HNL

Poljudsko ljeto: Ostanci, oporavci i neimaština kao najveća snaga Bijelih

KLJUČNI PODACI
  • Analiza odlaznih i dolaznih transfera Hajduka
Piše: Lovro Štrbinić
četvrtak, 17.7.2014. 00:55
Smanji veličinu slova Tekst Povećaj veličinu slova

Foto: Index Montaža

HAJDUK je pred novom sezonom, pred novim ljetom koje nosi i najljepši sezonski izazov, borbu u pretkolima europskih kupova i snivanje ulaska u skupinu Europske lige. Više od mjesec dana igrači se pod paskom Igora Tudora spremaju za nove okršaje, a istovremeno u pogonu su bili i stanovnici Hajdukovih ureda. U potrazi za pojačanjima, ali i za novcem od prodaje.

I pred sam početak sezone, što je ujedno daleko i od završetka prijelaznog roka, može se podvući crta pod onim što je dosad napravljeno. Može se zaključiti da nije napravljeno puno toga, što se moglo i očekivati u kontekstu dolazaka, no upravo manjak izlaznih transfera je ono što će Tudora i navijače veseliti. Nešto manje radnu zajednicu s nekoliko neviđenih plaća, ali to je tema za drugi tekst.
 
Pojačanja ili prinove?
 
U smjeru Poljuda ovog su ljeta došla tri igrača, sva trojica bez odštete, od kojih se nikome sa sigurnošću ne može dodijeliti epitet pojačanja. Čak niti Jou, koji dolazi kao velika želja Tudora, nakon sezone u kojoj je u dresu Istre 1961 pokazao mnogo toga dobrog, ali i dosta toga neshvatljivog. Definitivno je riječ o vrlo živom igraču, na terenu i van njega, osim poteza i dobre tehnike krasi ga i energičnost tijekom cijelog susreta, stalno je opasnost za protivničku obranu.
 
Naravno, što je često mana takvom tipu igrača, često voli ići glavom kroz zid, pokušati proći tamo gdje je to vrlo teško ili nemoguće. No, sedam asistencija uz tek jedan pogodak u prošloj sezoni sugeriraju da mu je ipak prvenstveno na umu razigravanje suigrača. Istina, ne krasi ga ni posebno dobar udarac, ali ukoliko Tudor uspije tu njegovu pokretljivost i energičnost iskoristiti i u fazi presinga na posljednju liniju, kao i ograničiti mu dodire s loptom, Jo može biti pojačanje. Ako pozitivni dio svoje divljine uklopi u Hajduk koji će suparnike probati lomiti tempom, što je, čini se, jedna od ideja njihovog trenera.
 
S 25 godina nije kasno ni da ga se u slučaju jedne ili dvije dobre sezone transferira u inozemstvo, uostalom došao je iz Pule samo za postotak od idućeg transfera, koji se dijeli u omjeru 60:40 posto u korist splitskog kluba.
 

 
Stigao je i Sandro Gotal, koji je veća nepoznanica jer mu je ovo prvi dolazak u hrvatski nogomet. Takav profil igrača je Tudor također tražio, Gotalu je prirodna pozicija lijevo krilo, prodoran je, zna s loptom, dojam s priprema je kako je brži od Bukve i direktniji prema golu od Iluridzea, pa se na prvu čini solidnim rješenjem. Ima i razvijenu suradnju sa suigračima, ne traži samo protivnički gol, svjedok tome su i šest asistencija uz četiri gola prošle sezone u dresu Wolfsbergera. U 31 utakmici to nije statistika koja mu donosi neku veliku reputaciju, ali treba napomenuti da ovaj 22-godišnjak u prošlom klubu nije imao zajamčen status u ekipi, prosječno je u tom 31 nastupu igrao 60 minuta po susretu.
 

 
Josip Vuković je klasični veznjak, 22-godišnjak koji se vratio u Hajduk nakon tri sezone u Dugopolju. Od njega se trenutno ne očekuje da iskoči u prvi plan, došao je popuniti konkurenciju te napredovati kako bi u nastavku sezone i u narednoj sezoni imao bitniju ulogu. Mada, tko zna što će rasplet sezone donijeti.

