Posljedice Ukrajine: Nacija na travi
SVE SE ODVIJALO onako kako sam i upozorio. Naš najvažniji igrač nakon ozljede Eduarda postao je Modrić a to više nije onaj Modrić, pa ukratko rečeno nemamo više ni ideju, ni realizaciju.
Pogotovo se sve to srušilo otkako nema ni Nike Kranjčara. Mogu radnici giljat koliko hoćeš, ali to je 0:0. A bez umjetnika nema 1:0, nema ko odigrat iznenađenje, ono kad se protivnik zabezekne, padne na guzicu i ne more ništa učinit nego samo ispratit kako balun odlazi u mrežu.
Lipo san reka da Bilić mora dat zadatke Prosinečkome, Asanoviću, svima da prate svaki detaljčić u Modrića, Rakitića i Srne pa da se na vrime, već poslije 20 minuta može izvest promjenu tako da ne gubimo minute i da sigurno pobijedimo Ukrajinu. Bilić se, međutim, odlučio da sigurno ne izgubi od Ukrajine i nije ništa htio ni pipnut sve do Manđukića, šta je bilo prekasno i onako reda radi…
Nismo imali virtuoza
Znao sam da Olić ne može omanit, ali i to da ne može dat gol, da je on naš lažnjak i da to već dugo savjetujem kako je bolje nego igrat s više špiceva, jer to omogućava onima iza Olića da ulete i iznenade kao Pranjić i Ćorluka s krila, te Rakitić, Modrić i Srna u ulozi polušpica. Ali se pokazalo da nisu ni Srna i Rakitić ono šta su bili. Nismo imali niti jedan virtuozni potez, asistenciju, pas u pravi čas i Bilić je sve to pustio da ode u nepovrat.
Osim toga Modrić je otkrio da s ovakvom lošom spremnošću ne može izdržat munjevitost zahtjeva koji se nameću kad je blizu šansi, šesnaestercu, završnici, te da mu tako osrednje pripremljenom više odgovara uloga veznog iz pozadine jer bi tako došao do daha i možda sročio neku suvislu akciju. Rakitić i Srna dali su još manje od njega, premda se nikome nema šta prigovorit jer su se svi trudili, a to je dovoljno jedino za 0:0.
Ukrajinci nisu ni pokušali pobijediti
Stara je priča da za 0:0 ne treba ni igrat utakmicu jer je to rezultat koji imate i prije nje, i bez nje. Ali je to baš ono što je odgovaralo i nama i Ukrajini. Pa oni kao domaćini nisu uopće imali šansu a nije se vidjelo niti da je žele. Iz njihova rakursa je to i razumljivo jer su prije nas imali dvije pobjede, ali iz našeg nikako. Zato se dogodio apsurd da smo igrali s jednim špicem kao za kontru a kontre nigdje jer su to čekali Ukrajinci pa smo mi uglavnom napadali i onda je bilo možda logičnije ubacit Manđukića pa čak i Klasnića da se povučenog domaćina rasturi iz zračne kanonade s krila u izvedbi Pranjića i Rakitića s lijeva te Ćorluke i Srne sdesna. Ali se niti to nije dogodilo jer je Bilić definitivno nakon Engleza postao preoprezan.
Nije mu bila ni laka. Jer kao Sanaderov "libling" nije smio razočarati u teškim trenucima za zemlju. Zamislite šta bi se dogodilo da nacija koja drhti čekajući zakon protiv mafije i razvoj situacije s bankama, dakle nacija koja se trese duševno i materijalno, pa sad zamislite da ostane i bez tih iluzija koje se temelje na Travi kao zadnjem utočištu. Sva srića da nismo još i to popušili, taj zadnji dim.
Strateški je u biti kompletan pristup ovim kvalifikacijama čisti promašaj: protiv Engleza igrali smo kako smo trebali protiv Ukrajine, puni sebe, ofanzivno i bez opreza te smo izgubili sve, a protiv preplašene Ukrajine igrali smo oprezno zbog engleskog iskustva i lako smo mogli ponovno izgubiti sve jednim djelićem nesmotrenosti u zadnjim minutama. Da smo Engleze shvatili kao Ukrajinu možda bismo odigrali remi i uzeli bod, a protiv Ukrajine igrali kao protiv Engleza - osvojili bismo sva tri i to bi bilo ukupno s Kazahstanom sedam što nam ostavlja velike šanse.
Bilić mora izbrisat sve i počet iznova
Za budućnost, da opet ne zakasnim s pravim savjetom, vidi ti mene, treba reći jedno zapažanje trenera Stanka Poklepovića koji je bio pravi savjetnik Tomislava Ivića u svim njegovim velikim Hajdukovim uspjesima: "Ova Ukrajina je slabija nego što smo očekivali i to je naša greška. Ali nemojmo se zavaravati. Mi smo izgledali puno moćniji nego protiv Engleza samo radi toga što Ukrajini nije bilo ni na kraj pameti da nas ruši i rastura. Pustili su nam igru i komod da ne bi izgubili što je njima isplatljiviji cilj nego nama jer imamo samo četiri boda i koga smo dobili, samo Kazahstan. Budimo oprezni, tko zna hoćemo li izgledati ovako moćno kad naletimo na protivnika koji bijesno juriša protiv nas jer mu to treba."
Treba se sjetiti kako izgleda Hrvatska kad na nju nagrne netko poput Austrije ili Turske na nedavnom prvenstvu Europe. Ne možemo izdržati rat, a ako nije rat nego igra, onda nam igra ostaje nematerijalizirana jer se nigdje ne piše Olićeva stativa. Bilić mora izbrisat sve šta je na ploči i smislit nešto iznova.
bi Vas mogao zanimati
Izdvojeno
Pročitajte još
bi Vas mogao zanimati