Romancev zanimljiviji od Beckhama
Tekst se nastavlja ispod oglasa
U DANE kad su mnogi nogometom zaluđeni Europljani gutali komentare o transferu Davida Beckhama iz Manchester Uniteda u madridski Real, Rusima je vijest dana bila "noga" koju je dobio Oleg Romancev.
Nekoć poznati nogometaš, reprezentativac SSSR-a, po završetku igračke karijere počeo se baviti trenerskim poslom u svom matičnom klubu, moskovskom Spartaku. Godinama je bio glavni "drmator" u najpopularnijem ruskom klubu, najprije kao trener, a poslije i kao predsjednik pa čak i većinski vlasnik Spartaka. Jednostavno, čovjek je znao iskoristi blagodati postkomunističke pretvorbe i privatizacije poduzeća, što je znalački primijenio u svom klubu.
Kad je prvi put dobio mandat izbornika ruske reprezentacije, uoči Eura 1996. u Engleskoj, za Romanceva se govorilo da je jedini autentični nasljednik Valerija Lobanovskog koji je prije njega vrlo autoritativno vodio reprezentaciju Sovjetskog Saveza i usporedno s njom momčad kijevskog Dinama, koja je postala rasadnik reprezentativaca.
Isti recept Lobanovski je primijenio i po raspadu SSSR-a kad je vodio ukrajinsku reprezentaciju i kijevski Dinamo. Romancev je krenuo njegovim putem pa je od Spartaka napravio rasadnik ruskih reprezentativaca, ali nije imao puno uspjeha ni na Euru 1996, a ni 6 godina kasnije na World Cupu 2002. Tada je po drugi put u karijeri dobio izborničku funkciju, ali mu je ovog puta, neposredno prije početka SP-a, prispjela vrlo nezgodna poruka sa samog državnog vrha, od predsjednika Putina, koji je osluškujući raspoloženje naroda savjetovao Romancevu da napravi neki dobar rezultat na SP-u jer će se u protivnom loše provesti.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
Romancev ništa nije učinio na World Cupu 2002. Rusi su bili eliminirani poslije prvog kruga pa su u Moskvi i drugim ruskim gradovima ogorčeni navijači na trgovima na kojima su na divovskim ekranima pratili igre svojih ljubimaca, počeli divljati i razbijati sve što im je došlo pod ruke. Romancev je tada bio smijenjen s funkcije izbornika, a i u Spartaku mu se pozcija počela tresti.
Predsjednik kluba kojemu je prepustio tu dužnost zadržavši za sebe samo funkciju trenera, isprva ga je nastojao zaštiti i zadržati u klubu, no krajem lipnja i on je okrenuo leđa Romancevu. Na svjetlo dana su, naime, izašli dokumenti iz kojih je vidljivo da je on sebi prisvajao dobar dio kolača od prodaje Spartakovih reprezentativaca inozemnim klubovima.
Uslijedio je i završni čin. Oleg Romancev je bez ikakvih počasti najuren iz Spartaka s kojim je osvojio 9 naslova prvaka Rusije u minulih 11 godina. Nakon punih 15 godina, koliko je vladao njime, iz ruskog je nogometa otišao njegov najmoćniji čovjek. Vjerojatno, zauvijek.
Nekoć poznati nogometaš, reprezentativac SSSR-a, po završetku igračke karijere počeo se baviti trenerskim poslom u svom matičnom klubu, moskovskom Spartaku. Godinama je bio glavni "drmator" u najpopularnijem ruskom klubu, najprije kao trener, a poslije i kao predsjednik pa čak i većinski vlasnik Spartaka. Jednostavno, čovjek je znao iskoristi blagodati postkomunističke pretvorbe i privatizacije poduzeća, što je znalački primijenio u svom klubu.
Kad je prvi put dobio mandat izbornika ruske reprezentacije, uoči Eura 1996. u Engleskoj, za Romanceva se govorilo da je jedini autentični nasljednik Valerija Lobanovskog koji je prije njega vrlo autoritativno vodio reprezentaciju Sovjetskog Saveza i usporedno s njom momčad kijevskog Dinama, koja je postala rasadnik reprezentativaca.
Isti recept Lobanovski je primijenio i po raspadu SSSR-a kad je vodio ukrajinsku reprezentaciju i kijevski Dinamo. Romancev je krenuo njegovim putem pa je od Spartaka napravio rasadnik ruskih reprezentativaca, ali nije imao puno uspjeha ni na Euru 1996, a ni 6 godina kasnije na World Cupu 2002. Tada je po drugi put u karijeri dobio izborničku funkciju, ali mu je ovog puta, neposredno prije početka SP-a, prispjela vrlo nezgodna poruka sa samog državnog vrha, od predsjednika Putina, koji je osluškujući raspoloženje naroda savjetovao Romancevu da napravi neki dobar rezultat na SP-u jer će se u protivnom loše provesti.
Romancev ništa nije učinio na World Cupu 2002. Rusi su bili eliminirani poslije prvog kruga pa su u Moskvi i drugim ruskim gradovima ogorčeni navijači na trgovima na kojima su na divovskim ekranima pratili igre svojih ljubimaca, počeli divljati i razbijati sve što im je došlo pod ruke. Romancev je tada bio smijenjen s funkcije izbornika, a i u Spartaku mu se pozcija počela tresti.
Predsjednik kluba kojemu je prepustio tu dužnost zadržavši za sebe samo funkciju trenera, isprva ga je nastojao zaštiti i zadržati u klubu, no krajem lipnja i on je okrenuo leđa Romancevu. Na svjetlo dana su, naime, izašli dokumenti iz kojih je vidljivo da je on sebi prisvajao dobar dio kolača od prodaje Spartakovih reprezentativaca inozemnim klubovima.
Uslijedio je i završni čin. Oleg Romancev je bez ikakvih počasti najuren iz Spartaka s kojim je osvojio 9 naslova prvaka Rusije u minulih 11 godina. Nakon punih 15 godina, koliko je vladao njime, iz ruskog je nogometa otišao njegov najmoćniji čovjek. Vjerojatno, zauvijek.
Znate li nešto više o temi ili želite prijaviti grešku u tekstu?
Tražimo sadržaj koji
bi Vas mogao zanimati
bi Vas mogao zanimati
Izdvojeno
Pročitajte još
Učitavanje komentara
Tražimo sadržaj koji
bi Vas mogao zanimati
bi Vas mogao zanimati