RUKOMET

Nemojmo se baviti balkanskim štosevima, neka se drugi plaše Hrvatske

KLJUČNI PODACI
  • Lino Červar za Index komentira razvoj događaja na Euru u Poljskoj
Piše: Lino Červar
četvrtak, 21.1.2016. 07:00
Smanji veličinu slova Tekst Povećaj veličinu slova

Montaža Index

HRVATSKA nije najbolje otvorila Europsko rukometno prvenstvo. Nakon mučenja s Bjelorusijom i šokantnog poraza od Norveške, mnogi su pokopali Babićevu momčad. Ipak, Hrvatska je fantastičnom igrom razbila Island s 37:28, te u drugi krug prenijela dva boda.
U četvrtfinalnoj grupi Hrvatsku čeka domaćin Poljska, branitelj naslova Francuska i Makedonija koju vodi hrvatski trener Ivica Obrvan.
Razvoj događaja u Poljskoj prate i Indexovi stručni komentatori. Ovaj put za vas analizira trener svih trenera Lino Červar.
 
Mnogi me u čudu gledaju kad tvrdim da nije bitno u kojem sastavu Hrvatska dolazi na neki turnir. Jednostavno, Hrvatska je rukometna velesila. Utakmica sa Islandom dokazala je da sam u pravu. 
 
U prve dvije utakmice nismo izgledali najbolje. Istina, nije baš da ništa nije valjalo, ali složit ću se s većinom koja kaže da je bilo puno više lošega, nego dobroga, no protiv Islanda su momci pokazali da su tim. Pokazali su želju, volju, znanje, ali i ono što je najvažnije za vrhunsku momčad – timski duh. 
 
Na utakmici s Islandom dobili smo tim
 
Obrana je bila fantastična, a iz nje smo stvarali hitre i ubojite kontre koje su uništavale Islanđane. Oduševljen sam bio s tom 5-1 obranom, koju sam patentirao u Ateni kad smo osvojili olimpijsko zlato. Bila je duboka, gusta, agresivna. Takva obrana razbijala je islandske napade  i mislim da je takva igra putokaz kako igrati u drugom krugu.
 
Izdvajati bilo koga od momaka bilo bi bespredmetno i pogrešno jer Island nisu pobijedili ni Marić ni Alilović ni Duvnjak, Island je razbio moćan hrvatski tim. Nekome će ovo zvučati kao jeftina demagogija, no danas kako u rukometu, tako u sportu općenito imamo sve više vrhunskih pojedinaca, ali sve manje vrhunskih timova. Sport u 21. stoljeću traži interaktivnost, odnosno kooperativnost u momčadi. Uvijek je jači i moćniji broj 16, nego broj 1.
 
Možemo protiv svakoga, nemojmo se bojati nikoga, neka se oni boje nas
 
Dakle, 16 igrača, ako su složni, homogeni i jedinstveni, puno više mogu napraviti od pojedinca, ma kako se taj zvao. To su vam postulati modernog sporta, a Hrvatska je protiv Islanda pokazala da ima tim od 16 po svemu ravnopravnih i pravih igrača. S takvom igrom, s takvim pristupom u nastavku natjecanja možemo pobijediti bilo koga. Zaista, momci se ne trebaju plašiti nikoga jer dokazali su da imaju kvalitetu i znanje za svladati svaku reprezentaciju na svijetu. Analizirajmo protivnika, proučimo ga, no nemojmo ga se bojati. Neka se oni boje nas.
 
Ipak, postavlja se logično i esencijalno pitanje – kako je moguće da ista momčad odigra onako loše protiv Norveške, a onda samo dva dana poslije razbije bolju reprezentaciju nego što je Norveška.
 
Protiv Norveške smo pali u psihološkoj pripremi
 
Odgovor leži u psihologiji, koja je u svijetu vrhunskog sporta gotovo jednako važna kao i sam talent. Protiv Norveške smo podbacili na tom planu. Imali smo na početku po četiri, pet golova razlike, i umjesto da naoružani samopouzdanjem deklasiramo protivnika, mi smo mu dopustili da se vrati i na kraju pobijedi. Momci moraju shvatiti da utakmica ne traje ni 40 ni 50 minuta. Utakmica traje 60 minuta i do posljednje sekunde koncentracija mora biti na maksimalnoj razini. 
TEKST SE NASTAVLJA ISPOD OGLASA
 
Obrana je ta koja donosi pobjede. Utakmicu nikad ne odlučuje napad, nego obrana, a iz prave obrane dolazi vrhunski napad. Kvalitetna i granitna obrana dio je tradicije hrvatskog rukometa i ponosan sam kad sam vidio kako je to izgledalo protiv Islanda. S takvom obranom možemo i do medalje. Nakon prve dvije utakmice mnogi su napadali Mirka. Ako je obrana propusna, ako nije pokretljiva i gusta, što može tu golman. Kako netko misli da vratar, ma kako se on zvao, može braniti šuteve sa osam ili devet metara jednom Rutenki ili Bieleckom, ako nema pravog bloka i agresivne obrane. 
 
