AGONIJA Hajdukovih napadača, ujedno i glavnog odgovornog čovjeka za prezentaciju Bilih, Ivana Pudara, dobila je novi nastavak u gradu na Bosutu, gdje je aktualni trener u svibnju i preuzeo palicu splitskog kluba. Nakon što na Stanovima nisu uspjeli zabiti povratnicima u prvu ligu, Hajdukovci se iste opasne navike nisu riješili niti u Vinkovcima, protiv momčadi kojoj se također predviđa borba za prvoligaški opstanak. Silni i neshvatljivi promašaje protiv Budućnosti donekle su pali u zaborav obzirom da je Hajduk na kraju ipak došao do pozitivnog rezultata, no nakon nove nule u prvenstvu, napadači i trener ponovo su (s razlogom) na udaru javnosti. Pudar je po povratku u Split ponudio svoje mišljenje;

"Stvari su evidentne, nema se tu što posebno govorit. Ja kao trener bio bi zabrinut da nemamo igru i toliko stvorenih šansi. Treba li uopće nabrajati; stativa Rukavine, dvije stopostotne šanse Kalinića, Ljubičićev pokušaj glavom sa pet metara, zatim Verpakovskis koji je pet puta probio po lijevom boku, dao povratne na koje se promašivao čitav gol...Mogao bi tako do beskonačnosti, ali na kraju je bitno da su opet izgubljena dva boda. Dominirali smo, kao po običaju, pritiskali na protivničku polovicu igrališta, međutim, ponovo nismo uspjeli realizirati sve te šanse. Što reći...."

Odnosno, što napraviti, upitao je netko od kolega.

"Mislim da ti momci koji se nađu u šansi moraju biti malo smireniji i koncentriraniji, jednostavno trebaju zabiti. Sve je u radu i koncentraciji. Niti ja, ni bilo tko drugi ne može ući u igru i zabiti zicer umjesto igrača kod kojeg je lopta. Isto tako, ti igrači odigrali su premalo utakmica, a od njih se očekuje previše stvari. I ja očekujem previše. No, znamo da nogomet baš nije lagan."

Nije lagana ni situacija u kojoj se trener trenutno nalazi. Novinari mu nisu skloni, baš kao ni neki od čelnih ljudi kluba. Priče o uigravanju momčadi u hodu vjerojatno stoje, ali ipak se radi o jednoj od najjačih momčadi koja se u Splitu okupila unazad deset godina, pa svako opravdanje ne prolazi kod navijača gladnih pravog Hajduka. Iako svjestan da trend neučinkovitosti i bodovnog deficita može platiti vlastitom glavom, Pudar tvrdi da o tome ne razmišlja.

"Igramo i bez Cernata"

"Ako tražite krivca i imate neko svoje mišljenje o tome, slobodno napišite. Zašto bi se bojao reakcije čelnika? Pa ne promašujem ja šanse. Razmišljam isključivo o tome kako Hajduk učiniti još boljom momčadi. Po novinama čitam da se smjenjuju i treneri koji pobjeđuju..."

"Zbrinut sam, to je sigurno. Za Dinamom već zaostajemo četiri boda. Ali s druge strane, ponavljam, nisam zabrinut jer stvaramo šanse. Ova momčad, počevši od Rukavine i Kalinića, preko Buljata i Pandže, sve do Gabrića, nije igrala prošle sezone. Danas kao što vidite igraju. Čekamo i da se nakon oporavka priključe i ostala pojačanja, da kompletiramo momčad. Svaku utakmicu priključi se novi igrač, pa i tu imamo sitnih problema. No, oni nisu krucijalni da se ne zabije gol kada se ukaže šansa za to."

Neuspjeh protiv Cibalije trener je pokušao opravdati i koncentracijom kvalitete u nogama protivnika, podsjetivši na "vrsne golgetere Dodika i Vuka, prodorne i uvijek neugodne Bagarića i Kerića, te naravno, fantastičnog vratara Burscu"... Nije zaboravio napomenuti ni nedosuđeni jedanaesterac, niti je priznao kritike na račun igre kada u njoj ne sudjeluje Cernat, rumunjski virtuoz za klasu bolji od svih Hajdukovih pojedinaca....

"Imamo rješenje i kad njega nema u igri. Cernat jučer uopće nije odigrao na svojoj visini, praktički smo bez njega stvorili sve akcije, od njega nije potekla nijedna lopta."

Koliko god se Pudar trudio sakriti nezadovoljstvo nakon neprihvatljivog starta sezone, nervoza u zraku gotovo da se može rezati nožem. Kako bi smirio situaciju, trener će posegnuti za frazom; ništa nije izgubljeno. I bez riječi o Sampdoriji, okrenuti se "teškom ispitu protiv Osijeka". Govoreći o tome, sasvim je u pravu, jer za ovakav Hajduk svako gostovanje u prvoligaškim provincijama predstavlja pravu opasnost...

Dea Redžić
Foto: Veljko Grbeša