BILA JE to još jedna velika večer Ivice Olića. Na naplatu je došao silan rad i trud, žar kojeg Oliću nikada nije nedostajalo. Znali su ga ismijavati, pričati da njegovu igru treba istrpjeti. No, nakon SP-a u Japanu i Koreji, točno nakon šest godina Ivica Olić, sasvim zasluženo, ponovo je miljenik hrvatske nacije.

"Da, znalo je biti teško, pogotovo nakon Fontane. Svi su me uzeli na zub, kao da sam ubio nekoga. U meni se nakupilo puno toga negativnog, osjetio sam da više nemam podršku navijača, iako sam u klubu igrao zaista dobro, najbolje u karijeri. Najozbiljnije sam razmišljao o tome da prestanem igrati za reprezentaciju, bio sam nesiguran u sebe. U klubu je išlo sjajno, dok sam igrajući za reprezentaciju stalno bio pod nekim upitnikom. No, Slaven Bilić pružio mi je podršku i vjeru, hvala mu na tome. On je najzaslužniji za moj povratak.", presretan je bio Olić nakon utakmice.

"S Kranjčarom sam se sjajno slagao, njegove lopte su vidovite"

Velike utakmice, koju je riješio pogotkom za 2:0: Podolski je kasnije probušio Pletikosu, ali hrvatski je kolektiv odradio svoje.

"Pobjeda je više nego zaslužena. Svi dijelovi momčadi funkcionirali su fantastično. Robert Kovač i Josip Šimunić u obrani su bili nadmoćni da mi se na trenutke učinilo da kupe lopte s tribina, kako su visoko skakali. Ja sam se istrčao, i morao sam izaći zbog umora. S Kranjčarom sam sjajno surađivao, njegove su lopte fantastične, vidovite... Umoran sam, ali za Poljsku ću biti u potpunosti spreman."

"Protiv Poljaka idemo na pobjedu"

Olić je upozorio, kao i mnogi naši reprezentativci, da ova pobjeda koliko god velika i lijepa bila, ne smije inicirati euforiju.

"Ne smijemo previsoko poletjeti. Znamo da smo na pravom putu, ali euforija nam zaista nije potrebna. Kvalitetni smo, toga smo svjesni i to je sasvim dovoljno. Ostvarili smo cilj, prvi smo u skupini, ali idemo po pobjedu protiv Poljaka."