Foto: AFP

SVAKA čast Cristianu Ronaldu i svim njegovim uspjesima, međutim tužno je da današnja generacija na spomen imena Ronaldo odmah pomisli na sjajnog Portugalca, a ne na Luísa Nazária de Limu, onog pravog Ronalda. Danas se primjerice Lionela Messija slavi u svim medijima svijeta i novinari se natječu u traženju epiteta da prikladno opišu njegovu genijalnost baš kao da mu nitko nikada prije nije bio ni blizu.

Podsjetimo,  kako je Ronaldo do 21. godine života dvaput bio proglašen najboljim igračem svijeta od strane Fife, kako je osvojio Zlatnu loptu France Footballa te s Brazilom svjetsko prvenstvo i dobio zlatnu loptu za najboljeg igrača SP-a. U međuvremenu je u dresu Cruzeira, PSV-a, Barcelone i Intera kroz pet sezona zabio svemirskih 179 golova u 197 utakmica, dodavši još 29 golova u 39 susreta u dresu Brazila.

No, vratimo se 18-tak godina u prošlost na ulice Bento Ribeira u predgrađu Rija, gdje se jedan dječarac, igrajući na pješčanim terenima, pretvarao u "Il Fenomena". Njegove nevjerojatne vještine kontroliranja lopte ubrzo je uočio legendarni brazilski nogometaš Jairzino, tadašnji trener Sao Cristovaoa. Jairzino je odmah preporučio 16-godišnjeg Ronalda Cruzieru, a ovaj je dobio priliku da sve dobre i glasne glasine s ulica dokaže na terenu.

Pele je napokon stigao u Europu

U debitantskog sezoni u dresu Cruizeira Ronaldo je zapanjio cijeli svijet zabivši 44 gola u isto toliko susreta, donijevši Cruizeiru prvi naslov brazilskog Kupa u povijesti. Mediji su pali u trans, a cijeli Brazil brujio je o igraču nevjerojatne akceleracije, iznimne snage, nevjerojatne tehnike i kontrole lopte koja nije viđena od 1958. godine i legendarnog Pelea, kojeg je svijet također otkrio kao 17-godišnjaka. Kako je Ronaldo bio pozvan u brazilsku reprezentaciju na SP 1994. godine u SAD-u, nije trebalo dugo da vijesti o genijalnosti jednog mladog nogometaša doplove na drugu stranu Atlantika. Prvi ga je zapazio čuveni skaut Piet De Visser, današnja desna ruka Romana Abramoviča, koji ga je poput Romarija preporučio nizozemskom PSV-u. U Nizozemskoj je Ronaldo nastavio svoj zvjezdani uspon, zabivši u prvoj sezoni 35 golova u 36 susreta.

Druga sezona u Nizozemskoj prošla je u znaku ozljede koljena, međutim usprkos tome Ronaldo je u 21 utakmicu u svim natjecanjima zabio 19 golova. Ukupno u dresu PSV-a, Brazilac je zabio 54 gola u 57 utakmica, osvojivši nizozemski Kup. Na kraju svoje druge sezone PSV više nije mogao zadržati Ronalda, a Barcelona je za usluge ovog 20-godišnjaka platila rekordnih 17 milijuna dolara. Ronaldo je slijedeći stope velikana poput Johana Cruyffa, Diega Maradone, Michaela Laudrupa, Ronalda Koemana i Romárija odmah zablistao u katalonskom dresu, zabivši nevjerojatnih 47 golova u 49 utakmica u svim natjecanjima, osvojivši naslov najboljeg strijelca Primere, Kup Kupova, španjolski Kup, Superkup, zbog čega je proglašen od strane Fife najboljim igračem svijeta za 1996. godinu.