Pašalića će biti teško zamijeniti, za Andrijaševićem se ne žali
 
U smjeru suprotnom od navedenih otišli su od igrača iz prve ekipe Mario Pašalić i Franko Andrijašević, dva veznjaka čiji su transferi na Poljudu drugačije doživljeni.
 
Transfer Pašalića zgotovljen je još prošle zime, mnogi su nakon sjajnog proljeća žalili jer je možda na ljeto, poslije poziva u reprezentaciju, mogla biti postignuta i veća cijena, no takav je rizik poslovanja, a Hajduk nije imao previše manevarskog prostora sa čekanjem i licitiranjem. U svakom slučaju, Pašalić je prošle sezone bio najbolji igrač Hajduka, ne samo zbog 11 pogodaka već zbog zaista odlične igre i konstatnosti tijekom cijele sezone. 
 
Napredak koji je pokazao od ulaska u prvu ekipu i igračka inteligencija koju je prikazao sugeriraju da će i u inozemstvu ostaviti trag, a iako se Tudor već pola godine priprema na život bez zahvalnog veznjaka, ne zna se tko će ga kvalitetno nadomjestiti. O tom nešto više slijedi nešto niže u tekstu.
 
Drugačiji status je imao Franko Andrijašević i s njegovim transferom zadovoljni su baš svi. Hajduk je prodao za solidan iznos veznjaka koji nije bio u viziji trenera, koji uz sav svoj talent nije prikazivao konstantu ni kada je dobivao priliku u nizu, mada je istina da je prošle sezone često selio s travnjaka na klupu. Igrač je također zadovoljan jer je dobio novi izazov u karijeri, kako je sam rekao došao je u sredinu koja mu jamči financijsku neopterećenost i posvećenost isključivo nogometu. Na Poljudu su s tih 600 ili 750 tisuća eura kupili mjesec-dva financijskog mira i mogućnost čekanja na bolje ponude za ostale igrače koji su u izlogu.
 
Unutarnje rezerve
 
Sada možemo zaviriti u kadar Hajduka da vidimo tko će nadomjestiti Pašalića. Prije svega tu je Filip Bradarić, još jedan mladić brzog sazrijevanja koji i trkom i snagom duela, ali i pametnim postavljanjem ima gotovo sigurnu poziciju kod Tudora. Forte mu je i snažan udarac, ni preciznost mu nije mana, mada nije ofenzivni kalibar novog člana Chelseaja. Nešto govori i podatak da je određen za prvog izvođača jedanaesteraca. Da, dva je promašio na pripremama, pa ćemo vidjeti hoće li to utjecati na Tudorovu odluku da on i dalje puca s bijele točke.
 
Od ostalih veznjaka, ono što se dobivalo od Pašalića može se zapravo dobiti tek od Caktaša u ovom kadru. Motoričan je to i pokretljiv igrač kojem je prirodnija nešto ofenzivnija pozicija, posjeduje i dribling i dobar plasirani udarac, kao i ubačaj. Međutim, prošle sezone kad bi zagustilo Tudor je znao baš Caktaša poslati u malo defenzivniju ulogu, što je ponekad sjajno i radio, sjetite se samo odlične izvedbe protiv Rijeke kad je preuzeo ulogu Anđelkovića nakon njegove ozljede. Dovoljno je Mijo mlad da usvoji taktičku odgovornost i defenzivne navike potrebne za zadnjeg veznog, no istina je i da nije pametno igraču takvih ofenzivnih mogućnost ograničavati slobodu u igri. 
 
Kako bilo, Caktaš je prošle godine u kolovozu doživio tešku ozljedu, vratio se na proljeće, ali tek od ljetnih priprema je opet pravi i on je zapravo najveći dobitak Bijelih za novu sezonu. Dobitak će biti i Anđelković ukoliko se vrati u formu iz prošlog ljeta, dok Tino Sven Sušić konačno treba konkretizirati svoj potencijal, odnosno Tudor mu mora naći idealnu poziciju. Ponekad ga se guralo na krilo i bliže golu protivnika, u zadnje vrijeme je na povučenijoj poziciji veznog reda, a vidjet ćemo što će donijeti nova sezona.
 
