Rezultat što bezuspješno maskira limitiranu momčad bez znanja, trke i srca
ČAST iznimkama kao što su Kalinić, Tomić i u prvom redu Mirko Hrgović, ali ostatak Hajdukove momčadi nije vrijedan dresa slavnog kluba, koji k tome nosi ime Hajduk.
> Krešić: Onaj jedanaesterac nije postojao
> Mazzari: Volio bih imati Kalinića u Sampdoriji
Ništa hajdučkog nismo vidjeli ni večeras u Genovi, a brojnim navijačima Splićana čija se pjesma orila Marassijem je vjerojatno najmučnije bilo što je nakon postignutog gola Hajduk bio još nemoćniji. Hajduk je pao bez ispaljenog metka i jasno je da se u Genovu putovalo radi ispunjenja obaveze.
Krešić je pilio naopako
Kao neslana šala sada djeluje Krešićeva najava da će Sampdoriji parirati trkom i spremnošću momčadi na sredini terena, jer osim srca, Hajduk je večeras bio i momčad bez pluća, igrači nemaju "sape" i u stručni štab bi trebalo dovesti i cijelu Pacovu rodbinu.
Znano je da jedan Cernatov asist vrijedi više nego 30 Rukavinih i Kalinićevih šansi, ali rumunjski čarobnjak nije Maradona sa Karpata, a primjenom taktike "isključi Cernata i Hajduk je obezglavljen" dolazi do izražaja Florinova trkačka manjkavost, a o duel-igri da ne govorimo.
Palombo i Volpi su ga pojeli, slično kao što je Pieri igrač iz druge galaksije za Rubila, a Verpakovskis je bio najblaže rečeno očajan. Još se traže svjedoci koji su vidjeli Bartolovića da igra, a za Pelaića smo sigurni - sa loptom je često boravio u autu.
Potpuno pogrešna taktika i izbor igrača za večerašnju utakmicu pokazuje da čak i superiskusni lisac Krešićevog kova može pogriješiti u procjeni, jer ovaj Hajduk skup je isluženih igrača (Cernat, Verpakovskis) i mladosti prilično upitne perspektive (Ljubičić, Pelaić, Rubil).
Kalinića se trebalo ostaviti do kraja i Rukavinu ranije uvesti kao ispomoć i dodavača; on je napravio suprotno - Kaliniću je namijenio da se tuče sa brojčano nadmoćnim protivnikom dok je Hajduk igrao na "kombinatoriku", a onda je Rukavinu poslao da kupi otpatke kojih nije bilo
Antinogometni nastavak
Početak nije slutio da ćemo gledati još jednu utakmicu za praćenje koje se treba dobijati beneficirani radni staž, jer Sampdoria je formacijski i po tendenciji bila sumnjivo "napadački" orijentirana sa čak dva ofenzivca, vratio im se Palombo što ih je dodatno učvrstilo ali Hajduk je priprijetio preko Linića i Cernata.
Kalinić je bio potpuno drugi igrač u odnosu na prvu utakmicu: tukao se borio i trudio i kao da je jedini uz Hrgovića učinio nešto više od popunjavanja broja u zapisniku.
Kako li se Ljubičić nepromišljeno i nepotrebno zabio u Maggia za kazneni udarac. Nakon toga su Sampdorijini igrači samo krali vrijeme, ali ovaj put bez izležavanja, tek kružeći loptom oko ukipljenih Hajdukovaca, pa se vidi zašto se u Genovi piše i govori samo o prvenstvenoj utakmici protiv Lazia za vikend.
Dva dodavanja, treće nikako
Nastavak je donio nastavak patnji za ljubitelje nogometa, jer gledati nemoćni Hajduk protiv destruktivne Sampdorije djeluje bolje od Praxitena.
Hajduk bi se nekako s loptom dokotrljao na 30 metara od gola, ali onda je uslijedila polagana predaja. Ni traga riziku, želji ili bilo kakvom pokazatelju da je igračima stalo do toga da mnogi od njih prvi i zadnji put igraju na stadionu talijanskog prvoligaša.
Hajdukovce presjekao izjednačujući gol
Dvoboj čuvara rezultata je pokvario Hrgovićev gol jer su se i jedni i drugi bili uljuljali - Sampdorija u prolaz, Hajduk u častan poraz. Dobro se vidjelo da Hajdukovcima nikako nije pasalo izjednačenje jer nemoć je izvirala iz svakog njihovog poteza, a sada je (alibija radi), trebalo barem prividno pokušati stisnuti.
Oni nisu imali nikakve snage ni impulsa za krenuti naprijed posljednjih osam minuta u utakmici karijere. Kada više nisu imali što čuvati, oni su stajali, jer ništa više nisu ni mogli.
Zvonko Alač
Foto: V.G.
bi Vas mogao zanimati
Izdvojeno
Pročitajte još
bi Vas mogao zanimati