Od plačljivice s Topolina do najveće svih vremena

Piše:
četvrtak, 19.4.2007. 15:12
Smanji veličinu slova Tekst Povećaj veličinu slova

KOLIKO smo samo puta dosad pokušali napisati priču o Janici Kostelić, no na kraju nam se uvijek činilo da smo nešto zaboravili. Priča bi često bila pomalo prazna, nedostajalo bi riječi, ali ne i osjećaja. Slično kao i ljubav, neke se stvari jednostavno ne mogu opisati riječima. Zato bi priču o Janici Kostelić najbolje bilo ispričati upravo onako kako se i dogodila.

A počelo je davno, u glavi jednog zagrebačkog sportaša. Ante je imao viziju i dvoje djece koji su istu trebali sprovesti u djelo. Ništa osim toga nije dolazilo u obzir, a dok su neki sumnjali, Ante je radio... Spust niz padinu, pa skije na ramena, penjanje do vrha, i onda sve iz početka. Janica u to vrijeme nije izgledala kao žena koja može pokoriti svijet. Uostalom, tada nije bila ni žena u pravom smislu riječi.

"Stalno je padala i smetala ostaloj djeci." - kazala je njezina majka Marica. Jednom prilikom, dok su spavali negdje u planini, Janica je počela plakati, bilo joj je svega dosta, htjela je - odustati. Imala je sreću da ta riječ nije postojala u rječniku Ante Kostelića, pa je plačljivicu znao i povući za pletenice.

No, prvi rezultati bili su nevjerojatni. Za Antu, sasvim očekivani, za Janicu, kao i danas, tek dobra zabava. Kao djevojčica osvojila je sve što se osvojiti moglo. Radilo se o utrkama Topolino i Pinocchio, najvišem što pruža dječji skijaški svijet.

Prva pobjeda u FIS-u stigla je u devetom pojavljivanju. Uvijek je bila brza, brža od ostalih.
Na OI u Naganu postigla je najveći uspjeh hrvatskog skijanja dotad. Sa 16 godina osvojila je osmo mjesto u kombinaciji. Bilo je samo pitanje trenutka kada će zakoračiti u Svjetski kup. 

Bijeli cirkus za Janicu je počeo 1998. u Soeldenu, utrku je završila 12. Amerikancima nije moglo promaći hrvatsko čudo od djeteta, pa su mediji s one strane Atlantskog oceana o njoj pisali dok većina Hrvata nije ni znala o kome se radi. Na kanadsko - američkoj turneji vozila se druga utrka veleslaloma i u Park Cityju zvijezda je rođena: Janica je završila treća, a startala 53!

Negdje u to vrijeme Ante Kostelić poslao je pismo HOO-u s molbom da njegovoj obitelji omugući smještaj u hotelima blizu skijališta, kako s djecom ne bi morao spavati u kombiju. Ante je dobio je "potvrdan" odgovor.

"Da, ali kad bude Herman Maier..." - pisalo je.

TEKST SE NASTAVLJA ISPOD OGLASA

Golem pritisak i još veći napori slomili su 17-godišnju djevojčicu, koja više nije imala pravo na kiks. Što se Hrvata tiče, nema ga niti sad... Nije na pravi način završila tu sezonu, no sljedeće godine predbilježila se za nadimak koji je između ostalih krasi i dan danas.

"Kraljica povratka" 1999. u francuskom Serre Chevaileru osvaja svoju prvu slalomsku pobjedu u Svjetskom Kupu. No, više od anonimke na postolju, svijet je zadivio način na koji se Janica tamo popela. Norvežanku Trine Bakke ostavila je iza sebe za sekundu i 78 stotinki, što je nevjerojatna razlika uzme li se u obzir proteklih dvadeset skijaških godina.

Sa 17 godina bila je vodeća u Svjetskom Kupu što se slaloma tiče, ali i među prvih deset u ostalim disciplinama. No, težak pad na treningu spusta u St. Moritzu za posljedicu je imao ozljedu više ligamenata desnog koljena, koji su u pitanje doveli čitavu karijeru, čitav jedan život, ako ne i više njih.

No, Janica se vratila jača nego ikad, te je u sezoni 2000/01. u Park Cityju odnijela svoju prvu pobjedu nakon teške ozljede. Pobjede su se redale jedna za drugom, gotovo da nije bilo skijališta na kojem se nije popela na postolje. Janica je iste godine postala jednom od najmlađih slalomskih pobjednica Svjetskog kupa. Baš uoči velikog finala Kupa u Švedskoj, Janica je pretrpjela tri operacije koljena, te je propustila prvi dio sljedeće sezone. Prema Salt Lake Cityju krenula je bez uloge favorita...

Priča koja slijedi svima je dobro poznata. Tri zlatne medalje i jedna srebrna za najuspješniju hrvatsku sportašicu ikad. Usput, Janica je veleslalom trenirala sa skijašima...

Nakon što se popela na vrh Olimpa, ponovo su je shrvale ozljede i ponovo je propustila jedan dio sezone. Na kraju, u rukama je držala Mali i Veliki kristalni globus. I tako priča ide unedogled, u visine koje teško da će ijedna žena ikada doseći.

"Kraljica povratka" vratila se nakon vađenja štitnjače, nakon novih problema s koljenom, nakon novih pritisaka kojima je bila izložena. Aktualnu sezonu započela je furiozno, Torino je bio samo logičan slijed priče.



Uoči Igara u Torinu na našoj nacionalnoj televiziji vrtio se najavni spot u kojem se između ostalog navodilo: "Osvoji li Janica još samo jednu zlatnu medalju, postat će najboljom skijašicom u povijesti tog sporta." I postala je. Mogli smo tada i službeno reći da je veća od Vreni Schneider, Katje Seizinger ili Deborah Compagnoni, mogli smo reći da je najveća svih vremena.

1. travnja na Platku je odvozila svoju posljednju utrku....

Kolega je jdnom prilikom zgodno napisao da je Janica Pele, Maradona ili Jordan skijanja. I bez obzira na sve, hvala joj na tome.

Dea Redžić

Komentari
Komentari na forumu objavljuju se u realnom vremenu i Index.hr ne može se smatrati odgovornim za izrečeno. Zabranjeno je vrijeđanje, psovanje i klevetanje. Upisi s takvim sadržajem bit će izbrisani, a njihovi autori prijavljeni nadležnim službama.


Vezano
Vijesti  |  Tagovi
Najpopularnije
Danas  |  Jučer  |  Tjedan
Najnovije