Tu je i Kouassi, koji se navodno trgnuo nakon slabog proljeća, no s 19 godina je igrač od kojeg se mogu očekivati takve oscilacije. Milić, također konačno potpuno spreman, zauzeo je poziciju lijevog beka, možda naknadno bude prekomandiran i na stopera ukoliko se dogodi transfer nekog od članova udarnog stoperskog tandema. Za lijevi bok konkuriraju, naime, još i Jozinović te Vasilj.
 
Marko Bencun je još jedno ime koje intrigira javnost, upravo je on nosio Bijele u nekoliko faza prošle sezone, ali se isto tako i dosta mučio s ozljedama. Ukoliko ga one zaobiđu i uhvati konstantu, njegova snaga kroz dribling i direktnost, ali i dobar postotak realizacije, mogu ga lansirati u prvu postavu.
 
Zasigurno spada među onih 14-15 igrača koje je Tudor spomenuto kao okosnicu momčadi, a svi se nadaju da će tu vidjeti i Uzbekistanca Abdukholikova, koji ulazi u drugu polusezonu u bijelom dresu. S nekoliko poteza je dao naznačiti da može biti pojačanje ukoliko bude dobro radio i popravi par stvari, no ne bi bilo iznenađenje, isto tako, niti da za par mjeseci dobije raskid ugovora. Može se reći da je ovo njegova polusezona istine.
 
Mladi koji čekaju iskorak
 
Josip Bašić i Elvir Maloku već su dobili prigode, već su i prikazali da bi se u budućnost na njih moglo itekako računati ukoliko se uskoro ne prodaju, a sad su tu i Nikola Vlašić i Andrija Balić, obojica 1997. godišta. I dok Baliću delikatna pozicija veznjaka traži veće iskustvo za guranje u vatru seniorskog nogometa, mada je već blizu transfera u Tottenham, Vlašić je tijekom priprema pokazao ofenzivnu moć i razigranost pa ne treba čuditi ukoliko će dobivati priliku tijekom jeseni, pogotovo u slučaju problema sa ozljedama prvih izbora za napadačku liniju.
 
Mogući odlasci
 
Daleko je još kraj kolovoza i završetak prijelaznog roka, a u Hajduku očajnički traže novac, što će najlakše biti dobiti kroz prodaju. Problem je samo raskorak između željenih i postojećih ponuda za pojedine igrače.
 
Realno su blizu odlaska Vršajević, koji je i na zimu bio blizu Sivasspora, a sad je onim pogotkom, ali i dobrom igrom na SP-u dodatno privukao kupce. Za njegov odlazak će se sigurno dignuti rampa jer Dino Mikanović čeka da uskoči na desnu stranu, još uvijek radi na tome da defenzivu dovede na razinu ofenzivne kvalitete, a i Josip Bašić može pokriti više pozicija na toj strani terena.
 
Nikog neće iznenaditi ni odlazak Maloče, u slučaju dolaska dobre ponude, kapetan Hajduka već nekoliko prijelaznih rokova traži inozemni angažman.
 
Spominjao se i interes talijanskih klubova za Milovića, kao i za Milića, a treba podsjetiti da je i za Sušića na zimu postojala ponuda Maribora, nudili su 500 tisuća eura, a sad je nakon njegovog nastupa na SP-u vjerojatno cijena ponešto i skočila. U svakom slučaju, teško je očekivati, gotovo i nemoguće, da ovaj isti kadar treneru bude na raspolaganju i u rujnu, od nečega se mora preživjeti ma kako to moglo utjecati na momčad.
 
