NA današnji dan prije 30 godina u četvrtfinalu Svjetskog prvenstva u Meksiku na stadionu Azteca Argentina i Engleska odigrali su najčudniju i vjerojatno najslavniju utakmicu u povijesti nogometa. U samo četiri minute jedan je nogometaš svojom čarolijom potpuno redefinirao sve ono što je do tada bilo viđeno u nogometu i na taj način je ispisao povijest, ne samo nogometa, već i cijelog 20 stoljeća. 

 

Njegovo ime je Diego Armando Maradona, a ovo je priča o te četiri minute.

 

Prvo poluvrijeme završilo je bez golova, a onda, nakon samo šest minuta počela se pisati povijest, ne samo ona nogometna. Kontroverza i majstorstvo, sve to implementirano u samo jednom igraču. Maradona je odigrao za Valdana, a ovaj je uputio snažnu loptu koju je presjekao Steve Hodge. Međutim, nespretno ju je zahvatio i ona je poletjela prema šesnaestercu.

 

Maradona je nastavio trčati, premda je prema lopti krenuo i za pola metra viši engleski golman Shilton. Obojica su skočili negdje na rubu šesnaesterca i na iznenađenje cijelog svijeta, činilo se da je Maradona nadskočio Shiltona i zabio glavom. Nitko ništa nije primijetio. Osim trojice. Shiltona, koji je uzalud signalizirao da je Diego loptu udario rukom, Terryja Butchera, koji je, baš onako kako mu i prezime kaže, gnjevno, mesarski trčao za sucem Bin Nasserom iz Tunisa, i njega, majstora koji je uspio cijeli planet uvjeriti, da to zapravo nije bio on, nego da je to bila Božja ruka, dodir Svevišnjega.

 

A onda, samo tri minute poslije, nakon najkontroverznijeg gola u povijesti, red je i na najljepši gol u povijesti.

 

''Da ga nije zabio nakon onakvog mog dodavanja, ubio bih ga'', poslije je pričao Hector Enrique, argentinski reprezentativac, koji je na toj utakmici, iz svog peterca dodao loptu Diegu, a sve ostalo je legenda. 

 

Prvo je na red došao Beardsley, pa Reid, pa onda i Hodge, no svima njima Diego bježi jureći prema Shiltonu, a gotovo i ne dodirujući loptu. Nakon što je odradio pola puta, sječe i Butchera, pa onda još jednom nesretnog Reida, koji ga je jadan pratio nadajući se tko zna čemu, ne shvaćajući da je protiv svoje volje ubačen kao statist u najljepši film ikada snimljen.

 

Ostali su još samo Fenwick i Shilton. Legendarni urugvajski komentator Victor Hugo Morales je u tih nekoliko sekundi doživio valjda tri orgazma i četiri srčana udara, no i dalje je imao snage urlati:

 

''Genio, genio, genio, ta, ta, ta,ta...''. No kad je Diego zaobišao i Shiltona i zabio, cijeli svijet je stao. Svi su stali, svi su zamukli, samo se čuo Morales koji plače i urla :

 

''Gracias, Dios, por el futbol, por Maradona, pore stas lagrimas''. 

 

Da Diego, hvala ti.