Hrvatska je sad u drugom krugu i za nastavak natjecanja treba analizirati dobre strane koje smo vidjeli protiv Islanda, njih treba potencirati, a loše stvari iz prve dvije utakmice treba eliminirati i ako se to kvalitetno odradi, uvjeren sam da neće biti problema.
 
Makedonija nije samo Kiro, Obrvan je stvorio ratničku momčad protiv koje se mora krvariti za pobjedu
 
Najprije igramo s Makedonijom. Tko god misli da će to biti šetnja, vara se. Godinama sam vodio Metalurg i u nekoliko sam ih sezona uspio dovesti od prosječne momčadi do najbolje momčadi istočne Europe. Većina tih ''mojih'' igrača danas su sazreli i jako se nezgodna ekipa. Igraju drugačiji rukomet od nas. Krasi ih vojnička disciplina i fanatična borbenost. Taktički su obučeni do perfekcije i bez brige, neće njima lopte ispadati kao Islanđanima niti ćemo ih dobiti u prvih 15 minuta. Protiv Makedonije trebat ćemo krvavo raditi svih 60 minuta i postupno graditi pobjedu. Osim Kire nemaju niti jednu ekstra zvijezdu, ali imaju momčad. Na koncu, Makedonija se peti put u nizu plasirala na veliko natjecanje. Mislim da to dovoljno govori o njihovoj kvaliteti.
 
Poljaci i njihova napadačka raznovrsnost dokaz su kako se može i bez srednjeg i bez krila
 
Pobjeda Poljske protiv Francuske za mene je iznenađenje. Posebice, uvjerljivost izvedbe i na koncu sam rezultat. Nakon prve dvije teško izborene pobjede protiv Srbije i Makedonije, bili su veliko razočaranje. Bielecki i Szmal bili su junaci pobjede protiv Francuske. Karol je pošteno izbušio Omeyera dok je Szmal obranio 17 lopti. No, malo je nedostajalo da obojica budu tragičari.
 

Bieleeki je umalo upropastio utakmicu protiv Makedonije, dok je Szmala spasio obranjeni sedmerac u zadnjoj sekundi protiv Srbije. To je sport. Poljaci su jučer vrhunskom obranom zakočili Nikolu Karabatića i Narcissea, a ubojiti napad dovršio je posao. Poljaci možda nemaju vrhunskog srednjeg vanjskog, no ne slažem se s onima koji tvrde da ja kvalitetan play nužan preduvjet za uspjeh. Poljaci imaju vanserijsku vanjsku liniju i svaki od trojca – Bielecki, Jurecki i Lijewski – može igrati bilo koju poziciju u napadu. Vrhunski rukomet traži dinamiku, brza križanja, promjene pozicija, a to Poljaci imaju.
 
U svakom trenutku je navaljivao netko drugi, a to je francusku obranu zbunjivalo. Taman kad bi se priviknuli na Jureckog, došao bi Lijewski. Kad bi nekako zakočili njega, zabio bi Bieleceki. Tko je gledao utakmicu, vidio je da su braća Karabatić, Porte i Sorhaindo teško izlazili na kraj s nepredvidivim i raznovrsnim poljskim napadom. Kad tome dodamo dvometraša Syprzaka na crti, onda nije tako neobično da Poljaci imaju moć. Unatoč hendikepu srednjeg vanjskog, pa rekao bih i krila.
 
Nemojmo se baviti balkanskim štosevima i ne kalkulirajmo. Idemo korak po korak
 
Čekaju nas tri jake momčadi, no uvjeren sam da možemo u polufinale. Matematika je jasna. Ako dobijemo Makedoniju i Francusku sigurno idemo dalje. Već su počela klasična balkanska naklapanja tipa: ''Poljaci će u zadnjem kolu biti sigurni, pa će nam pustiti.'' Naježim se na takve budalaštine.
 
Bit će teško, ali može se. Nikad nisam prihvaćao da se nešto ne može. Sve se može. Bitno je da se momci ne opterećuju kalkulacijama i neka idu korak po korak. Najprije Makedonija, a onda Francuska. Tada ćemo svi biti puno pametniji.
 
 
Komentari
Komentari na forumu objavljuju se u realnom vremenu i Index.hr ne može se smatrati odgovornim za izrečeno. Zabranjeno je vrijeđanje, psovanje i klevetanje. Upisi s takvim sadržajem bit će izbrisani, a njihovi autori prijavljeni nadležnim službama.


Vezano
Vijesti  |  Tagovi
Najpopularnije
Danas  |  Jučer  |  Tjedan
Najnovije