NA sedmo Europsko rukometno prvenstvo u Švicarsku 2006. Hrvatska je došla kao svjetski doprvak iz Tunisa i domaća javnost vjerovala je kako Balićeva generacija nakon olimpijskog i svjetskog zlata napokon može i do europskog, jedinog koji je nedostajao hrvatskom rukometu.

 

Hrvatska je bila smještena u grupi zajedno s nezgodnom Rusijom, opasnom danskom i slabašnim Portugalom. Aktualni doprvak svijeta bio je apsolutni favorit grupe na papiru, no Červarova momčad već je u grupi naletjela na prvu minu.

 

Nakon laganih pobjeda protiv Norveške i Portugala, Hrvatska je za prvo mjesto u grupi igrala protiv Rusije. Rusija je u to vrijeme bila solidna momčad, no kvalitetom bila je daleko iza Hrvatske i sve osim pobjede Červarovih igrača smatralo se velikim iznenađenjem. Međutim, ta je utakmica bila jedna od najslabijih partija te generacije. Od početka puno toga nije štimalo u igri Hrvatske, a posebno je neprepoznatljiv bio kapetan Petar Metličić. Rusi nisu igrali ništa specijalno, no samo su uzimali ono što su im Hrvati velikodušno poklanjali.

 

 

Rusi su na odmor odlaze s pet razlike. Podatak da su Šola i Losert u prvom poluvremenu zajedno imali tri obrane govorio je sve. Balić je sa sedam golova u prvom dijelu jedini nešto pokušavao, ali Rastvortsev je neumoljivo tresao hrvatsku mrežu. U 43. minuti Rusi odlaze na nevjerojatnih 24:16 i kad se očekivala prava katastrofa, Hrvatska je krenula igrati. Iz minute u minutu ruska se prednost topila, a minutu prije kraja Horvat zabija za 29:30. Rusi griješe u napadu, međutim, Metličić promašuje bod. Rusi su u nastavak natjecanja otišli s četiri boda, a Hrvatska samo sa dva i više nije imala pravo na kiks.

 

 

Danska, Island i Srbija i Crna Gora bili su sljedeći protivnici. Prvi meč bio je ključan. Protiv Danske Hrvatska nije smjela izgubiti ako je htjela u polufinale. Bila je to klasična partija vječnih rivala, dramatična, teška i s infarktnom završnicom u kojoj je Hrvatska pobijedila s 31:30. Junak je bio tragičar iz susreta s Rusijom Petar Metličić sa deset golova.

 

Island se pokazao također kao tvrd orah. Nakon 13:13 iz prvog poluvremena u nastavku se do kraja igralo gol za gol, a sjajni Balić i Lacković sa po devet golova donijeli su Hrvatskoj užasno vrijednu pobjedu 29:28. U posljednjem dvoboju po skupinama pala je i Vujovićeva SiCG s 34:30, no do same završnice bilo je neizvjesno.

 

Hrvatska je tako izborila svoje peto polufinale zaredom na velikim svjetskim natjecanjima, a protivnik joj je bila Francuska, momčad koja će obilježiti posljednjih deset godina svjetskog rukometa i ekipa s kojom će Hrvatska u budućnosti odigrati mnoštvo klasika rukometne igre.

Hrvatska je dobro počela utakmicu. Igralo se u serijama po dva gola sa svake strane, a naša pokretljiva 3-2-1 obrana, koju je izbornik Červar miksao s 5+1 obranom,  razbijale su ritam francuskih napada i radile ono što je potpuno nestalo u drugom dijelu utakmice- izlazili su na vanjske pucače Francuske.

 

Dok je obrana funkcionirala, i napad je izgledao dobro, a Balić je u prvih 15 minuta igrao pravu simultanku. U tom trenutku Hrvatska je imala prednost 9:6, no ključni trenutak susreta dogodio se kad je isključen Igor Vori. Napad Hrvatske je stao, probudio se veliki Omeyer i na odmor je Francuska otišla s 12:10.

