JEDAN od najboljih europskih košarkaša svih vremena, Dirk Nowitzki, objavio je vlastitu biografiju otkrivši u njoj pregršt zanimljivih i nepoznatih detalja.

O ljubavnom životu

"Prvu sam djevojku imao relativno kasno, sa 17 navršenih godina. Bio je to platonski, strogo prijateljski odnos. Prvi sam se put zaljubio s 19 navršenih godina. Bila je košarkašica iz Wasserburga i zvala se Sybille. Upoznao sam je na košarkaškom kampu Bavarske. "

O rastu tijela

"Bilo mi je vrlo neugodno. U petome ili šestom razredu već sam prerastao većinu svojih školskih profesora. Gledali su me čudno kada bi me pozvali pred ploču i morali podizati glavu. Nisam se osjećao ugodno u svojoj koži. Namjerno nisam želio mjeriti svoju visinu, godinama. Kad sam konačno smogao hrabrosti provjeriti koliko sam visok, začudio sam se. Mjerač je stao na 207 centimetara. "

O strahu od visine

"Moj je otac bio ličilac. Bio je običaj da mu pomažem tijekom ljetnih praznika. Jednom smo ličili na većoj visini, penjući se ljestvama. Nije mi trebalo puno da shvatim kako patim od akrofobije, straha od visina. Nekako sam se uspio popeti makar mi se smučilo. Tih nekoliko minuta trajalo je kao vječnost. Nisam se želio požaliti. Otac je također šutio, iako je osjetio da nešto nije u redu. Nikad o tome nismo razgovarali."

O prvim danima u NBA ligi

"Sreća je da me od prvog dana u Americi pratio Holger Geschwinder, moj mentor, savjetnik i učitelj od najranijih dana. Bez njega u Dallasu ne bih izdržao. Pomogao mi je i oko ugovora. Uopće nisam mislio na novac kada sam došao u Maverickse. Nisam nikad na njega morao misliti, jer moji su roditelji imali novca i nisam bio opterećen neimaštinom. Kad sam došao u SAD, zanimalo me jedino što mogu, a što ne na košarkaškom planu. Četiri i pol milijuna dolara, koliko sam trebao zaraditi za prve tri godine ugovora, činilo mi se nerealno puno, kao san."

O teškom životu rookieja

"Ne mogu reći da su me stariji igrači u Dallasu loše primili, dapače. Ipak, moramo sam raditi sve one mučne stvari koje rade rookieji. Morao sam starijima nositi kavu u hotelske sobe, nositi njihove privatne torbe, kao i tegliti sve one bezbrojne torbe pune košarkaške opreme. To je sudbina svih novaka. Dok su se drugi već ugodno smjestili u toplu nutrinu autobusa koji bi nas prevozio od zračne luke do hotela, ja bih po hladnoći ubacivao prtljagu. No, štogod su me tražili da učinim, ja sam sve napravio."

O proboju u prvu momčad

"Kad je momčad ostala bez šansi za doigravanje, mi bez minutaže dobili smo više šansi u posljednjih 10-15 utakmica. Prvi sam put počeo igru u petorci i u Phoenixu zabio 29 koševa. Tada sam shvatio da imam perspektivu za NBA."

O Michaelu Jordanu

"To je bio najdojmljiviji trenutak mojih početaka u NBA-u. Mislio sam da nikad neću igrati s Najvećim, jer se povukao taman prije no što sam došao. No, tada se opet aktivirao zaigravši za Washington nakon dvije godine pauze. Uživao sam igrati protiv njega. Tada je fizički pao i nije mogao dominirati kao nekad. Opet, za čovjeka od 38 godina bio je i dalje senzacionalno dobar. Igrao je drukčije, pametnije. Njegova se karizma i tada mogle opipati."

O najljepšem trenutku karijere

"Bio je to čin beogradske publike na Europskom prvenstvu 2005. godine. Trener Njemačke Dirk Bauermann izvadio me iz igre prije kraja finalne utakmice s novim europskim prvacima Grcima, protiv kojih nismo mogli. Odjednom je 18.000 ljudi u dvorani počelo ustajati i pljeskati. Te ovacije su me oborile s nogu. Mislim da mi nisu pljeskali za predstavu u finalu, jer nisam imao svoj dan. Vjerojatno su osjećali poštovanje prema igri cijele momčadi, prema mojoj borbi za nacionalni sastav. Taj je dugi aplauz najljepši trenutak u mojoj karijeri. I razlog zašto i dalje igram za reprezentaciju."

O budućnosti u reprezentaciji

"Neću reći da moja reprezentativna karijera nakon Pekinga (ukoliko ga izborimo!) prestaje. No, ne mogu se zamisliti već 2009. godine na EP-u u Poljskoj. Tamo sigurno neću biti. Kasnije još možda koji put pomognem. Ne mogu više davati kao u prošlosti."

O tjelesnom zdravlju

"Svjestan sam da sam kroz godine bavljenja košarkom iscrpio svoje tijelo. Svake godine po stotinjak utakmica u NBA ligi, redovite pripreme i nastupi za reprezentaciju, pa onda pripreme s Holgerom čiji su treninzi naporniji od bilo koje utakmice... To je mamutski program koji više neću moći podnositi. Moje tijelo pod hitno treba veliki odmor, postupno sve veći."

M.P./Totalsport
Foto: AFP