Bio je najmlađi igrač na krovu svijeta

I dan danas na Nou Campu nisu spokojni na spomen Ronalda, tada najmlađeg osvajača titule najboljeg igrača svijeta. Već po završetku prve sezone "Il Fenomena" u dresu Katalonaca došlo je do problema i nesuglasica. Ronaldo je bio nezadovoljan ponuđenim, a Inter je ponudio 19 milijuna funti, koliko je glasio fiksni odštetni zahtjev u ugovoru. Već u prvoj sezoni u Interu Ronaldo je zabio 34 gola u 47 susreta u svim takmičenjima, odvevši sa šest europskih golova milanski klub do trofeja pobjednika Kupa Uefa. 1997. godine opet je proglašen najboljim igračem svijeta, a iste godine dobio je iz Zlatnu loptu France Footballa za najboljeg nogometaša globusa.

U drugoj sezoni u Interu, onoj po završetku SP-a u Francuskoj i osvajanja svjetskog srebra i epiteta najboljeg igrača turnira, Ronaldo je dao 15 golova u 28 utakmica, kao da je najavio nesretna vremena koja slijede. U studenom 1999. godine Ronaldo je teško ozlijedio koljeno i bio je podvrgnut operaciji. Pet mjeseci kasnije kada se vratio na teren Brazilac je odigrao samo sedam minuta da bi se onda opet ozlijedio. Podvrgnuo se tada još dvama operacijama i nakon mjeseci i mjeseci rehabilitacije konačno se vratio nogometu na Svjetskom prvenstvu 2002. godine u Japanu i Koreji. Pravi Ronaldo je izbivao sa terena gotovo dvije i pol godine, a u posljednje tri sezone u dresu Intera Ronaldo je odigrao samo 17 utakmica, zabivši od toga deset golova, ukupno 59 golova u 99 susreta Nerazzura.

U Japanu i Koreji Ronaldo je opet zaigrao kao nekada, sa osam golova i epitetom zlatne kopačke SP-a odvevši Brazil do petog naslova svjetskog prvaka, svog drugog u karijeri. Posebno su upečatljive bile njegove partije u polufinalu protiv Turske i finalu protiv Njemačke, kada je doslovno sam riješio utakmice. Po treći put je u karijeri proglašen najboljim igrače svijeta od strane Fife. Impresivni povratak nogometu nije prošao nezapaženo na Santiago Bernabeu, a u Interu su s radošću dočekali ponudu kraljevskog kluba, "pušeći i na hladno", nakon tri godine Ronaldovog neigranja. Fantastičnih 39 milijuna eura platio je Real za Ronalda, a već prvi dan prodaja dresova s njegovim imenom potukla je sve dotadašnje rekorde. I ne samo da se transfer isplatio putem dresova, već se rizik čelnika vratio i na terenu, gdje je kroz pet sezona Brazilac u 177 susreta zabio 104 gola, osvojivši dva naslova prvaka Španjolske, Superkup i Interkontinentalni kup.

U prvoj sezoni na Bernabeu "Il Fenomeno" zabio je 30 golova u 40 utakmica, osvojivši naslov prvaka Španjolske, koji nije uspio s Barcelonom. Sljedeće sezone Ronaldo je zabio 31 gol u 48 susreta, ali je zbog ozljede propustio finalni dio sezone, a Real je bez njegove pomoći ispao iz četvrtfinala Lige prvaka, Kupa, a propustio je osvojiti i Primeru. Ronaldo se ipak sa 24 gola okrunio naslovom Picichija, najboljeg strijelca Primere. Ni sljedeću sezone Real nije ništa osvojio, iako je Ronaldo opet bio na visini, sa 24 golova u 45 susreta. Dolaskom Ruuda van Nistelrooya u kraljevski klub Capello je sve više Brazilca ostavljao po strani zbog njegove sklonosti ozljedama i debljini, a sve veću ulogu dobio je sjajni Nizozemac. U posljednju sezonu i pol u dresu Reala Ronaldo je zabio 19 golova u 40 susreta, da bi onda u siječnju 2007. godine potpisao za Milan. Real je dobio sedam i pol milijuna eura, a Ronaldo broj 99 na dresu.