 

Drugi dio otvara neprelazni Omeyer s obranom Džombinog šuta s krila, a obrana je puštala na Fernandeza i Karabatića da neometano šutiraju sa osam, devet metara. Hrvatska je krvarila za svaki gol, dok je napad Francuske zabijao sa svih pozicija – s krila, s crte i s vanjskih pozicija. Kad je Guigou trinaest minuta prije kraja zabio za 22:15, bio je to znak da francusko slavlje može početi. Francuska je izborila finale protiv Španjolske, a tamo je generacija Nikole Karabatića i Titija Omeyera digla svoje prvo veliko zlato.

Hrvatska je za broncu, baš kao i dvije godine ranije, igrala protiv Danske, no od prve je minute bilo jasno da bronca odlazi u Skandinaviju. Emocionalno i fizički ispražnjeni hrvatski igrači nisu mogli parirati raspoloženim Dancima, a ozljeda Ivana Balića u prvom poluvremenu jasno je dala do znanja da je ova bitka izgubljena.

 

 

Kad je Hrvatska u Atlanti 1996. osvojila olimpijsko zlato, u polufinalu je slavila protiv Francuske (24:20), a generacija Balića, Metličića i Lackovića na putu do svjetskog zlata u Portugalu 2003. (23:22) također je pobijedila Francusku. 

 

Međutim, nakon Švicarske 2006. puno se toga se promijenilo i od tog turnira krenula je Francuska dominacija, kako nad Hrvatskom, tako i nad cjelokupnim svjetskim rukometom.

 

 

U Pekingu 2008., pobijedili su nas oba puta, u grupi i polufinalu, da bi poslije protiv Islanda osvojili svoje prvo olimpijsko zlato.

Svjetsko prvenstvo u Zagrebu 2009. bilo je posebno bolno. Cijela se Hrvatska  ozbiljno zadužila da bi se to svjetsko zlato vratilo u Hrvatsku, no u finalu opet oni. U finalu Eura u Austriji 2010. još jedan rukometni klasik i još jedan koji odlazi na stranu Francuske.

 

Na Olimpijskim igrama u Londonu 2012. Hrvatska je igrala daleko najljepši rukomet koji je ikad itko igrao. Brz, atraktivan i učinkovit rukomet lomio je sve protivnike do polufinala. Pogađate tko je Hrvatsku čekao tamo, tko je slavio i tko je uzeo novo olimpijsko zlato.

 

Na posljednjem Euru u Danskoj još jedna pobjeda Francuske nad Hrvatskom i još jedno veliko zlato za ''Galske pijetlove''.

Istina, Hrvatska je također tu i tamo znala slaviti protiv arhetipskog neprijatelja, ali nikad (od 2003.) taj rezultat nije znala kapitalizirati do kraja. Polufinale SP-a u Tunisu Hrvatska je relativno lako dobila (35:32), ali se raspala u finalu protiv Španjolske.

 

Polufinale Eura u Norveškoj bio je još jedan klasik. Bila je to jedna od onih tvrdih i za oko ružnih, tisuću puta odigranih utakmica između te dvije momčadi, a tada je golom Lackovića nekoliko sekundi prije kraja slavila Hrvatska. Fizički i psihički ''mrtva'', Hrvatska je u finalu protiv Danske pala bez ispaljenog metka.

Na Euro u Srbiji 2012. i na SP u Španjolskoj 2013. Hrvatska je razbijala Francuze, no što vrijedi kad bi u polufinalima zapinjala na Srbiji, odnosno Danskoj.

 

S druge strane, od Švicarske pa do danas, samo jednom kad je uspjela svladati Hrvatsku, Francuska nije uspjela doći do zlata. Bilo je to na SP u Njemačkoj 2007., kad su domaćini uz veliku pomoć sudaca preko Francuza ušli u finale.

 

Hrvatska rukometna reprezentacija u periodu od 2003. do 2015. bez sumnje bila je jedna velika momčad, jedna od najvećih ikad, no baš u ovoj statistici najbolje se ogleda razlika između sjajnih i šampionskih momčadi.

 

I dok bi Hrvatska nakon rijetkih pobjeda nad Francuzima u polufinalima ili finalima jedva stajala na parketu i glatko bi gubila te mečeve, Francuska bi redovito preko Hrvatske letjela do zlata.