Od Turnova do Dundalka
 
Što se dakle promijenilo u godinu dana? Ovdje možete vidjeti s kojom je postavom prošle sezone Tudor krenuo na Turnovo u prvom susretu. Bio je tada još uvijek aktualan 4-3-3 sustav, a od 11 igrača koji su startali na lanjskoj europskoj premijeri svi osim Pašalića su i dalje u kadru i u opcijama za prvi sastav.
 
 
Međutim, sada neka druga lica imaju povjerenje trenera. Stipica je istisnuo Kalinića s vrata, barem tako sugeriraju pripreme, Vršajević je nezamjenjiv na desnom boku dok je u klubu, a Milić je rješenje za lijevu stranu umjesto Jozinovića.
 
Od tri klasičnija veznjaka Bradarić je sigurno onaj jedan povučeniji, drugog je vjerojatno trebao igrati Sušić, no on je zbog lakše ozljede zadnje lože ostao u Splitu pa je moguće da Anđelković zauzme tu poziciju. Gotal je izgleda uhvatio svoje mjesto u prvom sastavu, s drugog krila jurišat će Kouassi, a Caktaš ima ulogu "desetke". Kredite u vrhu napada još nije potrošio Maglica, ovaj radišni napadač ponovno je i u Sloveniji često ulazio u šanse, no često ih je i promašivao, baš kao i Gotal. Naravno, kao ohrabrenje se uvijek to može pripisati umorom u toj fazi priprema.
 
 
Neimaština je razlog ispravnog puta
 
Sve navedeno i prikazano otkriva da je Hajduk sačuvao kostur ekipe, ima kontinuitet momčadi, što je danas raritet u domaćem podneblju, ali i u inozemstvu. Ponovno velik dio ekipe sačinjavaju mladići ponikli u klubu ili bližoj okolici, pet ih je takvih u očekivanom prvom sastavu za Dundalk, plus Maloča koji je kao junior stigao na Poljud. A još ih niz čeka priliku s klupe. Takav Hajduk ima razloga za optimizam s Tudorom na klupi kao najvećom snagom, pogotovo ukoliko nastavi forsirati moderan pristup i taktiku, koje nije lako odmah usvojiti.
 
I to je zapravo najljepša strana Hajduka, koju se može dijelom zahvaliti i neimaštini, toj otegotnoj okolnosti koja je Bijele dovela na pravi put, do okretanja vlastitom pogonu i vlastitom igračkom bazenu nauštrb velikog broja upitnih pojačanja sa strane. Strane prinove nisu ni sada nepoznat pojam, ali se njima pristupa financijski mnogo opreznije, a slučajevi Bukve i Iluridzea jasan su pokazatelj da vrlo brzo mogu napustiti klub ukoliko se ne pokažu boljima od domaćih snaga.
 
Bolje peti s domaćim igračima, nego drugi sa strancima, tako je nekako išla ona često spominjana Tudorova izjava iz prošle sezone, a u klubu su možda stvarno shvatili da ne treba biti talac instantnog ponavljanja uspješne rezultatske povijesti. Ona je uostalom bila rezultat i povlaštene dominacije u jednoj fazi prošlosti, baš kao što se ta povlaštenost sad spočitava nekim drugim klubovima. Jedini normalan put je uklapanje u realnost, financijsku i bilo koju drugu, ma kako ona bolna bola, kao i stvaranje zdravih temelja putem dugoročne vizije. Koja bi možda bila drukčija da je u klubu bilo kapitala. 
 
Bolje rade bez novca, nego s novcem, tako bi zapravo mogao ići komentar stvarnosti Hajduka. 
 

> "Garancija europskog iskoraka": Pogledajte ovosezonska pojačanja Dinama

Komentari
Komentari na forumu objavljuju se u realnom vremenu i Index.hr ne može se smatrati odgovornim za izrečeno. Zabranjeno je vrijeđanje, psovanje i klevetanje. Upisi s takvim sadržajem bit će izbrisani, a njihovi autori prijavljeni nadležnim službama.


Vezano
Vijesti  |  Tagovi
Najpopularnije
Danas  |  Jučer  |  Tjedan
Najnovije