Nedostaje tek Liga prvaka

U debiju za Milan Ronaldo nije zabio, ali je već sljedeću utakmicu protiv Siene bio dvostruki strijelac i asistent, a mediji su krenuli pisati o velikom povratku u Serie A. Polusezonu je Brazilac završio sa sedam golova na kontu iz 14 susreta, već tada dobivši velike simpatije navijača Milana. Interesantno je kako je Ronaldo jedini nogometaš koji je igrao za velike rivale Real i Barcelonu, Inter i Milan, a uspio je postati i ostati omiljena figura navijača. U drugoj sezoni za Milan Ronaldo je odigrao tek šest utakmica, zabivši dva gola. U veljači 2008. godine zaradio je novu tešku ozljedu koljena, nakon čega ga je Milan po završetku sezone razriješio ugovornih obveza. Bio je to kraj Ronaldovih nadanja da bi mogao u karijeri osvojiti Ligu prvaka. Ironično je kako je njegove prve sezone u dresu milanskog kluba Milan i osvojio Ligu prvaka, međutim Ronaldo nije imao pravo nastupiti, jer je ranije u sezoni nastupio u Ligi prvaka za Real.

Godinu dana nakon ozljede Ronaldo je kao 33-godišnjak potpisao za Corinthians. Iako su mnogi smatrali kako je Ronaldo gotov s nogometom, ovaj je dokazao upravo suprotno. Odveo je Corinthians do trećeg trofeja u brazilskom Kupu, svom drugom u karijeri, zabivši 23 gola u 38 utakmica u svim natjecanjima. Sljedeće sezone dodao je još dvanaest golova u 27 susreta. Ukupno, zabio je 79 golova u 113 susreta u Brazilu, 54 gola u 57 susreta u Nizozemskoj, 151 gol u 226 susreta u Španjolskoj i 68 golova u 119 susreta u Italiji. U 515 utakmica ukupno u karijeri zabio je sjajna 352 gola, toma dodajmo i statistiku iz reprezentacije i 62 golova u 97 susreta. Uistinu, nema nikakve sumnje da se radi o jednom od najboljih napadača u povijesti nogometa, strijelcu koji se rađa možda jednom u pola stoljeća.

Bilo je to divno i uzbudljivo putovanje

Na press konferenciji kojom se oprostio od nogometa Ronaldo je otkrio pravu istinu o svojoj karijeri, prozvavši one koji su ga nazivali debeljkom. "Prije četiri godine u Milanu otkrio sam da bolujem od poremećaja štitne žlijezde koji se zove hipotiriodizam. On usporava metabolizam i, da bi se kontrolirao, trebao bih uzimati nadomjesne hormone. Isti su u sportu zabranjeni jer su na popisu dopinških sredstava. Moje odluke o nastavku karijere uvijek su od saznanja o bolesti bile vođene srcem, a moja je ljubav prema nogometu uvijek uspijevala pobjeđivati sve prepreke. Svima je danas teško izgubiti tjelesnu masu, a meni pogotovo".

"No, iako sam imao taj poremećaj, želio sam igrati pod svaku cijenu. Nisam nikad želio o tome govoriti. Čuvao sam istinu za kraj karijere. Ljudi koji su me ironično zvali debeljkom trebali bi se sramiti. Borim se već dugo vremena sa svojim tijelom. Oni koji me znaju, znaju istinu: ne mogu se uspeti stepenicama bez osjećaja boli. Zbog nogometa sam kroz život činio nevjerojatne žrtve. Nije mi žao. Bilo je to divno i uzbudljivo putovanje", dodao je Ronaldo za kraj. Dodajmo kako je bilo divno i uzbudljivo putovati zajedno s Ronaldom, koji će biti i zauvijek ostati jedini pravi Ronaldo.