikacijama za veliko natjecanje, ono za Europsko prvenstvo 1996., Osječanin je zabio 12 golova u 10 utakmica, da bi na završnici u Engleskoj tri puta varao protivničke vratare u četiri utakmice.  Ništa manje ubojit nije bio niti u kvalifikacijama za Svjetsko prvenstvo u Francuskoj 1998. S pet golova odveo je Hrvatsku na drugo uzastopno veliko natjecanje.

1998. potopio sve osim Argentine

Francuska 1998. njegov je apsolutni vrh karijere. Sa šest golova u sedam utakmica vatrena je devetka uzela Zlatnu kopačku koja pripada najboljem strijelcu Svjetskog prvenstva. Golove je redom zabijao protiv Jamajke, Japana, Rumunjske, Njemačke, Francuske i u utakmici za treće mjesto protiv Nizozemaca. Jedino su ga Argentinci uspjeli zaustaviti.

Mirko Jozić ga je 2002 godine vodio i na Svjetsku smotru u Japanu i Koreji, no Šuker je na cijelom turniru odigrao samo 63 minute protiv Meksika u otvarajućem porazu.

Njegova impresivna statistika od 45 golova u 69 nastupa za Hrvatsku teško da će ikada biti dostignuta, a vatrena devetka je jedini hrvatski igrač izabran u Fifinih top 100. Od završetka karijere ubojiti se napadač okrenuo svojoj nogometnoj akademiji i poslovima s nekretninama. 2010. se prvi puta ozbiljno spominjao u kontekstu povratka u hrvatski nogomet, odnosno čelne funkcije u Hrvatskom nogometnom savezu.